Bošnjačka karavana sretnika

“Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu izginuli! Ne,oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga, radosni zbog onoga što im je Allah od dobrote Svoje dao i veseli zbog onih koji im se jos nisu pridružili,za koje nikakva straha neće biti i koji ni za čim neće tugovati.” (Kuran Ali-Imran 169-170)

 Jeste umrli su a, mrtvi još nisu. Kao mladić, koji je bio beba u vrijeme agresije na našu zemlju, osjećam potrebu i obavezu da otgrnem od zaborava uspomenu na naše prvake, junake čiji životi su utkani u temelje naše slobode. Posebno se obraćam našoj omladini. Naša mladost ne smije zaboraviti žrtvu najbolje generacije bošnjačkog naroda. Sjećanje na njih mora biti dio nas. Gdje je Izet? Gdje je Mahir? Gdje je Mirza? Gdje su stotine hiljada najboljih sinova našeg naroda i ove lijepe zemlje? Dali su sebe da bi tebi danas bilo bolje. Znaj, Bošnjače, koji sada čitaš ove redove, da je njihovom krvlju sačuvana Bosna. Oni su svojom hrabrošću i odlučnošću zadivili cijeli svijet a prestravili agresora. Sa osmjehom su ginuli za našu slobodu..

Riješili su da idu do kraja, ostavljajući iza sebe svoje voljene,svoje žene,majke i dječicu koja ih nisu ni zapamtila. Bosnjački šehidi, gazije, tihe nenametljive legende. Znaj Bošnjo da je nekada na liniji bilo više njih nego pušaka. Zato, oni spadaju u najveće borce svijeta. Unaprijed smo bili otpisani, čak su nam dane odbrojavali. Ali, nisu dušmani znali da ispred njih stoje ljudi kojmi je draža smrt od ropstva. Nije znala pogan ljudska da Bošnjaci imaju tekbir koji je jači od sve njihove artiljerije, tenkova i pušaka. Oni su sa Allahovom dž.š. dozvolom učinili nemoguće. Budimo ponosni što pripadamo toj karavani sretnika. Danas mnogi, naročito licemjerni zapad, čine sve da zaboravimo iskušenja kroz koja smo prošli, da zaboravimo našu karavu sretnika. Planski cijelo vrijeme rade i ne žale na tom putu ni vremena ni sredstava da Bošnjaci zaborave na svoje gazije i heroje. Čak nam i ime (Bošnjaci) žele oduzeti. Svaki komad i svaka gruda Bosne je plaćena krvlju najboljih sinova, šehidskom krvlju. Pogledajmo kako se danas potomci zlikovaca ponose njihovim zločinima.

Mi Bošnjaci šutimo, puštamo da korov zaborava prekrije stranice sjećanja na našu karavanu sretnika. Sjetimo ih se, tek onako sporadičn, samo drugog dana Ramazanskog Bajrama. Dok ti danas pišeš poruke svojim voljenima oni su pisali oporuke (vasijete) ,koji komad odjeće i imovine ko da nasljedi poslije njih.Zaboravimo li sve ovo znajmo onda da smo pronevjerili dio emaneta kojim su nas oni obavezali.Emanetom da uvijek budemo budni i spremni,jer samo na taj način možemo očuvati Bosnu od pogani koja svakih 50 godina atakuje na ono, na što nemaju pravo.

I na kraju molimo Uzvišenog Allaha dž.š. da našim junacima podari stepen šehida,a nama želju i spremnost da i mi budemo dio karavane sretnika, junaka koji će htjeti i znati braniti naše svetinje. Ne dajmo zaboravu da nam izbriše sjećanje na bošnjačku karavnu sretnika.

Piše: Aziz Redžić