Islamska ekonomija i siromaštvo

Siromaštvo i njegovo iskorjenjavanje se danas tretira kao jedna od glavnih briga modernog svijeta. Ekonomski sistemi kapitalizma i komunizma predstavili su niz instrumenata za ublažavanje siromaštva iz društva. Iako, ove ideologije nisu uspjele zadovoljiti svrhu svjetskog iskorištavanja siromaštva. Privatno vlasništvo, nekretnine, politika kapitalizma, klasni rat, dijalektički materijalizam, državno vlasništvo imovine komunizma nisu uspjeli naći pravi uzrok siromaštva. Socijalni znanstvenici su razvili različite definicije ekonomije. Prema L. Robinsonu, ekonomija je znanost koja proučava ljudsko ponašanje kao odnos između kraja i oskudnih sredstava koja imaju alternativnu upotrebu. Ova definicija se zasniva na dva osnova, to su: oskudnost resursa i nikada kraj potrebama. Istraživanje provedeno od strane UNO pokazuje da ima dovoljno sredstava za 20 milijarda ljudi na zemlji,dok danas na zemlji živi samo 6 milijardi ljudi. Teza nikada kraja potrebama je također netačna obzirom da je želja i pohlepa čovjeka neograničena, dok je potreba ograničena, prebrojiva i shodna kontroliranju. Kao sistem života islam nije ostavio niti jedno područje ljudskoga života bez vodstva. Bilo da se radi o privrednim ,društvenim ,političkim ili duhovnim potrebama pojedinca, islam daje veoma jasne smjernice. Uzimajući u obzir smjernice islamskih izvora, islamski ekonomisti su razvili mnoštvo definicija. Izvođenje bilo koje definicije islamske ekonomije temelji se na smjernicama koje su date u osnovnim izvorima šerijata, odnosno u Kur’anu i Hadisu.

Prema Yusuf Ibrahimu, profesoru islamske ekonomije, na Katarskom Univerzitetu u Dohi, “Islamska ekonomija je znanost koja studira vodstvo ljudskog ponašanja prema korištenju sredstava za zadovoljavanje potreba.” Ova se definicija temelji na sljedećim stvarnostima: 

        1. Resursi za zadovoljanje ljudskih potreba su dovoljni  

2. Ovi resursi trebaju biti zaštićeni od nepravilne i nenamjenske upotrebe;
   3.Ljudsko ponašanje treba biti u skladu sa Kur’anom i Sunnetom
   4. Samo pravne potrebe, potrebe koje grade život na zemlji, trebaju biti zadovoljene;
3. Ilegalni potrebe (želje), koje uništavaju život na zemlji, ne smiju biti zadovoljene

   Islamski ekonomski sistem, odnosno normativni ekonomski sistem, je bio sagrađen na temeljima islamske filozofije. Prema Kur’anu pravo i apsolutno vlasništvo nad bogatstvom pripada Allahu. “Allahu pripada sve što je na nebesima i na zemlji” (2:284). Uloga čovjeka se smatra povjereništvom, on treba da upravlja povjerenjem, odnosno bogatstvom prema uputama pravog vlasnika – Allaha. Tako Allah s.w.t. uvjetno i ograničeno daje vlasništvo ljudskim bićima.
   Drugi dio islamske filozofije jeste univerzalno bratstvo i jednakost među ljudima ,tako da nema razlike u njihovoj boji ili vjeri. Ovaj koncept potiče ljude na međusobnu suradnju i kooperaciju, a ne na prevaru i iskorištavanje drugih. Primarni aspekt islamske filozofije je vjera u Sudnji dan nakon smrti. U životu nakon smrti čovjek je odgovoran za svoja djela na zemlji. Implikacija ove vjere je da ekonomski izbor čovjeka na zemlji treba biti prema normama koje je Allah odredio.To su neke od razlika između islamske ekonomije i liberalnog, kapitalističkog i imperijalističkog ekonomskog sistema.

Islamski ekonomski sistem je struktura propisana Kur’anon i Sunnetom Poslanika s.w.s., i kao takav sposoban je za rješavanje ekonomskih problema s kojima se svijet danas suočava. Prednosti ovog sistema nad konvencionalnim su sljedeće: privatno vlasništvo i tržišna ekonomija, dobit, pravedna raspodjela i potrošnja te suzbijanje nejednakosti. Ove koristi se odnose na metode ublažavanja siromaštva. Ekonosmski rast je moguć u privatnom vlasništvu, dok je pomoć simbol pravedne raspodjele koja smanjuje nejednakost među ljudima. Islamski ekonomski sistem ne samo da dozvoljava tržište ponude i potražnje nego pruža mehanizam koji bi ih držao operativnim bez stvaranja tržišnog monopola i nagomilavanja bogastva.
Poznato je da su proizvodnja, potrošnja i raspodjela tri osnovne funkcije ekonomije. Islam kao vjera pravednosti i jednakosti, jasno postavlja ove funkcije na sljedeći način:

Funkcija proizvodnje:

– Potražnja / ponuda zabranjenih stvari, mora pasti na nulu,

– Proizvodnja luksuzne robe treba biti ograničena,

– Proizvođači ne smiju maksimizirati dobit,

– Konkurencija među proizvođačima treba biti zdrava

Funkcija potrošnje:

– Zabranjena roba se ne može konzumirati,

– Potrošnja ne smije biti prekomjerna,

– Potrošnja bi trebala voditi ka učinkovitijem čišćem životu,

– Svaki pojedinac bi trebao koristiti dovoljno robe za normalan život,

Funkcija raspodjele:

– Cijene ne smiju biti ni previsoke niti niske,

– Kamata ne smije biti uključena,

– Nagomilavanje bogastva se mora izbjeći

Ove osnovne funkcije pružaju pristup dobrobiti i pomažu ublažavanju siromaštva, što i jeste jedan od primarnih ciljeva islamske ekonomije. Siromaštvo kao zlo svakog društva, je ekonomsko stanje u kome se može naći jedno društvo kome nedostaju osnovne životne potrebe uključujući hranu, vodu,novac ,odjeću,obrazovanje,zdravstvenu zaštitu, smještaj itd. Danas se savremeni svijet suočava sa njegovim izazovima. Utjecaj siromaštva se ne može svesti samo na izgladnjavanje naprotiv, svjedoci smo ograničenih prihoda, što dovodi do nepristupačnosti osnovnih životnih potreba. Na primjer, nedostatak dovoljnog obrazovanja, lišenje zdravstvene zaštite siromašnih ljudi te ograničen pristup nutritivnoj hrani utiču na nepravilan razvoj jednog društva.

Islamska ekonomija i siromaštvo

Islamska ekonomija ne trpi izgladnjavanje, nedostupnost hrani te osnovnim životnim potrebama. Stoga primarna odgovornost islamske vlasti se ogleda u stalnoj borbi odnsno suzbijanju siromaštva.

Ograničeni prihodi, nejednaka raspodjela dohotka i bogatstva, regionalne razlike, nezaposlenost, socijalne nepravde i smanjena ulaganja, itd., su neke od prepreka na putu postignuća dobrobiti te ublažavanja siromaštva. Zadovoljavanje osnovnih potreba svakog člana društva je prema islamu obaveza vjerskih lidera. Islamski ekonomski sistem uvodi skup instrumenata koji utiču na smanjenje siromaštva i gladi u svijetu.

Islamski ekonomski instrumenti smanjenja siromaštva

Preporučljivo je u muslimanima koji žive u islamskoj zemlji , kao dio vjerovanja, da prakticiraju određene stvari u svom životu, neke od njih su obvezne a neke do nigh se smatraju dobrovoljnim. Osim ove funkcije, islamska država je dužna da obavi niz drugih stvari za dobrobit građana. Stoga islam propisuje niz mjera u cilju smanjenja siromaštva, te mjere se u islamskoj ekonomiji nazivaju pozitivnim i negativnim instrumentima smanjenja siromaštva .Instrumenti islamske ekonomije za ublažavanje siromaštva su: Zekat, sadaqa, dobri zajmovi, društveno odgovorno poslovanje, wakuf, ganima i fay, harač, državno vlasništvo na neobrađeno zemljište , mudaraba, musharaka, te drugi. S druge strane u negativne instrumente spadaju: zabrana kamate, špekulacija, kockanje, kasino klubovi te mnoge druge stvari koje nisu dozvoljene u islamu. Utjecaj islamskih ekonomskih instrumenata na marginalnu sklonost konzumiranju, te na cijene, investicije i proizvodnju ima jako važnu ulogu u smanjenju siromaštva.

Positivna mjerenja / Instrumenti

Zekat

Ključni instrument smanjenja siromaštva prema islamskim teoretičarima jeste zekat. U islamu bogati su obavezni da doprinose poboljšanju položaja siromašnog stanovništva u društvu.Taj obavezni dio doprinosa siromašnima, bogati plaćaju u vidu zekata,koga prikuplja država. Stopa po kojoj se prikuplja zekat iznosi 2,5 % od materijalnih dobara i bogatsva, 10 – 20 % od poljoprivrede i po različitim stopama od stoke kada se zadovolje ostali uslovi i dostigne nisab. Zekat u islamskoj terminologiji možemo definisati kao proces u kome se sakuplja određeni iznos imovine ili novca od bogatih i daje siromašnima. Malezija, Saudijska Arabija, Sudan i Pakistan imaju veoma ohrabrujuće rezultate po pitanju funkcionisanja zekata .U Saudijskoj Arabiji oko 4 % BNP-a može da se prikupi kao zekat, dok u Pakistanu oko 3,2 %.Većina islamskih ekonomista smatra da bi zekat mogao biti jedan od značajnih javnih prihoda u islamskoj državi. Prijenos značajne količine resursa od strane bogatih ka siromašnima preko državnih institucija, ima pozitivan efekat na raspodjelu dohotka kao ključne komponente ekonomskog razvoja, a samim tim igra važnu ulogu u smanjenju siromaštva, stoga se zekat smatra jednim do osnovnih instrumenata smanjenja siromaštva. Osim zekata islamske države koriste dobre zajmove, društveno odgovorno poslovanje, wakufe, ganimu i fay, te druge manje instrumente koji imaju za cilj ublažavanje ,odnosno smanjenje siromaštva.

preporod.com