Duhovnost postača: Osjećaji pri rastanku s ramazanom

Portal akos.ba vam donosi četvrti odlomak iz knjige “Duhovnost postača” autora Dr Ibrahim ibn Abdullah ed- Duvejjiš.

Hvala Allahu, salavat i selam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, njegovoj porodici, ashabima i svima onima koji njegovu vjeru potpomažu.

Danas ili sutra zatvorit će se stranice djela koja su ljudi uradili u ramazanu i neće biti otvorene sve do Dana povratka, Dana obračuna. Još jučer smo iščekivali mlađak mjeseca ramazana, a već danas od ramazana je ostalo još samo nekoliko sati. Zato ramazan ima pravo da zbog njega plačemo i da se nad njim plače.

O  jadu skrušenih, što ste ga izgubili, o patnjo bogobojaznih što vas on ostavi!

Zbog pažnje prema njemu

Niz ta obraza dva suze potekoše

I u nizu neprestano kapaše

Srce svuda razglasi žalost

Ipuls se u vulkan u utrobi pretvori

Ponesoh suzu na šaci svojoj i upitah je:

Šta ti je pa nam danas tužna izgledaš Zašto te vidim sjetnog lica, snuždenu U zaprepaštenju sada razapetu Suza tugom uzburkana odgovori:

Pjesme se u tugu pretvoriše Još jučer sam iz oka tekla Iz radosti zbog susreta A danas tečem zbog rastanka Još jučer sam s osmijehom Dolazak mjeseca pozdravljala A danas mi osmijesi Poslušnost odbijaju

Vi što ste postili i noćne namaze klanjali, odnosno vi koji ste se voljeli! Ovo su dani rastanka, dani ispraćanja Miljenika srca. Trenuci rastanka voljenih su veoma teški. Mogu li se voljeni rastati bez tuge i suza, uzdaha i bola?!

Rastajemo se mjeseče dobrota i bereketa, mjeseče otpisivanja pogrešaka,mjeseče plemenitosti i milostinja, mjeseče skrušenosti i suza!

Rastajemo se, ramazane, mejseče tevbe i gufrana!

Rastajemo se mjeseče požrtvovnosti i dobročinstva!

Rastajemo se ramazane, mejseče zikra i Kur’ana!

Rastajemo se Voljeni!Naučio si nas kakve trebaju biti noći onih koji se vole i kako je slatko noćno bdijenje u tihom dozivanju Stvoritelja i jecanju.

Rastajemo se Voljeni!Težak li je ponovni rastanak nakon sastajanja! Kako i ne bi bio kada smo u tebi pronašli slast imana, u tebi su nam srca smekšala i jezik postao suzdržljiv. Vratio si nam naše duše nakon što smo okusili gorčinu udaljenosti i uskraćenosti. Oprao si prljavštine i očistio nas od grijeha i neposluha.

Rastanak, o najbolji prisni prijatelju! Bio si stjecište dobrima i sastajalište čestitima.

Ne kori čežnjivog zbog čežnje njegove Sve dok tvoje brige on ne preuzme

O  vi koji prigovarate, budite prema nama samilosni! Naša srca zbog mjeseca ramazana tuguju i iz bola zbog rastanka s njime jecaju.

Polahko ramazane, o Voljeni! Suze voljenima naviru, a srca se njihova iz bola zbog rastanka razdiru. Kako se i ne bi razdirala kada smo čas učili Kur’an, a čas tiho Svemilosnog dozivali. Prema udovicama i ubogima smo sažaljivi bili, brinuli se o jetimima i siromašnima. Svakog akšama smo zajedno s djecom i roditeljima bili. Grijehe smo i sve što vodi ka neredu i nemoralu ostavili. U tvojim noćima slušali smo jecaje griješnika i plač skrušenih.

O trenucima rastanka pitajte one koji su u i‘tikafu boravili. Prođe mjesec posta, pa hiljadu puta blago Onima kojima je primanje djela zapisano Onima koji su se ustegli iz skrušenosti Kojima On iz Svoje milosti grijehe oprosti Da li će se jednog dana vratiti Da li ću dan susreta s njim opet doživjeti Da li ću se nakon odlaska Voljenog S njim ponovo susresti Da li će se mlađaci ponovo roditi Nakon što su iščezli

Ovo su osjećaji onog ako se rastaje s ramazanom; onoga ko je osjetio njegov okus i kušao njegovu slast, pa sada boluje i žali što se s njim rastaje. On govori: ”U zadnjim danima ramazana ubrzano sam disao, često su me misli o rastanku obuzimale. Želio sam da zaustavim sunce, pa da ne zalazi. Nisam vjerovao da će ramazan nakon samo nekoliko dana otići. Osjećao sam slast posta i užitak kijama. Stajao sam u namazu zajedno s pobožnim ljudima, činio ruku‘ i sedždu s klanjačima… Još jučer su mi tekle suze radosnice zbog njegovog dolaska, a već danas plačem iz tuge što se njegov mlađak neće do godine pojaviti.

O ramazane! Dušu si mi opčinio, srce ljubavlju zanio! Sreli smo se, ali taj susret kao da je nekoliko trenutaka trajao. U povjerenju smo razgovarali, ali to kao da su šapati bili. Koga od nas ne žaloste trenuci rastanka?! Ko od nas može podnijeti momente posljednjeg zagrljaja?!

O ramazane, o Voljeni!Budi prema nama sažaljiv, suze voljenih naviru, a srca se njihova iz boli zbog rastanka razdiru.

O ramazane, ugasiše se kandilji na munarama!

O ramazane, da li su moja djela primljena ili sam ja od Allahove milosti udaljen?! Hoće li se tvoji dani ponovo vratiti ili ne?! A kada se vrate, hoću li ja biti u životu ili kaburu?!

Obznanit ću svoju tugu, odaslat ću svoje jade, ispustit ću suze

i  uzdahe bola i žalosti. Možda je ovo

tvoja zadnja noć i ja ne znam da li sam u tebi bio na dobitku ili na gubitku.

0   Bože, rastanak s dragim prijateljem muči me U duši mi boli i tugu ostavi

1zbog njega vid izgubih

Pa onaj ko u oči moje pogleda zapita Teško tebi, zar ćeš se s njim slijep sresti?!

Srest ću ga slijep, ali me neće ostavit Ostat će sa mnom zajedno U srcu mome nastanjen Bože, vrati odsutnog u utočište njegovo Jer po ljudima zbunjeno razgleda Uplakan je uvijek kada liježe i budi se Raznovrsne čaše tuge je kušao

Draga braćo i sestre! Ovako provedemo dane ramazana kada shvatamo suštinu posta i osjećamo slast imana. Ovi lijepi osjećaji, plemenita čuvstva i mirisno ozračje duhovnosti (ruhanijjet) samo su

–    ako Bog da – radosni nagovještaj vjerniku još na ovom svijetu. A što se tiče slasti imana, dovoljno je da spomenemo rijči Uzvišenog:

ثلاثغلمننسثاأخي نمئن قر؛ أ^ يزاء بم فانوا بمنلون

”I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.” Es-Sedžda, 17.

Da, braćo u imanu, prošao je ramazan i  stranice ljudskih djela su sklopljene. Čestitam vam i prijatno vam bio vaš post, kijam i učenje Kur’ana! Prijatno nek vam je, o vi koji ste ovaj mjesec ispunili dobrim djelima, borili se protiv sebe kako bi se sačuvali grijeha i zala i strpljivo podnosili nalete strasti. Zato, prijatno neka je pobjednicima!

O   srećo onih koji su na namazu stajali i ruku‘ i sedždu obavljali! O tugo, onih koji su nehajni bili! O žalosti onih koje su bile u nemaru i upropastile najodabranije trenutke provodeći ih u kupovini, šopingu i sijelima!

Trgnite se i probudite prije nego dođe vrijeme kajanja i jadanja kada budemo na mjestu polaganja računa, kada neki budu uzvikivali:

أن ثقول ثقسياختزش علتاقرطت ف جنباه نإنكنت لمن الثاخرين

‘Teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, doista sam se i izrugivao!”^[1] O zaljubljeni, ispratite Voljenogtako što će te od Allaha tražiti oprost za propuste koje ste napravili. Omer ibn Abdulaziz, Allah mu se smilovao, pisao je svojim namjesnicima pisma u kojima im je zapovijedao da poslije ramazana Allaha mole za opsrost. A prenosi se da je Ebu Hurejre, radijallahu anhu, rekao: ”Gibet (ogovaranje) na postu pravi poderotine, a istigfar ga krpi. Zato, onaj ko od vas može da zakrpi svoj post, neka to i uradi.”^[2]

Ispratite ramazan s odlučnošću da ćete se stalno truditi i uporni biti. Plačite iz tuge za njim i ispratite ga. Oprostite se s njim, a suze nek vam liju zbog rastanka s njim, jer možda ga više neće sresti i nećete ga dočekati, postiti i teravije klanjati.

O  vjernici, zahvalite Allahu što ste dočekali kraj ramazana, što ste u njemu lijepo klanjali i na kijamu bili, što ste bili zdravi i čitavi. Nemojte zahvaljivati samo jezikom, to jest riječima, nego i djelima, jer Allah na kraju ajeta o postu kaže:

وقلإوأ ااهلل عز تائداكئ ولثلكم ئئكؤون

” i da Allaha veličate za uputu koju vam je dao, te da zahvalni budete.”^[3]

On još kaže:

“I kad je Gospodar vaš objavio: ako budete zahvalni, Ja ću vam sigurno još više dati; budete li nezahvalni, žestoka će doista biti kazna Moja.”^[4] I kaže:

”a Allah će zahvalne nagraditi!“^[5] Molimo Uzvišenog Allaha da nas učini od onih čija će djela biti primljena.