Obuzdavanje emocija

Emocije se mogu uskomešati i postati jako burne u dva slučaja: kod pretjerane radosti i kod velike boli i strašne nesreće.
Poslanik, s.a.v.s., u jednom hadisu kaže: “Zabranjena su mi dva neprimjerena i grešna uzvika: usklik zbog nekog blagostanja i uzvik zbog nesreće.”

Uzvišeni nas u Kuranu savjetuje: “…da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome sto vam On dade. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce” (El‐Hadid, 23).

Upravo nas je zbog toga Poslanik, s.a.v.s., upozorio riječima: “Strpljenje se iskazuje kod prvog udara.” (nesreće ili iskušenja, M.S.)

Onaj ko obuzdava svoje emocije kod teških nedaća, životnih udaraca, ali i pretjeranog veselja zaslužuje da bude na stupnju postojanih i odvažnih. Takav čovjek osjeća istinsku sreću i spokoj i zna za slast pobjede nad samim sobom. Allah Uzvišeni, naš Tvorac i Gospodar, opisuje čovjeka kao hvalisavca i bezbrižnika. Kada ga pogodi zlo, brižljiv je, a kada je u blagostanju, nepristupačan je, osim onih koji molitvu obavljaju. Oni se drže umjerenosti i sredine u tuzi i veselju. Kada su u izobilju, zahvaljuju, kada ih zadesi kakva kušnja, strpe se.

Nekontrolisani, nagli i pretjerani osjećaji iscrpljuju čovjeka, zadaju mu boli i nemir. Kada se takva osoba razljuti, ona postaje nasilna, izrazito ljuta, napadna i neprijateljska. U tim situacijama um gubi kontrolu, osjećaj za pravdu i ravnotežu. Ako se pak čovjek prepusti prekomjernom veselju, on pleše, pjeva, on zaboravlja na sebe i precjenjuje svoje sposobnosti. Kada se nekom obrati ko mu se ne sviđa vrijeđa ga, zaboravlja njegove lijepe osobine i dobrote. Kada nekog zavoli, smatra ga bezgrešnim i savršenim. U jednom predanju stoji:
“Kada nekog voliš, neka to bude umjereno, jer ćeš ga možda jednom zamrziti. Kada mrziš nekoga, neka to bude umjereno, možda ga nekad zavoliš.”

Onaj ko obuzdava svoje emocije, kontroliše ih i vlada svojim razumom zna uspostaviti ravnotežu između stvari i za sve ima mjeru. Takav čovjek zna šta je istina, ima osjećaj za pravi put i razboritost i živi realno.
“Mi smo izaslanike naše sjasnim dokazima slali i po njima knjige i terazije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali.” (El‐Hadid, 25) ”

Islam je donio uravnoteženu i skladnu ljestvicu vrijednosti, etike i morala. Isto tako, ova vjera u sebi nosi poruke jednakosti, Božiji zakon i svete poruke. “I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da Poslanik bude protiv vas svjedok. I Mi smo promijenili kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo ukazali na one koji će slijediti Poslanika i na one koji će se stopama svojim vratiti — nekima je to bilo doista teško, ali ne i onima kojima je Allah ukazao na Pravi put. Allah neće dopustiti da propadnu molitve vaše. — A Allah je prema ljudima zaista vrlo blag i milostiv” (El‐Bekara, 143).

Ovdje posebnu pozornost usmjeravamo na prvi ajet i Allahove riječi da su muslimani “pravedna zajednica”, odnosno zajednica sredine. Tako se u islamu pravda i pravednost zahtijevaju kako u propisima, zakonima, tako i u
praksi. Ova vjera izgrađena je na iskrenosti, istinoljubivosti i pravdi. Istinitost se zahtijeva u govoru, a pravda u propisima, riječima, djelima, ponašanju i etici. Gospodara tvoga vrhunac su istine i pravde; Njegove riječi niko ne
može promijeniti i On sve čuje i sve zna” (El‐Enam, 115)

odlomak iz knjige Ne Tuguj, Aid el‐Karni
Sarajevo, 2007.
pripremila M.Z.

akos.ba