Heroji sa istočnog bedema: Nismo mogli ni sanjati da će danas ovako biti
U mnogim krajevima naše zemlje danas će se prigodnim manifestacijama, obilaskom mezarja i odavanjem počasti šehidima i poginulim borcima, obilježiti Dan Armije RBiH.
Čut će se poznate rečenice o herojstvu bosanskih vojnika, razna udruženja će podsjetiti na najvažnije bitke, reći će kako borci ne smiju biti zaboravljeni, ponegdje će se i ručati, a onda će sve ostati isto do 15. aprila iduće godine.
No, nas zanima kako danas žive obični demobilisani borci i šta treba uraditi da se njihov položaj u ovoj državi popravi. O tome za naš portal govore njihovi saborci, heroji, zlatni ljiljani, koji su slavu stekli u bitkama na istočnom bedemu Bosne.
Dževad Avdičević Babak, legendarni komandant Teočanske brigade, koji je na ovoj poziciji naslijedio jednog od najvećih heroja proteklog rata, Kapetana Hajru, kazao je da su demobilisani borci danas “i dalje najoštećeniji”.
-Nemaju nikakva prava, a o zaposlenju da i ne pričamo. Ni njihova djeca nemaju prava. Sve kategorije, izuzev njih su, da kažem, makar malo riješene – govori nam Babak.
Veli, kada danas pogleda situaciju u kojoj se nalaze borci, nije mu jasno s kakvim su se patriotizmom nekada borili, zbog čega su ginuli i kako su išli u akcije.
– Ovo mi nismo mogli ni sanjati. Da nam je neko pričao da će ovako biti, mi mu ne bi vjerovali. Ne bi nas mogao niko ubijediti da će danas borci ovako živjeti – govori heroj iz Teočaka.
Ističe da je on penzioner, dobitnik Zlatnog ljiljana i da ima određena primanja, ali da ga je sramota hodati Teočakom, jer ne može pomoći nekadašnjim saobrcima.
-Dođu ljudi, traže pomoć, a ja ne mogu pomoći. Bio sam komandant i oni još misle da ja imam moć. Međutim, kad intervenišem kod nekog, ne pije to vode. Ljudi su ubijeđeni da ja mogu pomoći. Došla su skroz druga vremena – govori nam on.
O odbačenosti ove populacije, pojašnjava, najbolje govori i to da se često može čuti kako borci žale zbog toga što nisu ranjeni u ratu, kako bi danas imali bilo kakva prava.
Edin Haračić Klej, dobitnik Zlatnog ljiljana iz Tuzle, koji je svoje herojstvo, između ostaloga, pokazao i u martu 1993. godine, kada je uništavao agresorske tenkove, smatra da se obilježavanju godišnjice Armije RBiH treba posvetiti još veći značaj.
– Zato bih poručio svakom pripadniku Armije RBiH, a posebno svakom izabranom zvaničniku da sačuva dostojanstvo i čast svakog borca, i da trajni zadatak i prioritet bude očuvanje stečenih prava i rješavanje preostalih egzistencijalnih problema svakog pripadnika, a posebno iz kategorije demobilisanih boraca – govori nam Klej.
On nudi i neka rješenja kako bi se popravio položaj demobilisanih boraca.
Naime, smatra da je aktuelnu reviziju potrebno privesti kraju, i to na način da se očisti od svih koji su na nezakonit način stekli status pripadnika Armije RBiH i HVO i da se sankcionišu svi koji su tim nečasnim radnjama doprinjeli.
-Također, smatram da bi u okviru zakona trebalo povesti više računa prema djeci boračke populacije po pitanju zapošljavanja, jer nas je biološki svake godine sve manje a posebno da se povede računa o djeci naših šehida i poginulih saboraca – govori nam Haračić, koji je imao 21 godinu kada je uzeo pušku da brani zemlju od agresora.
faktor.ba
