Kazivanje o trojici ljudi: iskušenje bolešću, zdravljem i bogatstvom

Božanska kazivanja najljepša su kazivanja: ona su istina bez neistine, uputa bez zablude i iskren govor bez laži. Allah ih je objavio da o njima razmišljamo, da se podsjećamo i iz njih izvlačimo pouke. Uzvišeni kaže:

„I sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. I u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.“ (Hud, 120)

„U kazivanju o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur’an nije izmišljena besjeda…“ (Jusuf, 111, dio ajeta)

Ono što vrijedi za kur’anska kazivanja vrijedi i za vjerodostojna Poslanikova kazivanja, jer dolaze iz istog izvora: „to je samo Objava koja mu se obznanjuje“. (En-Nedžm, 4)

Jedno od kazivanja koje je Allah objavio Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi Ebu Hurejra, radijallahu anhu, a bilježe ga Buharija i Muslim u svojim vjerodostojnim zbirkama.

Kazivanje o trojici ljudi

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:

„Trojicu ljudi iz Benu Israila, gubavca, ćelavca i slijepca, Uzvišeni Allah htjede iskušati pa im posla meleka. Došao je kod gubavca rekavši mu: ‘Šta ti je najdraže?’ On odgovori: ‘Lijepa boja, lijep ten i da se od mene odstrani ovo zbog čega me ljudi preziru.’ On ga potra, nestade onoga zbog čega je bio prezren, i bi mu data lijepa boja i lijep ten kože.

Onda ga upita: ‘A koji imetak ti je najdraži?’ Kaza: ‘Deve ili krave’“ — dvoumi se prenosilac Ishak — „pa mu bi data deva koja je steona već deset mjeseci i melek mu reče: ‘Neka ti Allah podari bereketa u njoj.’

Zatim je melek došao ćelavcu rekavši mu: ‘Šta ti je najdraže?’ On odgovori: ‘Lijepa kosa i da se od mene odstrani ovo zbog čega me ljudi preziru.’ Melek ga potra i nestade onoga zbog čega je bio prezren, i bi mu data lijepa kosa. Onda ga upita: ‘A koji imetak ti je najdraži?’ Kaza: ‘Deve ili krave’, pa mu bi data steona krava, a onda mu melek kaza: ‘Neka ti Allah podari bereketa u njoj.’

Potom je melek došao slijepcu rekavši mu: ‘Šta ti je najdraže?’ On odgovori: ‘Da mi Uzvišeni Allah vrati vid pa da mogu gledati ljude.’ Melek ga potra, i Uzvišeni Allah mu povrati vid. Onda ga upita: ‘A koji imetak ti je najdraži?’ Kaza: ‘Ovce’, pa mu bi data sjanjna ovca.

Prva dvojica dobiše mladunčad, ovca se ojanji i tako sve dok prvi ne zaima punu dolinu deva, drugi krava, a treći ovaca.

Zatim je melek došao gubavcu u njegovom prijašnjem liku, njegovoj slici i prilici, rekavši mu: ‘Ja sam siromašni jadnik, okolnosti me sprečavaju od daljnjeg puta, za danas mi nema druge pomoći osim Allaha, pa tebe. Ja te preklinjem Onim Koji ti dade tu divnu boju, lijepu put i krda deva da mi daš jednu kamilu kako bih nastavio svoj put.’

On reče: ‘Imam ja puno obaveza!’ On mu kaza: ‘Kao da te poznajem, zar ti nisi bio prezreni gubavac, siromah, pa ti Allah dade imetak?’ On reče: ‘Ovaj imetak sam naslijedio od svojih djedova koji su naslijedili od svojih.’ Onda mu melek kaza: ‘Ako lažeš, neka te Allah povrati u prijašnje stanje!’

Zatim je došao ćelavcu u njegovom ranijem liku, slici i prilici, rekavši mu kao i prvom, a on mu odgovori kao i prvi. On mu kaza: ‘Ako lažeš, neka te Allah povrati u prijašnje stanje!’

Zatim je melek došao slijepcu u njegovom bivšem liku i njegovoj slici i prilici, rekavši mu: ‘Ja sam siromašni jadnik, putnik kojem okolnosti sprečavaju daljnji put, za danas mi nema druge pomoći osim Allaha, pa tebe. Ja te molim Onim Koji ti dade vid da mi daš jednu ovcu koja će mi omogućiti da nastavim svoj put.’

On kaza: ‘Bio sam slijep, i Allah mi povrati vid. Uzimaj šta hoćeš, a ostavi šta hoćeš! Tako mi Uzvišenog Allaha, danas ti u Njegovo ime ne uskraćujem ništa šta god uzmeš.’

A on mu kaza: ‘Zadrži svoj imetak, vi ste samo iskušani! Uzvišeni je zadovoljan tobom, a srdi se na dvojicu tvojih drugova.’“

(Bilježe Buharija i Muslim)

Pouke kazivanja

1. Iskušenje je neizbježna zakonitost

Ovo kazivanje obiluje poukama. Prva je da su iskušenja neizbježna i da niko ne može izbjeći ono što mu je određeno. Allah je među ciljevima stvaranja odredio iskušavanje ljudi, kako bi se pokazalo njihovo stanje i razlikovali strpljivi od nezadovoljnih, iskreni od lažljivih i vjernici od nevjernika.

„Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci vlast – On sve može! – Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; – On je Silni, Onaj koji prašta.“ (El-Mulk, 1–2)

„Mi ćemo vas provjeravati sve dok ne ukažemo na borce i postojane među vama, a i vijesti o vama provjeravaćemo.“ (Muhammed, 31)

Svi ćemo biti iskušani. Neka niko ne misli da će biti izuzet, jer svako prolazi kroz provjeru:

„Elif Lām Mīm. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’ i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.“ (El-Ankebut, 1–3)

2. Iskušavamo se i blagostanjem i nevoljom

Kao što iskušava teškoćama, Allah iskušava i blagostanjem. Kao što iskušava bolešću, iskušava i zdravljem; kao što iskušava siromaštvom, iskušava i bogatstvom.

„…Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru…“ (El-Enbija, 35, dio ajeta)

Život ima dane dobra i dane teškoće, slatkoću i gorčinu. Svaki čovjek susreće i jedno i drugo. Kako pjesnik kaže, osam stvari smjenjuje se u životima ljudi i svako ih mora susresti: radost i strah, susret i rastanak, lahkoću i teškoću, bolest i zdravlje.

Sve su to prilike u kojima se pokazuje naša ustrajnost i otkriva kakvi smo zaista.

3. Iskušenje blagostanjem može biti teže od iskušenja nevoljom

Kada je čovjek iskušan bolešću, siromaštvom i oskudicom, često mu srce omekša. Postane ponizniji, okrenut dobru i skrušen pred Gospodarom svjetova. Nadu veže za Allaha, moleći Ga da otkloni bol, bolest i siromaštvo te da mu podari izlaz i obilje.

Blagostanje i bogatstvo, međutim, mogu ga približiti oholosti, samodopadnosti, prohtjevima duše i dunjalučkim željama. Zato mnogi posrnu upravo na ispitu obilja. Abdurrahman ibn Avf rekao je: „Bili smo iskušani teškoćama pa smo bili strpljivi, a zatim smo iskušani blagostanjem pa nismo bili strpljivi.“

Kur’an upozorava na takvo ponašanje:

„Kad čovjeku kakvu blagodat darujemo, on se okreće i oholo udaljava…“ (El-Isra, 83, dio ajeta)

„Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli: ili ležeći, ili sjedeći, ili stojeći. A čim mu nevolju otklonimo, on nastavlja, kao da Nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila. Tako se nevjernicima čini lijepim ono što rade.“ (Junus, 12)

4. Svaki susret može biti ispit

Budi svjestan trenutka iskušenja, jer on može doći u bilo kojoj situaciji. Čovjek se iskušava različitim okolnostima u kojima se otkriva njegovo stvarno stanje.

Kada bismo unaprijed znali vrijeme ispita, pripremili bismo se za njega. Da je čovjek koji je nekada bolovao od gube znao da je njegov ispit upravo onaj nevoljnik koji mu je došao u njegovom prijašnjem liku, dao bi mu sve što je tražio, pa i više od toga. Ali nama je trenutak provjere skriven.

Molba siromaha, komšija u teškoćama, udovica kojoj je potrebna pomoć, rođak u nevolji, bolesnik koji nema novca za liječenje ili nemoćan čovjek kojeg pred tobom ponižavaju i tlače — sve to može biti tvoj ispit.

Prolazit ćeš kroz različite susrete i okolnosti. Pazi da ne propustiš upravo onu priliku u kojoj se provjerava tvoj odnos prema Allahovim blagodatima.

5. Mnogobrojne obaveze ne smiju postati stalni izgovor

Čovjek se često poziva na brojne obaveze kako bi opravdao neispunjavanje Allahovog prava u blagodatima koje mu je dao. A ono što Allah od njega traži neuporedivo je manje od dobra kojim ga je obdario. Ipak, čovjek gleda ono što treba dati, a zaboravlja sve što je već primio.

Zato su prva dvojica odgovorila: „Imam ja puno obaveza!“ Nekadašnji gubavac zaboravio je cijelu dolinu deva i vidio samo jednu koju bi trebao dati siromahu. I drugi je zaboravio dolinu krava, razmišljajući samo o jednoj koju je zatražio potrebiti putnik. Jedan je uskratio jednu devu, drugi jednu kravu, a obojica su posegnula za istim opravdanjem.

„Obaveza je mnogo“: rate za kuću, rate za automobile, školarine u privatnim školama, troškovi, potrepštine i putovanja. Čovjek tako mnoštvom vlastitih obaveza opravdava izostajanje iz dobra i zapostavljanje zahvalnosti. A posljedica nezahvalnosti može biti gubitak svega čime je obdaren.

6. Zaboravljanje prošlosti vodi nezahvalnosti

Čovjek zaboravi da je bio siromašan pa ga je Allah učinio imućnim; potrebit pa ga je obdario; bez odjeće pa ga je odjenuo; neoženjen pa mu je podario brak. Zaboravi da nije imao ugled, a Allah ga je uzdigao i dao mu mjesto među ljudima.

Kada zaboravi prijašnje stanje, prestaje primjećivati Allahovu dobrotu prema sebi i zaboravlja obavezu zahvalnosti.

„Ima ih koji su se obavezali Allahu: ‘Ako nam iz obilja Svoga dade, udjeljivaćemo, zaista, milostinju i bićemo, doista, dobri!’ A kad im je On dao iz obilja Svoga, oni su u tome postali škrti i okrenuli se – a oni ionako glave okreću. I nadovezao im je On na to pritvornost u srcima njihovim sve do dana kada će pred Njega stati, zato što se onoga što su Allahu obećali ne pridržavaju i zato što stalno lažu.“ (Et-Tevbe, 75–77)

7. Uvjerenje da nam blagodati pripadaju samo po zasluzi vodi posrnuću

Neki ljudi, kada ih Allah obdari, smatraju da im to pripada i da su to u potpunosti zaslužili. Misle da im, u suprotnom, ne bi ni bilo dato. Uzvišeni kaže:

„Kad čovjeka kakva nevolja snađe, Nama se moli; a kad mu Mi poslije blagodat pružimo, onda govori: ‘Ovo mi je dato zato što sam to zaslužio.’ A nije tako, to je samo kušnja, ali većina njih ne zna.“ (Ez-Zumer, 49)

Tako je govorio i Karun: „Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim…“ (El-Kasas, 78, dio ajeta)

I prva dvojica u ovom kazivanju tvrdila su da su imetak naslijedila od svojih predaka. Zanijekali su prijašnju oskudicu i dobrotu kojom su obasuti.

Uslijedila je opomena: „Ako lažeš, neka te Allah povrati u prijašnje stanje!“ A o Karunovom završetku Allah kaže:

„I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći.“ (El-Kasas, 81)

8. Zahvalnost čuva blagodati

Blagodati se čuvaju zahvalnošću. Zahvalnost znači priznati ih srcem, govoriti o njima i koristiti ih za ono čime je zadovoljan Onaj Koji ih je podario.

Zahvalnost donosi povećanje blagodati i Allahovo zadovoljstvo, dok njihovo poricanje vodi njihovom nestanku i Allahovoj srdžbi.

Zato je melek čovjeku kojem je vraćen vid rekao: „Zadrži svoj imetak, vi ste samo iskušani! Uzvišeni je zadovoljan tobom, a srdi se na dvojicu tvojih drugova.“

Prijevod i obrada: akos.ba