Hutba reisu-l-uleme Kavazovića: Naša sudbina je vezana za zemlju i za njene plodove!

Hutba reisu-l-uleme Husein-ef. Kavazovića

 Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših.

Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti.

Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan. U Časnom Kur’anu su riječi Stvoritelja: 

ان الله فالق الحب و النوي يخرج الحي من الميت و محرج الميت من الحي ذلكم الله فاني تؤفكون.

فالق الاصباح و جعل الليل سكنا والشمس والقمر حسبانا ذلك تقدير العزيز العليم.

Draga braćo i sestre!

U ljudskom životu postoje vrijednosti koje različito poimamo. Nekima pridajemo veću pažnju, a neke zanemarujemo, misleći da nisu vrijedne. To proizlazi iz jednostavne istine da su ljudi različiti u svojoj nutrini i po svome karakteru. Naravi su im različite. Osjećaji i vrijednosni sistem, iako na prvi pogled slični kod većine ljudi, razlikuju se od pojedinca do pojedinca. Zato nam se i putevi razlikuju.

Postoje, opet i vrijednosti koje nas određuju izvana i iznutra. To je ono čega smo, manje ili više, svi svjesni, u što smo uronjeni, poput krčaga iz kojeg se izlijevaju naše trajanje i naše služenje. Vrijeme je jedna od tih zajedničkih odrednica. Ono je u uskoj vezi sa životom, ako nije i sam život.

Ljudima vrijeme teče, iako bi se moglo reći da smo mi kao voda, a vrijeme kao korito kroz koje je proteklo nebrojeno ljudskih života, bezbroj dana i noći i mnogo godišnjih doba. Vrijeme je korito koje se ne može zajaziti, a život zaustaviti ili povratiti. Ono teče svome ušću, iz kojeg se ponovo izlijeva, voljom Gospodara svjetova.

Ništa kao vrijeme ne ostavlja traga na našem tijelu i duši. Kao da se svaki izlazak i zalazak sunca na nama vidi! Događaje pamtimo, kao i radost, i bol, i tugu. Ali, nismo kadri izmijeniti vrijeme, jer je ono nepromjenjivo.

Ta protočnost vremena nije samo naš usud. Sve stvoreno ima svoj rok trajanja i svemu dolazi edžel, prije ili kasnije: i zemlji, i suncu, i mjesecu, i zvijezdama…

Draga braćo i poštovane sestre!

Allah je nas, sinove i kćeri Adema i Have, nastanio na planeti Zemlji. Našu egzistenciju vezao je za ovo stanište. Naše tijelo pripada supstanci koja se zove zemlja, a njegovo održavanje zahtijeva mukotrpan rad na zemlji, kako bismo se okoristili nimetima koje ona daje.

Naša sudbina je vezana za tu zemlju i za njene plodove. Na njoj su naše i sjetva i žetva, i svako dobro nam iz nje dolazi. U ovo doba godine u našim krajevima Allah budi tu zemlju, nakon njene zimske obamrlosti. U ovo doba ona iščekuje sjeme iz naših ruku. Na tu našu darežljivost i brižnost ona uzvraća svojim mirisom, koji se ni sa čim uporediti ne može. U ovo doba zrnevlje i košpice klijaju, a iz korijenja izbijaju mladice. To je vrijeme Allahovim govorom opisano:

ان الله فالق الحب و النوي يخرج الحي من الميت و محرج الميت من الحي ذلكم الله فاني تؤفكون.

فالق الاصباح و جعل الليل سكنا والشمس والقمر حسبانا ذلك تقدير العزيز العليم.

Zaista, Allah je Taj, Koji čini da zrnje i košpice proklijaju. On iz neživa izvodi živo, a iz živa neživo. To vam je, eto, Allah. Pa kuda se onda odmećete. On čini da zora sviće, On je noć odredio za počinak, a Sunce i mjesec za računanje vremena. To je određenje Silnog i Sveznajućeg. (Al-An’am, 95, 96).

U ove dvije rečenice Kur’ana izatkana je prekrasna priča o prirodi, koju nam je predočio Gospodar svjetova. Pred nama je kur’ansko platno na kome su projektirani kosmos, čovjek i priroda. U ovim ajetima, ali i u prirodi, najdirektinije prisustvujemo Božijoj moći stvaranja.

Naš Gospodar je iz jednog insana rasijao ljudski rod, mnoštvo pojedinaca s mnoštvom mogućnosti i sposobnosti. U Njegovoj moći je to što je zemlju okitio s toliko plodova!

On vas stvara od jednog čovjeka da na zemlji živite i da u njoj sahranjeni budete. Mi potanko pružamo dokaze ljudima koji razumiju. On vodu s neba spušta, pa Mi onda činimo da pomoću nje niču sve vrste bilja i da iz njega izraste zelenilo, a iz njega klasje gusto, i iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi koje je lahko ubrati, i vrtovi lozom zasađeni, naročito masline i šipci, slični i različiti. Posmatrajte, zato, plodove njihove kad se tek pojave i kad zru! To je zaista dokaz za ljude koji vjeruju. (Al-An’am, 98, 99).

I ljudsko sjeme je zemaljsko, jer čovjek pripada zemlji, kako nam Kur’an posvješćuje:

منها خلقناكم و فيها نعيدكم و منها نخرجكم تارة اخري.

Od nje (zemlje) smo vas stvorili, u nju ćemo vas vratiti i iz nje ćemo vas proživjeti drugi put.

Gospodar je poučio ljude da i sami sudjeluju u oživljavanju zemlje, tako što nas je učinio ovisnim o njoj. Poslanik, a.s., rekao je: Ko oživi mrtvu zemlju pripada mu; ko oživi zemlju imat će za to nagradu.

Rad i privređivanje su u praksi Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., uzdignuti na najviši stepen. On je govorio: Bolje ti je sagnuti leđa pod bremenom drva, nego podići glavu za milostinjom.

Poslanik, a.s., svoje sljedbenike je poticao i bodrio da rade za ovaj svijet kao da će na njemu vječno ostati, kao što ih je upozoravao na odgovornost na Ahiretu, kojem već sutra mogu poći. Rad unosi mir i sigurnost među ljude, proizvodi povjerenje i prijateljstva, ublažava razlike i podjele. Rad ispunjava čovjeka, oplemenjuje ga i upotpunjuje njegovo postojanje. Na drugoj strani, nerad, ljenčarenje i besposličarenje ga ponižavaju i unesrećuju. Iz ove perspektive razumljive su riječi Muhammeda, a.s.: Neće se čovjek ni pomjeriti na Sudnjem danu dok ne bude pitan za četvero: za život, u što ga je potrošio; za mladost, kako ju je proveo; za imetak, kako ga je stekao i u što ga je trošio; i za znanje, da li je po njemu postupao. (Taberani i Tirmizi).

Braćo i sestre.

Ovo su dani sjetve naših zemljišnih parcela. Kao i sve drugo, i ona ima svoje vrijeme. Ako se ne obavi u predviđenom roku, šteta je gotova. Sada svi treba da pokažemo odgovornost prema blagodati kojom nas je Uzvišeni počastio: svaki domaćin kod kuće, vlasti kojima bi trebalo da je stalo da se zemlja zasije i cijela naša zajednica. Nemojmo gubiti dragocjeno vrijeme. Nemojmo dalje dopuštati da nam plodna polja zarastaju u korovu. To nije ničija druga odgovornost već naša. Prilika je da se svi zaposlimo i da na kraju uberemo plodove koje zemlja daje. Zašto da ovisimo o osrednjim i često lošim uvoznim proizvodima? Svako od nas može doprinijeti, u svom malom vrtu, na njivi, u voćnjaku ili farmi da se ta naša ovisnost prevaziđe, da dosegnemo i tu slobodu vlastite proizvodnje vlastitih dobara.

Hazreti Omer je govorio: „Mrsko mi je da vas gledam besposlene, da ne radite za dunjalik ili za Ahiret“.

Našim poljoprivrednicima je potreban sada podsticaj i podrška i vlasti i cijelog društva. U proljeće se treba okrenuti najvrjednijim članovima naše zajednice, ljudima koji danonoćno bdiju nad svojim usjevima i strahuju za njih. Svi moramo sebi posvijestiti da su nam oni najvažniji, da je njihov uspjeh i naš, da je dobro koje oni uberu i naše dobro, da će naša djeca biti zdrava i poletna ako jedu zdrave domaće proizvode. Treba da se nađemo uz našeg vrijednog težaka. Svi treba da damo svoj doprinos da se zasiju naša polja u Semberiji, Posavini, Sprečanskom polju, u Krajini, kao i polja po Hercegovini.

Zemlja traži dobrog i odgovornog domaćina, a naša domovina Bosna i Hercegovina ih je uvijek imala. Zemlja hoće težaka koji će je kultivirati, koji će znati njome upravljati i dobro postupati. Napustiti zemlju znači napustiti i iznevjeriti emanet naših očeva, koji su je ljubomorno i s velikom zamukom čuvali. Danas kupujemo hranu s tuđih polja, a naša napuštamo. Kao da zaboravljamo da nikada jedan narod nije napustio obrađivanje zemlje, a da je nije izgubio sasvim. Jer, zemlja traži upravitelja koji će o njoj voditi računa. Obrađivanje zemlje je briga o životnom prostoru i našoj prisutnosti na njemu. Zbog toga s pravom očekujemo od novih vlasti da zaštite naše proizvođače od najezde uvoznih proizvoda na naše tržište, kojima se ugrožava i obezvređuje rad naših ljudi.

Draga braćo i sestre.

Allah je, neka je slavljeno Njegovo ime, rad i traženje opskrbe preporučio svakom vjerniku i vjernici odmah nakon obavljanja džume namaza.

يا ايها الذين امنوا اذا نودي للصلوة من يوم الجمعة فاسعوا

الي ذكر الله وذروا البيع ذلكم خير اكم ان كنتم تعلمون . فاذا قضيت  الصلوة فانتشروا في الارض وابتغوا من فضل الله و اذكروا الله كثيرا لعلكم تفلحون.

Pravovjerni, kada se petkom na namaz pozovete, pohitajte Allaha spominjati, a trgovinu ostavite – za vas je to bolje treba da znate.  A kada se namaz završi, svijetom se raziđite tražeći Allahove blagodati, i Allaha često spominjite ne biste li uspjeli. (Al-Jumu’ah, 9,10).

Namaz i rad su dva nerazdvojna prijatelja. Ko ih združi u svom životu neće biti iskušan siromaštvom i usamljenošću. Allah se kune da je uvijek uz one koje naziva muhsinima. To su oni koji se trude, koji svojim radom polažu pravo na Božije nimete i koji svojim namazom i čestim spominjanjem Božijeg imena ištu Allahov blagoslov i bereket u svojim poslovima.

Stoga, okrenimo naša lica Stvoritelju i zaposlimo naše umove i ruke poslovima od kojih ćemo imati koristi mi, naše porodice i naša zajednica. Besposličarenje je bolest koja razara naš ummet. Jedan od uzroka njegova propadanja i iskušenja, koja i sada gledamo, jeste zanemarivanje rada, truda i žrtve, iz čega su izašli  besperspektivnost i očaj. Da ne smijemo gubiti nadu učio nas je plemeniti Poslanik, a.s., koji je vjerniku (mu’minu) preporučio da i onda kada, po ljudskoj pameti, sve govori da nema nade, svoju aktivnost i rad preda u ruke Stvoritelja, riječima: Ako neko od vas bude imao sadnicu u ruci i vidi da nastupa Sudnji dan, neka je zasadi, prije nego što Sudnji dan nastupi.

Gospodaru naš!

Daj nam snagu da promijenimo svoje stanje i budemo dostojni nosioci Tvoga emaneta.

Daj mir našoj domovini i snagu i pouzdanje našem narodu.

Ohrabri naše vrijedne ljude da ustraju na svome dostojanstvenom putu truda i zalaganja.

Neka konac naših djela bude dobro za sve ljude.

Amin!