Nobelovac Muhammad Yunus: Mladi ljudi ne trebaju biti lovci na posao, oni ih sami trebaju kreirati

Govoreći o prvim koracima u do tada neistraženom svijetu bankarstva, Yunus u razgovoru za Anadolu Agency (AA) ističe kako je posmatrajući društvo u kojem živi, primjetio da su žene najugroženija socijalna grupa

 – Ekonomista i bankar iz Bangladeša Muhammad Yunus, koji je za uspostavljenje sistema kreditiranja siromašnih građana dobio Nobelovu nagradu za mir 2006. godine u razgovoru za Anadolu Agency (AA) kazao je kako mladi ljudi trebaju napustiti tradicionalne strategija pronalaska posla te kako poslove trebaju kreirati sami.

Prisjećajući se svojih početaka u svijetu bankarstva ističe kako nije vjerovao da će građanima zemlje u kojoj živi pomoći u tolikoj mjeri da će se glas o njegovom radu pronijeti cijelim svijetom. Ekonomista i bankar, nakon siromaštva koje je zahvatilo Bangladeš 70-tih godina prošlog stoljeća, u toj zemlji pokrenuo je kreditne linije za siromašne građane koji u drugim bankama nikada nisu mogli poslovati.

Nakon što je svoju zamisao implementirao u banku “Grameen” koju je osnovao, Yunus je 2006. godine među 191 kandidatom osvojio Nobelovu nagradu za mir. U saopćenju petočlanog odbora koji je odlučio o nagradi pored ostalog pisalo je da su “Yunus i njegova Grameen Bank, među svim kulturama i civilizacijama pokazali da i najsiromašniji slojevi mogu raditi na svom razvoju”.

Govoreći o  prvim koracima u do tada neistraženom svijetu bankarstva, Yunus u razgovoru za Anadolu Agency (AA) ističe kako je posmatrajući društvo u kojem živi, primjetio da su žene najugroženija socijalna grupa.

– Žene nisu dobijale kredite

 “Kritikovao sam banke u Bangladešu jer posuđuju novac dobrostojećim ljudima, a ne siromašnima. Kritikovao sam ih i zbog toga što novac posuđuju muškarcima, a ne i ženama. Tada su skoro 99 procenata činili muškarci koji posuđuju novac i dobijaju kredite. Samo jedan procenat bile su žene”, kazao je Yunus.

U svojoj “borbi protiv siromaštva”, nedugo nakon što je Bangladeš postao samostalna zemlja, Yunus je vjerovao kako će moći implementirati sistem u kojem će kao podsticaj siromašnima, a posebno ženama, moći davati novac kako bi postali aktivni i pokrenuli vlastiti biznis.

“Kada sam počinjao svoj projekat 1976. godine, želio sam da ponudim priliku ženama. To je bilo teško jer siromašne žene tada nisu znale sa novcem, nisu znali šta je to banka, šta ona može da pruži. To je bio dug put na kojem sam radio da uključim žene u taj sistem. Tada se radilo o iznosima od 35 do 50 dolara. Trebale su godine da se ostvari uspjeh, da ostvarim rezultat da podjednako kredite uzimaju i muškarci i žene”, kazao je Yunus.

Prema njegovim riječima, nakon implementacije mikro-kredita siromašnim ženama, u javnosti Bangladeša počela se buditi svijest o ulozi žene u društvu i njenom djelovanju u svim segmentima društva.

“Počeo sam primjećivati da upravo ta pružena prilika ženama donosi beneficije njihovim porodicama. Status žene u porodici se tada promijenio u potpunosti. Navikli smo da novac u porodicu dolazi putem muškarca, onda smo se fokusirali na žene. Danas Grameen banka posluje sa 8,5 miliona dolara, a 97 procenata korisnika su žene. Iz toga što smo uradili tim potezom proizašlo je samo dobro, fokusirali smo se na dobre stvari”, kazao je Yunus ističući kako su žene potpomognute novcem i razvijanjem samosvijesti postale snažne članice društva. 

– Društveno poslovanje

Mikrokreditiranjem siromašnih Yunus je, kako kaže, ostvario društveno poslovanje. Realizovao je ono što je zamislio a to je, dodaje, da biznis i novac postaju razdvojivi.

“Kada govorimo o biznisu, odmah znamo da je to nešto što donosi novac. Biznis i stvaranje novca postaju nerazdvojivi. Mi smo upotrijebili biznis kako bismo riješili probleme ljudi bez namjere da lično zarađujemo. Takav način biznisa nazvali smo društvenim poslovanjem. Kada novac zarađujete samo iz lične koristi, nemate vremena da vidite i probleme ljudi oko vas. Tada ste fokusirani samo na sebe”, kazao je Yunus.

Kako napominje, društveno poslovanje fokusirano je na zajednicu koju čini veliki broj ljudi. Socijalni biznis uspješno implementiran, smatra, postaje moćan mehanizam.

“Drugi mehanizam za takve stvari jeste dobrotvor ili filantropija. Filantropija daje dobre rezultate, ali ne daje povrat novca. Novac tada ide samo u jednom smjeru. Ali ako koristite na ovaj način društvenog poslovanja, novac se vraća. Kreirate instituciju koja sama raste svakog dana. To je ideja društvenog poslovanja”, zaključuje Yunus .

Yunus koji je u organizaciji banke Bosna Bank International (BBI) u posjeti glavnom gradu BiH, Sarajevu, dodaje kako svojom posjetom želi prezentovati svoj rad i dati prijedloge radi rješenja ekonomskih problema u zemlji. Jedan od glavnih je, kako ističe Yunus, pitanje mladih ljudi koji su nezaposleni.

“Mladi ljudi nakon završetka fakulteta ne moraju biti lovci na posao. Tradicionalno, ono što rade jeste da idu van svoje zemlje i traže zaposlenje. Ukoliko nemate posao, to je jedno frustrirajuće iskustvo, depresivno. Ako neko nema posao ljudi ga gledaju kao da je to njegova krivica. Osjećate se bespomoćno tada i ljudi krive sebe. To je potpuno pogrešno. Mladi ljudi ne trebaju tražiti posao, to je pogrešna strategija, on trebaju kreirati poslove”, zaključuje Yunus.

Novim generacijama, kako dodaje, treba dati podsticaj da kreiraju poslovno okruženje. Dok oni ulažu ideje, investitori u te ideje ulažu novac i time se stvara partnerstvo koje obje strane čini uspješnim. Ipak, prema riječima Yunusa, prije promjene u društvu, promjenu treba tražiti u individualnom razmišljanju.

“To se može uraditi, to nije velika nauka, to je vrlo jednostavno. Kreirate priliku, a mladi ljudi je iskoriste. Promijeniti nešto je stanje volje. Dolazite sa nekim idejama, tražite priliku u okolini. Ako možete da promijenite vaš način razmišljanja, sve je drugo lako. Uviđamo stvari koje prije nismo znali. Koje nismo razumjeli, to se dešava kada promijenimo način shvatanja”, kaže Yunus za Anadolu Agency (AA).

– Nobelova nagrada lijepo iskustvo

Govoreći o svom životnom pozivu bankara, dodaje kako posao obavlja uz zalaganje bez očekivanih priznanja i nagrada. Ipak, kako kaže, životno priznanje za unapređivanje ekonomskih i socijalnih mogućnosti siromašnih, a posebno žena, Nobelova nagrada za mir, utjecala je na njegov život.

“To je jedno lijepo iskustvo. Nisam vjerovao da se to može dogoditi. Kada radite neke stvari u njima uživate i zalažete se za to. To je ono što se desilo u mom slučaju, vjerovao sam u ono što radim. To je bit, ne čekate da vas neko nagradi za ono što radite, ali i ako se to desi to je jedno lijepo iskustvo”, kazao je Yunus.

Priznanje koje je dobio 2006. godine stavilo ga je, kako ističe, u fokus regionalne, ali i svjetske javnosti s toga je putem novih poznanstava proširio i svoje poslovno djelovanje. 

“Iznenada plijenite pažnju ljudi, medija. Svi govore o vama, to je jako čudan osjećaj. Sve žele da vas upoznaju.  Ljudi za koje ste prije htjeli da ih vidite, sada vas traže. Odjednom se otvaraju sva vrata, to je čudnovato iskustvo. U isto vrijeme, nakon nekog vremena fokus je na nekom drugom ko je dobio nagradu. Srećom, stvari koje radim ionako plijene pažnju. Polušavam da objasnim zašto je to važno za mene i zašto bi trebalo biti važno i za druge”, zaključuje Yunus.

Akos.ba/AA