Za primljen hadždž nema druge nagrade osim Dženneta
Islam poništava i briše sve ono što je čovjek radio prije islama. Hidžra briše sve ono što je bilo prije nje
Hadždž briše sve ono što je počinjeno prije njega, a to podrazumijeva oprost svih grijeha koji su počinjeni prije hadždža. Za primljen hadždž nema druge nagrade osim Dženneta.
Hadždž je namjera … To je čežnja, oživljavanje srca, to su osjećanja koja te potiču da ćutiš ljepotu svetih trenutaka čistoće i potpunog očišćenja.
Hadždž je skrušeno ponavljanje riječi telbije: ”Odazivam Ti se, Gospodaru, odazivam!”
To je kontinuitet u poslušnosti Gospodaru svjetova, to je širenje čežnje, dove, razgovora i munadžata sa Allahom, to je zahvalnost, ljubav i istinski život.
Hadždž znači: došao sam jedanput da bih se vratio po drugi put. Kušao sam zadovoljstvo i užitak, pa me je duhovna ekstaza opila. Drugi put ću sigurno biti priseban, svjestan i potpuno skoncentrisan …
No, drugi put su ekstaza i zanos bili još jači. Kušao sam, spoznao i doživio ushićenje u okrilju ljepote, pa sam odlučio doći i treći put, nakon pet godina.
Hadždž znači predani boravak na jednom mjestu, a koje je ovo mjesto? Ovdje, da ovdje na ovom mjestu boravile su i ovim su stazama hodile zvijezde predvodnice: Ibrahim, a.s., Musa, a.s., Junus, a.s., Muhammed, s.a.v.s., i mnogi drugi velikani čija imena i ne znamo.
Ovuda su oni prolazili i ovuda hodili, i evo, umorna stopala slabašnog Allahovog roba staju i dodiruju mjesta gdje su i njihova mubarek stopala stajala. Evo, moje lice, sprženo od vreline života, ničice pada pred Allahom, na onom mjestu gdje su odabrani Allahovi robovi svoja blagoslovljena lica i čela spuštali.
Evo nas na Arefatu koji nas je sakupio i sjedinio, a to okupljanje u ”zagrljaju” Arefata, povratilo mi je ravnotežu i učinilo da zaboravim na umor. Obrisalo je tragove tuge i boli, umilo me i očistilo.
Sada sam pored Ka’be. Srce mi se čisti dok se držim za ogrtač Ka’be i dok objema rukama dodirujem Crni kamen, Hadžerul-esved. Osjećam da mi je srce svjetlije od svijetle zore koja se tek rađa i koja čistoćom diše i odiše.
Pored Zemzema sam, izvora koji je šiknuo ispod nogu novorođenčeta (Ismaila) i objavio svijetu da je središte ove bezvodne pustinje vezalo za sebe srce novorođenčeta i njegove majke, koja je sedam puta trčala od Saffe do Merve ne bi li ugledala ljudske tragove, ne bi li ugledala tragove kakvog zelenila, ili barem neku pticu koja se izdaleka približava tom mjestu. Ali, zalud, ništa od toga nije vidjela.
U tom trenutku zaboravila je sve materijalne uzroke i svoje srce vezala je za Onoga Koji nas neće nikada napustiti. Da, to je rekla: ”Allah nas nikada neće napustiti!”
U zanosu sam prozborio: ”Gospodaru, volim Te!” Zemzem mi je odgovorio: ”I ja vas sviju volim.”
Svi smo pili i utažili žeđ na vrelu Zemzem, dok se ne sretnemo sa našim Poslanikom, s.a.v.s., na njegovom izvoru (Havdu) i dok nas on ponovo ne napoji.
Da, prizori sa hadždža, sa Arefata, natjerali su prokletog Iblisa da zaplače i pobjegne. Jer, na hadždžu nema snošaja sa ženama, nema ružnih riječi i svađe, nema izlaska iz okrilja čistoće, ljepote i istinske pobožnosti …
To je putovanje i namjera o kojoj sanjaš cijeli život i poslije svakog namaza moliš Allaha da ti se taj san ostvari.
Znate li za putovanje na kojem čovjek zaboravi sebe i svoju porodicu, osim putovanja na hadždž? Znate li za putovanje na kojem ti niko ne fali, jer si ti Allahov uzvanik i Njemu si se potpuno posvetio.
Dolazimo iz svih krajeva žudeći za našim Gospodarem, pa nam On oprašta i briše grijehe, uslišava dove i odaziva se na naše molitve.
Hadždž je simbol jedinstva u srcima, simbol istinskog bratstva i ljubavi …
Svi ovdje objavljuju i najavljuju novi početak svoga života. Svi su poput srca jednog čovjeka, u islamskom bratsvu, u toleranciji i iskrenoj ljubavi koja ispunjava cijelu vasionu.
A tamo u Medini, tamo leži naš voljeni Poslanik, s.a.v.s., naš uzor i najbolji čovjek svih vremena, pa ne propusti priliku, kada boraviš u Medini, da posjetiš njegov mezar i da ga poselamiš najljepšim selamom.
Tu je i dio Dženneta, časna Revda, pa ne propusti priliku da u njoj klanjaš dva rekata namaza. Medina je mjesto gdje je silazio melek Džibril i podučavao muslimane vjeri. To je centar i glavni grad prve islamske države, države pravednosti, dobrote i sreće, kojom je upravljao posljednji Allahov poslanik, Muhammed s.a.v.s.
Ne zaboravi ni Bekijju i sve one koji u njoj leže, a koji su pomogli ovu vjeru. Ne zaboravi otići na Uhud i poselamiti predvodnika šehida, Hamzu i čestitog mladića Mus’aba ibn Umejra.
Da, u Medini je drugačiji život i drugačiji užitak, tamo srce iznova oživi.
Nakon tog blagoslovljenog putovanja, vraćamo se svojim kućama čisti od grijeha kao na dan kada su nas naše majke rodile. Odišemo snagom imana i oproštenih svih grijeha. Nemoj se čuditi ni prekoravati me kada kažem da su nam svi grijesi oprošteni i nemoj postavljati pitanje: a zar i veliki grijesi? Čovječe, nema rasprave! Ne zatvaraj vrata nade pred mojim licem, jer ja sam već zatvorio prozore malih grijeha. Umjesto toga, blagoslovi mi i čestitaj hadždž, riječima: ”Neka ti je primljen hadždž i neka ti je oprošteno!”
Piše: Ali el-Sejjar
Preveo: Abdusamed Nasuf Bušatlić
saff.ba
