Samo jedno pitanje trebaš postaviti ljudima koje upoznaješ

Ne zanima me šta radiš ili čega si vlasnik. Ja samo želim da znam ko si ti. Želim da znam tvoju jedinstvenost, iskustva koja si imao i znanje koje si stekao, piše portal marcandangel.com. Želim da znam tvoju priču.

Koja je tvoja priča?

Svako ima jednu. Ne postoje dvije iste priče. Postoji više od 7 milijardi ljudi na ovom svijetu i niko nije kao što si ti. Ti si jedinstven. Tvoj čitav životni put uključujući odgoj, izazove, teško naučene lekcije, tvoja iskustva i dostignuća, su sve niz otisaka stopala koja su te dovela u ovaj trenutak u vremenu dok čitate ove riječi.

Svaka osoba koju sretnete na ulici ima svoju priču. Svaki tvoj prijatelj ili kolega sa posla u tvom životu ima svoju priču.
Starac koji živi na ulici i luta pored moje kuće svaki dan ima svoju priču. Djevojka koja je jutros sjedila u autobusu preko puta mene, ima svoju priču. Dječak u biblioteci koji nikada ne prestaje da se smije, čak i kada njegova majka stalno traži da bude miran, također ima svoju priču.
Razmisli o milijunima trenutaka, nizu događaja koji vode svaku osobu da pređe svoj put. Ko su oni zaista ispod tog eksterijera? Odakle dolaze? Za čime žude? Šta ih pokreće?

Život je tapiserija ljudi koji ulaze i izlaze iz tvog života, a ti ljudi dolaze u tvoj život sa razlogom, jednu sezonu ili za cijeli život. Svako ima nešto za ponuditi i podijeliti sa vama. Zamisli da tretiraš svaku osobu na koju naiđeš, bez obzira na to koliko je vaš susret prolazan, kao intrigantnu priču koja čeka da bude ispričana. Ali ta priča se može ispričati samo ako neko želi da je čuje. Hoćeš li zatražiti da ti je ispričaju? Ta osoba koju vidiš ispred sebe, bez obzira na to ko je, mlad ili star, bogat ili siromašan, ljut ili prijatan, je kao film koji se sprema da te očara. Ali, prvo morate kupiti kartu.

Jednom, dok sam stajao u sobi punoj ljudi, shvatio sam da skoro svako otvaranje razgovora počinje pitanjem: “Čime se baviš?”
Mi tražimo da razumijemo i definiramo ljude na osnovu njihovog „posla“. Iz nekog razloga mi vršimo kategorizaciju vrijednosti i rangiranje ljudi u ovom svijetu po onome šta “rade”.

Da li ono što radiš bitnije od onga ko si ti? Ne, to što radiš je samo mali dio onoga ko si.
Da li nam je dovoljno stalo i da li smo dovoljno zainteresovani za ono što možemo naučiti jedni od drugih, da se prestanemo pitati “Čime se baviš?” i početi razgovor sa pitanjem “Ko si ti? Koja je tvoja priča?”

Dakle, volio bih da te pitam nešto, ali ne postavljam retoričko pitanje. Stvarno želim da znam:
Koja je tvoja priča?
• Gdje si rođen?
• Gde sada živiš?
• Šta te nasmijava?
• Koja je najvažnija lekcija koju si do sada naučio?
• Koji je tvoj najdublji strah?
• Koji je tvoj najveći san za ovaj život?
• Ko si ti?

Normalizacija pitanja

Postoji samo jedan način na koji možemo normalizirati ovo pitanje “Koja je tvoja priča?” Ubaciti ga u naše društvo. Početi ga koristiti u razgovorima, ali samo kada svako od nas pojedinačno bude spreman da odgovori na to pitanje svim srcem, znajući da osoba koja ga to pita iskreno želi da zna odgovor.

Površna priča o onome šta “radiš” i onome šta “imaš” ne mora da dominira našom interakcijom sa onima koji su nam najbliži, niti sa potpunim strancima.

Ja te ne poznajem. Ti si potpuni stranac za mene. Ali ja iskreno želim da znam tvoj odgovor na ovo pitanje.

Za Akos.ba preveo: Jasmin Mujakić