”Malo rade, pa zarade, sve im lijepo ide … ”

Ovih dana mnogi portali ''bruje'' o ''incidentu'' na jednom od beogradskih fakulteta na kojem je stari pijani profesor vrijeđao jednu bosansko-hercegovačku studenticu, a nešto slično je, navodno, radio i ranije.

Mnogi su ovaj događaj okarakterizirali kao ''skandal'', baš kao i onaj događaj sa Jelenom Karleušom koja je na jednom svom nastupu javno puštala šehadet i ezan, te je to uvrijedilo i ''isprovociralo'' muslimane.

Za mene lično ni jedno ni drugo nije nikakav skandal, već ''normalna'' pojava s obzirom da i mi takvih pijanih, umišljenih, prepotentnih i napaćenih univerzitetskih profesora i profesorica imamo ''dovoljno''. Što se tiče Karleuše i njoj sličnih životnih promašaja, pa ona i njoj slični niskomoralni estradnjaci iz Srbije glavni su zabavljači muslimanske omladine po Bosni u danima Bajrama.

Ako je nekome uopće do muzike, pa imamo i mi u Bosni raznih sevdah, folk ili turbo-folk interpretatora. Prije mjesec dana na jednom sijelu gdje je bilo dvadesetak naših omladinaca, na tren zapostavljajući stav dijela islamskih učenjaka po pitanju muzičkih instrumenata, upitah prisutne znaju li numeru ''Ja sam šehid'', ''Selamun alejk'', i ''Allaha mi mog'', našto su svi rekli da ne znaju. Potom sam nastavio nabrajati nazive koje sam pokupio sa wikipedije znajući da će na tom sijelu između ostalog biti riječi i o balkanskoj estradi.

U nastavku sam pomenuo numeru ''Na Drini ćuprija'' koja govori o Mehmed paši i njegovoj zadužbini, zatim numeru ''Okrećem se kibletu'' , ''Allah, Allah, majka klanja'', te mnoge druge. Nit su znali numere nit su znali za izvođače, iako dio interpretatora pomenutih sadržaja uredno obavlja pet dnevnih namaza i posti mjesec ramazan. Njima su preči ovi polugoli i polupijani srbijanski nesretnici, negoli naši ljudi, a o imenima uleme da i ne pričam. Još neki od njih nisu zapamtili ime novog (cijenjenog) reis-ul-uleme, a pola ih ne znaju ni kako im se zove regionalni muftija, glavni imam, a o njihovom poznavanju ostale uleme bespotrebno je i govoriti.

Što se tiče prepotentnih profesora koje pomenuh, da ih, gdje i koliko ima, saznaćete ako iskreno porazgovarate sa našim studentima ili pojedinim asistentima. Šta našoj omladini rade i koliko im život zagorčavaju pojedini univerzitetski profesori, žalosno je i sramotno. Posebno se u tome ističu likovi starijeg kova, oni koji su pred penziju ili su odavno mnogi u njoj trebali i biti.

Neki su ostali vjerni svojoj antivjerskoj ideologiji, što se može zaključiti po njihovim predavanjima u kojima pričaju o svemu drugom, samo ne o temi o kojoj su plaćeni da govore i podučavaju naše mlade naraštaje. Vaze im o Islamskoj zajednici, nekakvim ''islamskim sektama'', ludosti poligamije i dr.

Neki su preobukli dresove, vješto se uvukli među našu bošnjačku elitu, stekli statuse uglednih znanstvenika, a uz to i ''vjernika'', te im je sve dozvoljeno. Nikad ih nema na zakazanim rokovima, stalno ih pomjeraju ili odgađaju, baš kao da su studenti stoka, a onda i kad se pojave na ispitima vrijeđaju i provociraju studente, uslovljavajući im mnogo toga.

Neki bi da uđu i u intimu i privatnost tih mladih ljudi, pa ih zaskaču suludim pitanjima i konstatacijama, od onih jesu li nevini, do onih ''što će ti tolika brada'', ''a zar vjeruješ u Boga'' i mnoga druga.

Mnoge predavače niko i ne kontroliše. Jedno pričaju na jednom , drugo na drugom fakultetu, a sasvim suprotno od svega izlažu u ''svojim'' knjigama ili asocijacijama i udruženjima gdje su aktivni i poznati kao ''ugledni'' profesori.

Najgore je u svemu što imamo veliki broj onih koji rade na mali ''milion'' mjesta, dok mladi, obrazovani i perspektivni mladići i djevojke, nemaju uopće nikakvog posla, pa su primorani da bespotrebno gube vrijeme po kafićima, ljetnim baštama, i kojekakvim partijima, nemajući mogućnost da iskažu svoje znanje, umjeće, te svoje intelektualne i radne sposobnosti.

Doduše ovaj problem rada pojedinaca na mali ''milion'' mjesta imamo i u politici, ali i u vjerskim zajednicama. Politički aktivan ''sretnik'' ima svoje radno mjesto negdje u administraciji, u stranci logično ima neka primanja, vjećnik je ili skupštinski poslanik, a uz to je aktivan i u 4-5 raznoraznih namještenih komisija. Uz sve to obavezno mu još bar neko iz porodice radi.

Vjerski aktivan ''sretnik'' radi u nekoj bogomolji (džamija, crkva, sinagoga) , vikendom podučava djecu u nekom mektebu ili crkvi, a uz to je negdje ili predavač u školi ili je visokopozicioniran i bitan lik u nekom odboru, udruženju, organizaciji ili sl.
Uz to još se nešto da zaraditi i na parastosu, sedmičnoj propovijedi (kod muslimana džumi i hutbi), te na obredima sedmine, četeresnice ili nekog nezaobilaznog ''tehvida''. Helem: ima se, može se!

Neki dan sam prisustvovao hutbi jednog savozvanog ''daije''. I, zaista, svaki put kad pomislim da se broj neukih vaiza smanjio na minimum ili da ih uopće više nema, odnekud se pojavi neki pojedinac ili grupa koji me razuvjeri/e.

Toliko se čovjek nalagao na Allahova Poslanika, izmišljajući neke svoje hadise, do onoga da je cijelu hutbu ''prepjevao'' baš k'o da se nalazi na kakvom mevludu. Najsimpatičnije mi je bilo ono ''Nurun nuri vel bedrul budur'', koje je on tako slatko izveo, da sam i ja u jednom trenutku pomislio da se ispred mene nalazi veliki pobožnjak i alim, a ne obični džahil kog je neko, ko zna iz kog razloga, postavio da nam kalja ovu časnu vjeru i lupa ''k'o Maksim po diviziji''.

Otklanjao je svojih šesnaest ''rećata'' džume momački, da bi nas kasnije nastavio tušiti svojim pričama o ženama, vjeridbama i dr. Nakon što se rukovao sa svim prisutnim muškarcima i ženama na jednom skupu koji se organizirao nakon džume, ovaj ''veliki daija'' nas je podučio i propisima nazivanja selama i pozdrava.

Došavši nakon namaza na skup nazvao je ''Dobar dan '' i selam. Prigovorila mu je jedna naša muslimanka kazavši kroz šalu da na skupu ima puno više muslimana negoli kršćana (bila prisutna samo jedna žena pravoslavne vjeroispovjesti). On je na to kazao nešto vrlo ''korisno i poučno'': ''A znaš li ti sestro moja da je Muhammed,a.s., rekao: Kada dođete na neki skup gdje ima prisutnih i kršćana i muslimana, prvo recite ''Dobar dan'', pa onda nazovite selam!''

Nisam stigao da ga pitam ko prenosi i bilježi taj hadis, jer sam od stida ''propao u zemlju''. Sav sam se saznojio, pogledao u obližnjeg ahbaba, inače po struci nastavnika islamske vjeronauke, koji je onako u čuđenju odmahnuo rukama i prošaputao: ''Bože, ja svakakvih hodža!''

Nasmijali smo se čudeći se tako slobodnom izmišljanju hadisa, i još slobodnijem rukovanju sa svim prisutnim ženama, naočigled svih nas koji smo mu bili džematlije na džumi.

Zahvaljujući ovom ''daiji'', kao i priči s početka teksta o pijanom beogradskom profesoru i njegovoj zemljakinji Karleuši, koji su mi bili inspiracija, napisah ovaj kraći osvrt na neke anomalije prisutne u našem društvu.

Mi dakako imamo na našem brdovitom Balkanu puno više lijepih stvari i događaja o kojima treba pisati i govoriti, ali o LIJEPIM primjerima nekom drugom prilikom. Ovo sam ''morao'' spomenuti, jer sam smatrao da nam je dužnost ukazati i na ono ružno i besmisleno što čujemo, vidimo i doživimo u svojoj sredini i okruženju.

Za akos.ba piše: Admir Iković