Klanjam, ali se brzo naljutim: Kako da namaz mijenja moje ponašanje?

To pitanje vrijedi postaviti iskreno, bez odustajanja od namaza i bez opravdavanja grubosti. Prepoznati vlastiti problem početak je promjene. Sljedeći korak je povezati ono što učimo u namazu s načinom na koji reagujemo među ljudima.

Ljutnja je osjećaj, a za postupke smo odgovorni

Čovjek se može naljutiti zbog nepravde, umora, uvrede ili iznevjerenog očekivanja. Sama pojava ljutnje ne znači da je njegov iman nestao.

Ali ljutnja nam ne daje pravo da vrijeđamo, ponižavamo ili povrijedimo drugoga. Rečenica „Ja sam takav, brzo planem“ opisuje naviku na kojoj trebamo raditi. Ukućani ne trebaju stalno pogađati naše raspoloženje kako bi izbjegli novu svađu. Možemo biti nezadovoljni i govoriti dostojanstveno. Možemo ukazati na grešku bez vrijeđanja osobe koja ju je napravila.

Šta nam namaz govori o tome?

Uzvišeni Allah kaže: „…namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno…“ El-Ankebut, 45.

Namaz nas redovno vraća pred Allaha. Međutim, njegovu pouku trebamo svjesno ponijeti i u sljedeći razgovor. Kada izgovaramo „Allahu ekber“, potvrđujemo da je Allah najveći. U svađi se možemo prisjetiti: je li mi sada važnije Njegovo zadovoljstvo ili da moja riječ bude posljednja? Kada činimo sedždu, učimo poniznost. Nakon nje imamo priliku pokazati tu poniznost tako što ćemo saslušati drugoga i priznati da nismo uvijek u pravu. Kada tražimo oprost, priznajemo vlastite propuste. To nas treba učiniti spremnijim da se izvinimo i čovjeku kojem smo učinili nepravdu.

Šta učiniti kada osjetimo da ćemo planuti?

U prisustvu Poslanika ﷺ dvojica ljudi su se prepirala, a jedan se toliko naljutio da mu je lice pocrvenjelo. Poslanik ﷺ rekao je: „Ja znam riječ, kada bi je ovaj izgovorio, prošlo bi ga ono što osjeća. Kada bi rekao: ‘E’uzu billahi mineš-šejtanir-radžim’, prošlo bi ga ono što osjeća.“ Bilježe Buhari i Muslim.

أَعُوذُ بِاللَّهِ مِنَ الشَّيْطَانِ الرَّجِيمِ

„E‘uzu billahi mineš-šejtanir-radžim.“

Značenje: „Utječem se Allahu od prokletog šejtana.“

Uz traženje Allahove zaštite, napravimo prostor da ne postupimo naglo. Prekinimo odgovor koji prelazi u uvredu. Možemo reći: „Ljut sam. Treba mi malo vremena da ovo kažem kako treba.“ Ako je potrebno, nakratko se udaljimo iz rasprave i dogovorimo povratak razgovoru kada se smirimo. Poruku napisanu u ljutnji ostavimo neposlanu dok je ponovo ne pročitamo mirnije.

Poslije namaza odaberimo jednu konkretnu promjenu

Umjesto neodređenog obećanja da ćemo „biti bolji“, prepoznajmo situaciju u kojoj najčešće pogriješimo.

Ako vičemo na djecu zbog sporosti, potrudimo se dati im više vremena. Ako kući dolazimo iscrpljeni, recimo ukućanima da nam treba kratak predah. Ako nas rasprave na telefonu redovno razdraže, ograničimo vrijeme koje im dajemo. Nakon namaza možemo zamoliti Allaha svojim riječima: „Allahu, pomozi mi da se savladam kada se naljutim i da ne povrijedim svoje najbliže.“ Zatim tu molbu pratimo postupkom.

Ako smo već povrijedili nekoga

Izvinimo se jasno: „Povisio sam glas i povrijedio te. To nije bilo uredu.“

Izbjegnimo dodatak: „Ali ti si mene izazvao.“ O tuđem postupku možemo razgovarati posebno; za svoj trebamo preuzeti odgovornost. Ako se grubost ponavlja ili prelazi u prijetnje i nasilje, potrebno je potražiti pomoć i zaštititi one koji trpe posljedice. Samo obećanje da ćemo se popraviti tada nije dovoljno. Promjena se gradi kroz ponavljanje: ranije primijetimo ljutnju, zaustavimo ružnu riječ i brže ispravimo grešku.

Trag namaza može se vidjeti upravo u tom trenutku — kada smo mogli povrijediti, a odlučili smo se savladati.

akos.ba