Izrael se urušava
Tiho, ali postojano, izraelski geopolitički utjecaj se smanjuje, dok izraelska država tone u disfunkcionalnost.
Izrael mnogima može izgledati kao pobjednik, de facto hegemon na Bliskom istoku. Vodio je rat na više frontova istovremeno, zadavši smrtonosne udarce svojim neprijateljima. Paralelno s tim, i dalje uživa značajnu podršku raznih zapadnih društvenih skupina i lidera, posebno onih koji se u svojim zemljama suočavaju s ozbiljnim izazovima krajnje desnice.
Ali ispod površine, Izrael se urušava. Međunarodna koalicija, predvođena Sjedinjenim Američkim Državama uz učešće Katara, Egipta, Saudijske Arabije i Turske, postepeno izvlači Gazu iz izraelske kontrole, istovremeno vršeći pritisak na Izrael da se povuče iz svojih teritorijalnih avantura u Siriji i Libanu.
Izraelska vlada se tome javno protivi, ali izgleda da se sve odvija uz prešutnu saglasnost premijera Benjamina Netanyahua, koji je sada shvatio da mu više koristi prijetnja ratom nego sam rat. To je naročito izraženo nakon što nije uspio ostvariti vlastite „ratne ciljeve“ – uništenje Hamasa i povratak talaca živih; čini se da je izraelska vojska možda ubila znatno više talaca nego što se prvobitno pretpostavljalo.
Bezuslovna podrška koju je Izrael nekada dobijao od SAD-a i Evrope slabi, kao i saradnja sa zaljevskim državama. Palestinci su, baš kao i Muslimansko bratstvo, decenijama smatrani većom prijetnjom regionalnom statusu quo nego Izraelci.
Dok su se zapadni lideri nekada takmičili ko će brže osuditi Hamas i pohvaliti izraelsku borbu za „zapadne vrijednosti“, ti isti lideri danas su znatno tiši dok iz Gaze neprestano pristižu dokazi o izraelskom genocidu. Čak i američki predsjednik Donald Trump ima mnogo manje toga za reći o Hamasu nego ranije.
Zapadnim liderima je očigledno teško priznati da je Izrael postao faktor regionalnog haosa. Mnogo je lakše postepeno i diskretno uklanjati njegove poluge moći i natjerati ga da se suoči s novom realnošću, bez toga da se izraelski lideri javno ponize. Nema potrebe za direktnom konfrontacijom s Izraelom. Dovoljno je povremeno mu okrenuti hladno rame i pustiti ga da čeka.
Uprkos suprotnim tvrdnjama, Izraelu je potrebna međunarodna saradnja kako bi napadao i okupirao teritorije u Siriji, Libanu, Jemenu i Iranu. Zato se njegove operacije postepeno smanjuju. Izraelska vojska sada je zauzeta „lovom“ na pojedince koji su nekada učestvovali u napadima na Izraelce, umjesto da se upušta u strateško širenje. To su sposobnosti Izraela u ovom novom poretku.
Izrael možda gubi i na diplomatskom planu. Hamas pregovara, dok izraelska vlada odugovlači. Ako se to nastavi, Izrael će se suočiti s realnošću koju nije aktivno oblikovao. Postoje, na primjer, razgovori o tome da bi Izraelci mogli biti prisiljeni platiti uklanjanje ruševina koje je izraelska vojska stvorila tokom više od dvije godine uništavanja Gaze.
Dok Izrael možda ide ka gubitku statusa bliskoistočnog hegemona, izraelsko društvo svu svoju znatnu energiju troši na unutrašnje sukobe „oko duše Izraela“ i na intenziviranje ilegalne okupacije palestinskih teritorija. Izraelci gube vjeru u postojanje svijeta izvan izraelskih granica. Ako takav svijet i postoji, mnogi vjeruju da on mrzi Izrael bez obzira na njegove postupke.
Izraelski diskurs se sve više fokusira na teme koje se kreću od prijetnji Jevrejima do prijetnji izraelskom kolektivu, napuštajući govor o „geostrateškim“ preokretima koji su bili sasvim uobičajeni prije samo šest mjeseci. Također je prisutno izrazito ignorisanje globalne realnosti i javnog mnijenja.
Uzmimo za primjer novi skandal koji potresa Izraelsko ratno zrakoplovstvo (IAF). Budući borbeni piloti, pred samim završetkom dvogodišnje obuke, prošli su sedmodnevnu „simulaciju zatvora“, koja se općenito smatra najtežim dijelom njihove obuke. Nakon toga su poslani u hotel na tajnoj lokaciji kako bi se oporavili.
Kadeti su otkrili lokaciju hotela svojim porodicama, koje su tokom vikenda posjetile svoje sinove; neki su konzumirali alkohol. Njihov komandant im je čak dozvolio da piju.
Svi kadeti će se suočiti s disciplinskim mjerama. Komandant IAF-a Tomer Bar pojasnio je da „neće biti popustljivosti u pitanjima vrijednosti koja predstavljaju temelj etosa korpusa“.
Ovo je implosion (urušavanje iznutra). IAF je odgovoran za većinu razaranja u Gazi, uključujući bombardovanje civilnih stambenih objekata i infrastrukture, što je zgrozilo svijet i lišilo izraelsku vojsku njenog imidža „najmoralnije“. A ipak, IAF i dalje govori o „vrijednostima“ i „etosu“. Piloti su glavni instrument genocida, ali ono što je važno jeste neovlaštena konzumacija alkohola.
Kadeti i piloti uopće, medijski su prikazani kao predstavnici starih izraelskih elita, moralno bankrotiranih i dezorijentisanih, razmaženih u poređenju s novim elitama koje su spalile Gazu i ginule za „narod Izraela“.
Kao odgovor, piloti su kao kolektiv pohvalili vlastitu lojalnost vladi i sigurnosti izraelske države te svoju spremnost da nastave genocid onoliko dugo koliko ih „demokratski izabrana vlada“ – protiv koje su i sami više puta protestovali – bude na to upućivala.
Možda još važnije, Izrael gubi svoju unutrašnju koheziju. Necijepljena djeca umiru od ospica i gripe. Bande tinejdžera napadaju Palestince koji voze autobuse ili čiste ulice. Palestinski državljani Izraela bivaju ubijani u obračunima kriminalnih bandi. Veterani „rata“ u Gazi izvršavaju samoubistva u dosad nezabilježenom broju.
Javni sistem mentalnog zdravlja već se urušio pod pritiskom, s terminima zakazanim više od godinu unaprijed. Nastava u državnim školama se svakodnevno otkazuje jer nastavnici moraju brinuti o vlastitoj djeci, koja su i sama ostala bez nastavnika. Ministarstvo obrazovanja doživjelo je ostavke 25 visokorangiranih stručnih rukovodilaca tokom mandata aktuelne Netanyahuove vlade, od kojih je većina kao razlog navela političko miješanje u njihov rad. U Tel Avivu su gradski službenici pozvani da jednom sedmično volontiraju u gradskim vrtićima i jaslicama jer nema kvalifikovanog osoblja.
Nedostaje sudija jer ministar pravde ne razgovara s predsjednikom Vrhovnog suda, a odobrenja obojice potrebna su za imenovanje novih sudija. Dva ministra drže devet ministarskih resora jer su ultraortodoksne stranke napustile koaliciju i odbijaju povratak osim ako vlada ne odbaci zakon o obaveznom vojnom roku za Haredi Jevreje.
Izraelska država ubrzano postaje ispražnjena ljuštura. Institucije propadaju, javni službenici odlaze, a politički imenovani kadrovi koji služe svojim pokroviteljima ostaju jedini da popune praznine. Izrael koji iz toga proizlazi osuđen je na institucionalno, finansijsko i kulturno siromaštvo – ili urušavanje.
Stavovi izneseni u ovom članku pripadaju autoru i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Al Jazeere.
Ori Goldberg, Nezavisni analitičar
Al Jazeera
