Globalna kriza ulazi u svoje najteže sate

Izazvale su posljednje izjave predsjednika Donalda Trumpa, kao i shuttle‑diplomatija koju su u regionalnim prijestonicama vodili visoki pakistanski vojni i državni zvaničnici, nade da bi se rat s Iranom mogao okončati pregovorima. To bi u početku moglo poprimiti oblik “okvirnog sporazuma” između Sjedinjenih Država i Irana, kojim bi se postavili temelji za konačni dogovor.

Govoreći novinarima u Bijeloj kući u četvrtak, Trump je nastupio optimistično, rekavši da je rat “na izmaku”, te da su “gotovo sva” pitanja riješena. Preostale razlike, kazao je, biće predmet razgovora za koje je potvrdio da će uskoro biti nastavljeni. Dodao je i da bi mogao otputovati u Islamabad ako se tamo potpiše konačni sporazum.

Iako Trump često daje pretjerane izjave, ovoga puta njegove riječi djelovale su potkrijepljene nizom intenzivnih diplomatskih aktivnosti u regiji. Iznenadna posjeta pakistanskog načelnika Generalštaba, generala Asima Munira, Teheranu — gdje je, kako se čini, prenio poruke iz Washingtona — ukazala je na pripreme za novu rundu pregovora između Sjedinjenih Država i Irana.

Poruke koje je prenio imale su za cilj rješavanje preostalih nesuglasica između dvije strane, kao i razgovore o naporima da se osigura prekid vatre u Libanu.

Istovremeno, pakistanski premijer Shehbaz Sharif započeo je turneju po tri zemlje — Saudijskoj Arabiji, Kataru i Turskoj — kako bi njihove lidere informirao o najnovijim dešavanjima u pregovorima o okončanju rata.

I to ukazuje da je diplomatska aktivnost bila u punom zamahu, uoči nove runde direktnih razgovora Washingtona i Teherana.

Kako su Sjedinjene Države, Izrael i Iran održavali prekid vatre od 8. aprila, objava desetodnevne libansko‑izraelske primirbe, posredstvom SAD‑a, dodatno je pojačala optimizam i široko je ocijenjena kao korak prema mirovnom sporazumu između Washingtona i Teherana.

Iran je pozdravio primirje koje je dobilo globalnu podršku. Portparol iranskog Ministarstva vanjskih poslova Ismail Baghaei izjavio je da Teheran primirje vidi kao dio šireg razumijevanja s Washingtonom, postignutog tokom pregovora uz posredovanje Pakistana.

Ubrzo nakon objave prekida vatre između SAD‑a i Irana izbio je spor, kada su Iran i Pakistan saopćili da primirje obuhvata i Liban kao dio šireg regionalnog dogovora — što je Trump demantirao.

To je zahtijevalo dodatne razgovore između Izraela, SAD‑a i Libana, koji su rezultirali libanskim prekidom vatre. Kao odgovor, Iran je objavio da će omogućiti prolaz svim trgovačkim brodovima kroz Hormuški moreuz tokom preostalog perioda privremenog primirja — prije nego što su se stvari ponovo zakomplikovale.

Sve se to nadovezalo na pregovore održane između SAD‑a i Irana u Islamabadu 12. aprila.

To je bio najviši nivo direktnih razgovora dvije zemlje u više od četiri decenije, tokom kojih nisu imali diplomatske odnose. Slanje visokih delegacija s obje strane ukazivalo je na ozbiljnu namjeru da se pronađe izlaz iz sukoba.

Mnogi međunarodni mediji požurili su objaviti da su razgovori bili neuspješni i da su propali — kao da je moguće postići dogovor o tako složenim pitanjima u svega nekoliko sati.

U stvarnosti, razgovori u Islamabadu nisu bili ni veliki uspjeh ni neuspjeh. Delegacije su se vratile u svoje prijestonice na konsultacije u uglavnom pozitivnoj atmosferi, a nijedna strana nije tvrdila da su pregovori propali.

Diplomatska opcija ostala je otvorena za obje strane, čime je zadržana mogućnost nastavka pregovora. Diplomatski angažman nastavio se preko Pakistana, koji je pojačao napore da uvjeri obje strane da pokažu fleksibilnost i održe kanale komunikacije kako bi se smanjile razlike u stavovima.

Razgovori u Islamabadu otkrili su koliko su stavovi dvije strane udaljeni, što se vidi iz petnaest tačaka koje su iznijele Sjedinjene Države i deset tačaka koje je predstavio Iran.

Teheranovi ključni zahtjevi uključivali su garancije da SAD ili Izrael neće izvoditi buduće napade na Iran i njegove regionalne saveznike, ukidanje sankcija, odmrzavanje imovine, međunarodno priznanje prava na obogaćivanje, te nastavak iranske kontrole nad Hormuškim moreuzom.

Američki zahtjevi uključivali su stroge iranske obaveze o obustavi proizvodnje nuklearnog oružje, insistiranje da Teheran ne provodi nikakvo obogaćivanje, iznošenje iranskih zaliha visoko obogaćenog uranija iz zemlje, te ponovno otvaranje Hormuškog moreuza.

Po završetku razgovora, američka strana tvrdila je da Iran nije odgovorio na njihove nuklearne zabrinutosti, dok je Iran tvrdio da su američki zahtjevi nerealni.

Ipak, obje strane priznale su da je ostvaren napredak, iako su ključna pitanja ostala neriješena — uključujući budući status Hormuškog moreuza. SAD su predložile podjelu prihoda od carina u moreuzu, što je Iran odbio.

Kasnije indirektne komunikacije pokušale su riješiti sporna pitanja o nuklearnom programu i strateškom pomorskom prolazu, dok su pakistanski posrednici pozivali obje strane na veću fleksibilnost.

Očekuje se da će ova pitanja dominirati drugom rundom razgovora, ukoliko do nje dođe. Pakistanski posrednici tvrde da je ostvaren napredak u “spornim pitanjima”, iako iranski zvaničnici nastupaju opreznije.

Ključno pitanje koje treba riješiti jeste nuklearno pitanje. SAD predlažu da Iran ne provodi obogaćivanje uranijuma tokom 20 godina, što smatraju garancijom da Teheran neće težiti nuklearnom oružju.

Iran je više puta naglasio da neće proizvoditi nuklearnu bombu, ali da ima pravo na mirnodopsko obogaćivanje prema Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja, čija je potpisnica. Mohammad Eslami, šef Iranske organizacije za atomsku energiju, izjavio je da razgovori moraju priznati prava, interese i dostojanstvo Irana kako bi bili uspješni.

Pitanje je hoće li SAD pristati na obogaćivanje ispod 3% tokom pet godina — što je, prema navodima, Iran ponudio — a što je daleko ispod nivoa potrebnog za oružje.

Drugo pitanje, uklanjanje nuklearnih materijala, vjerovatno bi se moglo riješiti iranskom ponudom da razrijedi svojih 400 kilograma visoko obogaćenog uranija na najniži mogući nivo unutar zemlje, uz pun pristup IAEA‑i radi verifikacije.

Iran želi ukidanje svih sankcija, ali neće pristati na iznošenje zaliha iz zemlje. Kada je Trump nedavno tvrdio da je Iran prihvatio američki zahtjev, portparol iranskog Ministarstva vanjskih poslova to je brzo demantirao, rekavši: “Obogaćeni uranij neće biti premješten nigdje.”

Otvoreno ostaje pitanje hoće li naredna runda razgovora uspjeti probiti zastoj oko nuklearnog pitanja i Hormuškog moreuza. Ulog je velik za obje strane, koje očito traže izlaz iz rata, ali prepreke ostaju — a Izrael i dalje može odigrati ulogu remetilačkog faktora i blokirati svaki mogući napredak. Svijet prolazi kroz teške i neizvjesne sate.

Piše: Maleeha Lodhi – pakistanska diplomatkinja, politička analitičarka i jedna od najpoznatijih savremenih figura pakistanske vanjske politike.

Izvor: aljazeera.net

Prijevod i obrada: akos.ba