Lažna alternativa: Hamajlija umjesto ibadeta

Mnogi ljudi danas, iako načelno pripadaju vjeri u Jednog Boga, čine mnoge stvari iz domena totemizma, magizma, mnogoboštva. Uzmimo za primjer vješanje hamajlija i zapisa s ciljem liječenja od bolesti ili čuvanja od nje, ili čuvanje od nekog drugog zla.

Francuski mislilac Rože Garadi u svom je djelu “Živi Islam” analizirao Zapadnu kulturu ukazujući paradokse koje je porodila. Zapadna kultura je etnocentrična, smatra Garodi. Ona ne može da zamisli drugi model razvoja izuzev vlastitog. Otuda ta kultura sa sobom nosi faktični ateizam. Taj svijet živi mimo Božijih uputa i kao takav, iako ateistički, izložen je oštrom prodoru mnogoboštva.

Pojedinci i grupe prave sebi boga po vlastitoj želji, gledajući u novcu, moći, tehnici, seksu, naciji, ideologiji, i čemu sve još ne, jedini pravi cilj i apsolutnu vrijednost. Slika koju nam daje Garodi je nešto općepoznato za nas, jer smo silom prilika i mi ugurani pod skute dotične kulture. To je svijet bez tevhida, vjere u Jednog Boga, Stvoritelja, Gospodara, Uzdržavatelja, Savršenog. To je svijet koji smatra vjeru u Boga fanatizmom a nazadnim život po njoj, dok istovremeno vjeruje u moć duhova, zvijezda, džina, crnih mačaka, trinaestih petaka nad njima. Ne osvrću se na dokaze za istinsku vjeru, a dokazi za njihovu vjeru su ništavni. 

Izvor njihove vjere je ustvari strah: “Mi ćemo uliti strah u srca onih koji neće da vjeruju, zato što druge Allahu ravnim smatraju, o kojima Allah nije dao nikakav dokaz…” (Ali Imran, 151.) U svom neznanju žive bez Allahove upute, onako kako im prohtjevi nalažu, istovremeno uviđaju da se mnogo toga događa mimo njihovih prohtjeva. Čak, neka dešavanja mogla bi da ugroze njihov život, imetak, pamet,…

Kako se zaštititi od mogućih nedaća? Od koga zatražiti pomoć? Kako postati čovjek sretne ruke? Kako osigurati zdrav porod? Kako se izliječiti od zlih duhova?

Bujica ovakvih pitanja tjera čovjeka da potraži odgovor: I onda… ponovo lutanja. Ponovo povođenje za sopstvenim prohtjevima. “Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i Zemlji i u onom što je na njima.” (El-Mu’minun, 71.) Jedni odlaze vračarama i gatarama da im predskažu budućnost i da ih savjetuju. Drugi stavljaju potkovicu na automobil. Treći se zatvaraju u kuće određenim danima. Četvrti odlaze da im napišu zapise. Peti nose hamajlije, i tako unedogled. No, nikako da razmisle o promjeni načina života! Nikako da shvate da su oni sami izvor zla koje ih okružuje i od kojeg strahuju! Njihovo nevjerovanje stalo je umjesto vjerovanja, a loši prohtjevi su nadomjestili ispunjenje naredbi dobra i klonjenje od zabrana zla.

Ko poziva hamajliji?

Rasprostranjenost ovakvog vjerovanja, u trenucima kada je savremeni čovjek uznapredovao u mnogim oblastima života, negira teze evolucionista o postanku vjere u Jednog Boga iz straha od prirodnih pojava i njenoj evoluciji od animizma, magizma, totemizma, fetišizma, preko politeizma do monoteizma. Mnogi ljudi danas, iako načelno pripadaju vjeri u Jednog Boga, čine mnoge stvari iz domena totemizma, magizma, mnogoboštva. Uzmimo za primjer vješanje hamajlija i zapisa s ciljem liječenja od bolesti ili čuvanja od nje, ili čuvanje od nekog drugog zla.

Ko se danas time koristi? Mnogi ljudi i žene, a posebno stare nene. Ko poziva da se ove stvari koriste?

Jusuf Kardavi kaže: “Profesionalni lažovi i trgovci vjerom.” Jednog od njih smo pronašli na stranicama “Nove Arke”. Zove se “Vidoviti” Rašo, te pored toga, što “pomaže” ljudima tako što im govori budućnost, on pravi i hamajlije.

“Kako se sačuvati od vradžbine, magije ili sihra?”, upitan je Rašo. – “Svaki čovjek uza se mora nositi hamajliju, neku zaštitu…” – “Na koji način izrađujete hamajlije?” – “U svakom slučaju, ne može se više od jedne uraditi za jednu noć. Ona se radi pola sata, ali se samo uradi jedna i onda se odmakne od sebe kako bi ona imala pravu moć. Teoretski ih se može uraditi pet ili više, ali od toga nema koristi.”

Eto ne upitaše ga koliko košta hamajlija i jel’ jeftinije ako se uzima na vel’ko? Ali zato na štandovima bižuterije na Baščaršiji cijena se zna. Cijena je od 1,5 KM do 4 KM, s mogućnošću sniženja ako se uzima više komada. Posebno su zanimljive turske hamajlije za koje trgovci ne znaju za što su namijenjene. Ali, ni to nije problem ako znate turski – možete pročitati na uputstvu za upotrebu. Za što su sve namijenjeni zapisi i hamajlije pokušao je ustvrditi Ahmed Bosnić, glavni urednik “Nove Arke”, ali kako kaže: “Bez obzira na sopstvenu znatiželju, upornost i ambiciju – nisam mogao čak ni sagledati – gdje počinje, a gdje se završava.”, navedena oblast. On ipak navodi poduži spisak, iz kojeg izdvajamo: “…za zdravlje, za zaustavljanje krvarenja, za obuzdanje jezika i smanjenje brbljivosti, za miran i sretan život do duboke starosti, za spontano buđenje ljubavi prema nekome, za umnožavanje novca, za ulazak u rat i pobjedu nad neprijateljem, za uspješno polaganje ispita, za sticanje sreće, za prisluškivanje razgovora na daljinu, za saznavanje tajnih mudrosti, za sticanje tajne moći i razumijevanje jezika džina, za zaštitu od gromova…” Ovo nije ni deseti dio onoga što je on pobrojao, a sam je rekao šta je sagledao. Ono što je važno istaći je da se sve ovo ostvariva pomoću hamajlija ili zapisa, dakle bez nekog osobitog truda.

Ko objesi amulet počinio je širk

Neuporedivo je lakše objesiti hamajliju oko vrata nego postiti ramazan u ljetnim danima, zar ne? Jeftinije je kupiti hamjliju za nekoliko maraka nego li dati zekat na ogroman imetak! No, islamski dokazi protiv hamajlije ne ostaju na ovome, oni su u imperativu. Prenosi se od Imrana ibn Husejna da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., primijetio na mišici jednog čovjeka bronzanu halku koju sam i ja vidio, pa mu reče: “Teško tebi, što to nosiš?!” – “Zbog reume”, reče ovaj. – “Ona ti zasigurno neće ništa povećati osim slabosti. Odbaci je od sebe, jer kad bi umro a ona bila na tebi, nikada se ne bi spasio.” (Ahmed i Ibn Hibban u svome Sahihu). Muhammed, s.a.v.s., kaže: “Ko objesi nešto tome je i prepušten.” (Tirmizi). Od Ukbe ibn Amira se prenosi da je došao u karavani od deset ljudi Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa je Poslanik sklopio sporazum sa devetoricom, a od jednog je odustao. Oni ostali upitaše: “A šta je s njim?” – “Na mišici mu je talisman.”, odgovorio je Resulullah, s.a.v.s. Čovjek je tada strgnuo zapis, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., i s njim sklopio sporazum rekavši: “Ko objesi (amulet) počinio je širk.” (Hakim i Ahmed sa pouzdanim prenosiocima)

Ovakav radikalan odnos islama spram anomalija porađa sasvim drugačiju sliku od one kojom Rože Garodi predstavlja Zapadnu kulturu. Takva vjera neće nas poniziti, pa da robujemo lažnim bogovima i da strahujemo od onih koji ni korist, a ni štetu ne daju.

PIŠE: A. DŽIHANA, SAFF. BR. 21.