Kako vidimo iskušenja – kao blagoslov ili kaznu?

Još u djetinjstvu smo naučili razliku između dobra i zla. Formula je jednostavna. Kada nam se nešto dobro desi, mi smo sretni, a kada nam se nešto loše desi, tužni smo. A kriterij za ove dvije stvari je jasan – dobro se stiče i mi radimo da bismo dočekali rezultate. Tako naprimjer, neko ko ima milione dolara, smatra se sretnom osobom. Neko ko izgubi sve, smatra se nesretnikom. Prije mnogo godina su postojali ljudi koji su razmišljali na isti način. Karun je bio vrlo bogat čovjek koji je živio u vrijeme Musa, a.s. Imao je toliko da su ključeve od njegovog blaga teško mogla nositi gomila snažnih ljudi. (Kur’an: 28:76)

“I iziđe on pred narod svoj u svom sjaju. “Ah, da je i nama ono što je dato Karunu!” – govorili su oni koji su čeznuli za životom na ovom svijetu – “on je, uistinu, presretan.” – “Teško vama!” – govorili su učeni – “onome koji vjeruje i čini dobra djela bolje je Allahova nagrada, a biće samo strpljivima pružena.” (Kur’an: 28:79-80)

Ali, ubrzo je stvarnost Karunovog stanja postala jasna i ljudi koji su nekad bili zadivljeni njegovim statusom i položajem u društvu, uvidjeli su ko je istinski sretnik.

“I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći. A oni koji su ranije priželjkivali da su na njegovu mjestu, stadoše govoriti: “Zar ne vidite da Allah daje obilje onome od robova Svojih kome On hoće, a i da uskraćuje! Da nam Allah nije milost Svoju ukazao, i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad neće uspjeti?” (Kur’an: 28:81-82)
Kao što je za Karunov narod kriterij dobrog i lošeg bio tako jednostavan u istoj mjeri je bio i pogrešan. Prema tom kriteriju naprednim čovjekom se smatrao onaj ko ima puno imetka, a siromaštvo se definira kao nedostatak ili manjak imetka. Međutim, istinska definicija napretka data je u Kur’anu i u mnogome se razlikuje od ove.

“Svako živo biće će smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobićete u potpunosti plaće vaše, i ko bude od vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao šta je želio; a život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje.” (Kur’an: 3:185)

Dakle, možemo lijepo živjeti na ovom svijetu i imati sva dobra i pozicije koje neko može samo sanjati, ali da se desi da smo u potpunoj zabludi po pitanju razloga našeg postojanja na dunjaluku. A cilj našeg stvaranja i postojanja, kako nam Allah kazuje u Kur’anu, jeste obožavanje Njega Uzvišenog i služenje Njemu (Kur’an, 51:56). Ako prema tome uskladimo naš život, onda ćemo tragati samo za onim što će nas približiti tom cilju i za nas će to biti pravi blagoslov, dok će ono što nas udaljava od tog cilja za nas predstavljati istinsku propast bez obzira o čemu se radi. Tako se možda desi da nam gubitak neki dragi stvari u životu, bude najveći blagoslov od Allaha. Dakle, ako nas taj gubitak približava Allahu i cilju našeg stvaranja, šta ima bolje od toga za nas?

Iz tog razloga je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Kome Allah želi dobro, stavi ga na iskušenje.” (Buharija)
U tom kontekstu je i sljedeći ajet:

“I Mi nijednog vjerovjesnika u neki grad nismo poslali, a da stanovnike njegove neimaštinom i bolešću nismo kaznili da bi se pokajali.” (Kur’an, 7:94)
To je ustvari božija milost za one ljude koji su iskušani, jer šta je veća tragedija: iskušavati ljude sa nedaćama i patnjama sve dok ne postanu skromni ili ih darivati zdravljem i lahkoćama sve dok se ne uzohole?

Ispravljanje ovog ljudskog shvatanja šta je dobro a šta loše za čovjeka je izazov koji je neophodan. Jedino sa ispravljanjem ovakvog pogrešnog razumijevanja kojim smo okruženi možemo ispraviti i naše životne ciljeve i pripremiti se za pravi ispit, te se nadati da ćemo postići istinski uspjeh na ovom i budućem svijetu.

Autor: Yasmin Mogahed
Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić