Kako su Izrael i njegovi saveznici preuzeli britansku demokratiju

Tim Llewellyn, The Electronic Intifada, 26. maj 2026.

U kolumni objavljenoj 25. aprila u listu Financial Times, konzervativna komentatorica Camilla Cavendish usputno je napisala kako je britanski premijer Keir Starmer „porazio antisemitsku korbinističku ljevicu“.

Takve pojednostavljene i netačne tvrdnje ona iznosi redovno, kao i mnogi drugi politički komentatori u britanskim mainstream medijima. „Antisemitizam“ u Laburističkoj stranci tokom godina kada je Jeremy Corbyn (2015–2020) bio njen lider danas se u novinarstvu uzima gotovo kao neupitna činjenica. Dovoljno je usput spomenuti njega i njegove pristalice pa ih opisati tim etiketama.

Tako je laž postala dio političkog jezika kojim se ljudi svakodnevno služe.

Knjiga „Killing Corbynism“ opisuje kako je Izrael tokom posljednje decenije učvrstio svoj utjecaj na britansku političku klasu i medijske komentatore te kako su svi protivnici ili kritičari Izraela prikazivani kao fanatici, antisemiti, rasisti ili teroristi.

Autorica Rebecca Gordon-Nesbitt pokazuje kako je cionistička kampanja doprinijela porazu Jeremyja Corbyna u njegovim pokušajima da postane premijer istinski socijalističke britanske vlade koja bi štitila ljudska prava — prvo 2017. godine, kada je ostvario iznenađujuće dobar rezultat, a zatim i 2019. godine, kada nije uspio.

Izrael i njegova britanska mreža propagandista i diskreditatora pomogli su da vodstvo Laburističke stranke preuzme njegov zamjenik Keir Starmer, današnji premijer, otvoreni cionista i dugogodišnji pristalica Izraela, prije i nakon početka genocida nad Palestincima u Gazi poslije 7. oktobra 2023.

Slična kampanja, koju danas vode Starmerova Laburistička stranka i izraelske mreže unutar britanskih medija, politike, javnog života, parlamenta, biznisa i kulture, usmjerena je sada protiv Zelene stranke, koja među brojnim Britancima koji podržavaju Palestinu bilježi rast podrške.

Iako je Corbyn bio zastupnik u parlamentu još od 1983. godine i bio poznat kao ljevičar koji podržava različite borbe za ljudska prava, tek kada je 2015. postao lider opozicione Laburističke stranke privukao je ozbiljnu pažnju Izraela i njegovih saveznika unutar britanskog establišmenta.

Finansijska sredstva proizraelskog lobija dolaze od kompanija i cionističkih organizacija u Britaniji i Izraelu.

U središtu kampanje koja je uspješno poistovjetila kritiku Izraela ili cionizma s rasističkim antisemitizmom nalaze se izraelsko Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo za strateška pitanja.

Knjiga navodi 60 organizacija povezanih s Izraelom, od kojih se mnoge predstavljaju kao humanitarne ili dobrotvorne ustanove. Autorica se posebno fokusira na devet takvih organizacija, među kojima su najpoznatije Odbor zastupnika britanskih Jevreja, Kampanja protiv antisemitizma i Britanski pravnici za Izrael.

Godine 2015. ove i druge organizacije, zajedno s proizraelskim aktivistima unutar Laburističke stranke, pokrenule su kampanju protiv Corbyna. Širile su laži o njegovoj prošlosti, izmišljale „antisemitske incidente“ i koristile dezinformacije kako bi ga prikazale kao rasistu i mrzitelja Jevreja.

Period sramote

Knjiga donosi mnoštvo primjera, ali autor posebno izdvaja afere poznate kao „Muralgate“ i „Wreathgate“.

„Muralgate“ je izbio nakon podsjećanja na Corbynovu objavu iz 2012. godine u kojoj je kritikovao uklanjanje murala jednog ljevičarskog umjetnika u Londonu. Na muralu su bili prikazani kapitalisti koji sjede za stolom dok ga nose bezlični crni i smeđi radnici. Dvojica prikazanih kapitalista bili su Jevreji — lord Rothschild i Paul Warburg.

Izraelske i proizraelske organizacije odmah su mural proglasile „otvoreno antisemitskim“.

Autor tvrdi da mural nije bio antisemitski, već kritika kapitalističkog sistema iz ljevičarske perspektive.

Drugi slučaj bio je „Wreathgate“.

Uoči izbora 2017. godine Sunday Times i The Jewish Chronicle objavili su tvrdnje da je Corbyn 2014. godine u Tunisu položio vijenac palestinskim teroristima povezanim s napadom na Olimpijskim igrama u Minhenu 1972.

Autor navodi da je riječ o netačnoj interpretaciji.

Komemoracija je zapravo bila posvećena palestinskim i tuniskim žrtvama izraelskog bombardiranja sjedišta Palestinske oslobodilačke organizacije u Tunisu 1985. godine, kada je ubijeno oko 70 Palestinaca i 25 Tunižana.

Ipak, ta priča nastavila je živjeti i korištena je godinama kao političko oružje protiv Corbyna.

Autor priznaje da Corbyn često nije uspijevao efikasno odgovoriti na optužbe te da se ponekad izvinjavao i kada za to nije bilo potrebe. Međutim, smatra da nijedan političar nije mogao sam zaustaviti talas dezinformacija koji je uslijedio.

Uloga medija

Prema autoru, značajnu ulogu u svemu imao je i BBC.

Često su u emisijama emitovane optužbe protiv Corbyna zbog navodnog antisemitizma, dok su kao „druga strana“ pozivani upravo njegovi protivnici iz desnog krila Laburističke stranke. Glasovi koji su branili Corbyna rijetko su dobijali prostor.

Vrhunac je, prema autoru, bio dokumentarac BBC-jevog programa Panorama pod naslovom „Je li Laburistička stranka antisemitska?“, emitovan 10. jula 2019. godine, pet mjeseci prije izbora.

Emisiju je vodio John Ware, novinar kojeg autor opisuje kao cionistu i kasnijeg suvlasnika lista The Jewish Chronicle.

Dokumentarac je uglavnom prikazivao proizraelske zastupnike i službenike Laburističke stranke koji su iznosili optužbe o antisemitizmu, bez objašnjenja njihove političke pozadine ili povezanosti s proizraelskim strukturama.

BBC je emisiju branio do kraja, a regulator Ofcom nije reagovao.

Autor zaključuje da su optužbe za antisemitizam, zajedno s medijskim kampanjama i političkim pritiscima, gotovo onemogućile javnu kritiku Izraela u Britaniji.

Po njegovom mišljenju, strana država, uz pomoć svojih saveznika unutar Britanije, uspjela je oblikovati političku debatu na način koji je uticao na dva izborna ciklusa i dugoročno promijenio odnos britanske politike prema Izraelu i Palestini.

Autor smatra da se slične metode danas koriste protiv Zelene stranke, koju predvodi Zack Polanski.

Knjigu opisuje kao priručnik za one koji žele razumjeti kako je, prema njenoj autorici, došlo do ovog procesa i kako spriječiti da se nešto slično ponovi u budućnosti.ž

Izvor: electronicintifada.net

Prijevod i obrada: akos.ba