Nevesinje – Sjećanje koje prkosi zaboravu
Obilježavanje 33. godišnjice zločina počinjenog nad bošnjačkim civilima u općini Nevesinje, u selu Kljuna, još jednom je osvijetlilo jednu od najmračnijih i najpotisnutijih stranica savremene historije Bosne i Hercegovine.
Kljuna je samo jedno od brojnih mjesta u istočnoj Hercegovini gdje su civili, nevini muškarci, žene i djeca, bili meta sistematske i planske kampanje istrebljenja, čiji je krajnji cilj bio etnički čista teritorija pod kontrolom tadašnje Republike Srpske.
Taj cilj je bio realizacija projekta zločina protiv čovječnosti – projekta koji je u Nevesinju ostavio skoro prazna sela, porušene kuće i brojne masovne grobnice.
Pod otvorenim nebom, okruženi planinama koje šute o krvavoj prošlosti, okupili su se članovi porodica ubijenih, predstavnici povratničkih udruženja, vjerski autoriteti i savjesni pojedinci iz cijele zemlje. Okupljanje, brojčano, nije bilo spektakularno, ali je bilo monumentalno po značaju: u zemlji gdje se zločini često poriču, a historijska istina relativizira, svako prisjećanje je čin hrabrosti, svaki govor istine – čin moralne obnove.
Obilježavanje godišnjice u Kljunama nije samo još jedno okupljanje; ono je simbol neprekinutog otpora zaboravu.
Bio je to susret sa sjećanjem, s dostojanstvom ljudi koji, iako suočeni s poniženjem, gubitkom i sistematskim nasiljem, nikada nisu zaboravili ko su, odakle dolaze i kome pripadaju.
Godina 1992. označila je početak brutalne zločinačke kampanje na tlu Nevesinja. Vojska i Policija Republike Srpske, sprovodeći ideološki motivisanu politiku “čišćenja”, nasilno su protjerale, ubile ili zatočile skoro cjelokupno bošnjačko stanovništvo. Srušene su džamije a kuće popaljene.
Nevesinje, iako često zaboravljeno u širem narativu o agresiji na Bosnu i Hercegovinu, pretrpjelo je tešku sudbinu – gotovo potpuni nestanak bošnjačkog stanovništva s njegovog stoljetnog ognjišta.
Njegova tragedija nije ništa manja od one u Foči, Višegradu ili Prijedoru. Upravo ta tišina – institucionalna, akademska i medijska – najviše boli.
Vrijeme je da Nevesinje dobije pažnju koju zaslužuje. Trideset tri godine zaborava, marginalizacije i nepravde su previše za jedan kraj koji je dao toliko toga bosanskohercegovačkoj historiji, kulturi i identitetu.
Nevesinje ne smije ostati sjenka prošlosti. Potrebna je nova politička, kulturna i medijska odgovornost – da se sjećanja institucionalizuju a pravda konačno zadovolji.
(Preporod.info)
