Musa, a.s. – kada ljudska logika prestaje, a Allahova odredba počinje

Pitaju me zašto puno pišem o Musau, a.s.

A zašto ne bi bio Musa, a.s., kada je svaki trenutak njegovog života bio iznad granica ljudske logike?!

Dijete koje je već svojim rođenjem bilo osuđeno na klanje, jer je faraon usnio san koji su mu tumači protumačili kao nagovještaj rođenja djeteta među Benu Israilom, djeteta na čijim će rukama nestati njegova vlast.

Jedan prolazni san u noći jednog tiranina pretvorio se u pokolj!

Faraon se probudio prestravljen. U tom snu nije vidio nešto što će se zaboraviti s dolaskom jutra, već opasnost koja prijeti njegovoj vlasti. Čim se tumačenje sna proširilo dvorom, strah se pretvorio u odluku, a odluka u krv!

U jednom trenutku djeca su postala neprijatelji države, dječije kolijevke pretvorile su se u bojno polje, a mačevi su krenuli u potragu za dojenčadi za koju se govorilo da će uzdrmati temelje prijestolja!

Uhode su se raširile sokacima, a babice su postale doušnice koje su prijavljivale moguću „opasnost“ još u majčinim utrobama. I pored svega toga, Allahova odredba čvrsto je upravljala događajima. Ono što je zapisano na nebesima neminovno će se dogoditi na Zemlji!

A onda, u jednom od presudnih trenutaka historije koji će promijeniti sve, Allah učvršćuje srce žene koja je tek rodila i nadahnjuje je da svoje novorođenče stavi u sanduk i prepusti vodama Nila, kako bi ga one odnijele pravo u kuću njegovog neprijatelja.

Bio je to trenutak u kojem ljudska logika puca pred mudrošću Neba. Majka po svojoj prirodi privija dijete uz grudi i zatvara vrata da ga zaštiti čak i od hladnog povjetarca. A šta tek kada su opasnost mačevi koji tragaju za njegovom krvlju?!

Majka se našla između dva straha: straha da ga zadrži i straha da ga pusti! Ako dijete ostane u kući, pronaći će ga mačevi. Ako ga spusti u rijeku, čekaju ga opasnosti vode.

Pripremila je mali sanduk i u njega položila svoje dijete koje od ovoga svijeta još nije upoznalo ništa osim topline njenih grudi. Možda su joj ruke drhtale dok je zatvarala sanduk. Možda joj je srce snažno udaralo dok ga je nosila prema vodi. Ali kada se iman nastani u srcu, strah se pretvara u smiraj.

Gurnula je sanduk u Nil.

Voda ga je ponijela, ne znajući da u sebi nosi priču koja će živjeti dok god bude historije! Sanduk plovi između obala i ne skreće s puta. Ruka odredbe vodi ga, korak po korak, prema mjestu koje mu je određeno još od iskona.

Prema dvorcu. Prema kući samog tiranina.

Tako Allah, Uzvišeni, provodi Svoju odredbu: spašava dijete od mačeva tiranije, a zatim ga smješta u samo srce dvorca iz kojeg je izdata naredba da bude ubijeno!

Život Musaa, a.s., nije bio život čovjeka koji je prolazio kroz obične događaje. Bio je to život u kojem se na svakoj prekretnici na zadivljujući način pokazivala Allahova briga i zaštita.

Musa, a.s., kao da je čitavim svojim životom hodao ivicom čuda. Neobične Allahove odredbe nizale su se jedna za drugom, kao da je Allah kroz njegovu priču želio čovječanstvu poručiti:

Ono što je prema zemaljskim računicama nemoguće, u odredbi Neba može biti najlakša stvar!

A koliko nam je danas, u vremenu u kojem je materijalno zavladalo i pružilo svoje prste prema vratu imana pokušavajući ga ugušiti, potrebno da sjednemo uz priču o Musau, a.s.

Ne da bismo ponovo prepričavali događaje kao historijske činjenice ili zanimljive priče, već da ih čitamo očima naše stvarnosti, da njihove poruke prepoznajemo u događajima oko sebe i njima umirujemo svoja srca.

Allahu, Tvojom snagom nastupam, Tvojom snagom se krećem i Tvojom snagom pokušavam!

Edhem Sharkavi

akos.ba