Moja putovanja

Cordoba je imala javnu rasvjetu 700 godina prije Pariza i Londona

U vrijeme Abderrahmana II (9. st.) andaluzijski grad je bio prvi grad na svijetu koji je imao pločnike i javnu rasvjetu

Niko nije mogao zamisliti da će iz logora koji je osnovao rimski vojnik Klaudije Marcel (169. pr.n,e.) nastati jedan od najvažnijih gradova, kako Rimskog Carstva – bio je to glavni grad Baetike – tako i kasnijeg arapskog sjaja. Osvojio ga je Leovigild 572. godine, postao je dijelom Vizigotskog kraljevstva, ali je ta vlast bila prolazna i 711. godine grad je pao u ruke muslimana, koji su tu uspostavili svoju prijestolnicu.

Slava koju je tada stekla Cordoba nešto je na čemu su joj mogli zavidjeti Pariz ili London čak u 19. stoljeću. Tako je 785. godine Abderrahman I., samoproglašeni nezavisni emir, naredio izgradnju džamije. Velika demografska ekspanzija, zajedno s briljantnim naučnicima, značila je da je u vrijeme Abderrahmana II (9. stoljeće) Cordoba bila prvi grad na svijetu koji je imao pločnike i javnu rasvjetu.

Hronika Ibn Hayyana opisuje ovo razdoblje na slijedeći način: “Emir Abd al-Rahman ibn Alhaken bio je prvi od marvanidskih halifa koji je dao sjaj monarhiji u Al-Andalusu, zaodjenuo je raskošnim sjajem i dao joj poštovanje i karakter, birajući ljude za funkcije, čineći savršeno sposobne ljude vezirima i postavljajući provjerene paladine za upravitelje; u njegovo doba pojavili su se vrsni veziri i veliki alfaki i mnogi su mu doseljenici došli. Dopisivao se sa vladarima raznih zemalja, podizao tvrđave, izvodio radove, gradio mostove, donosio svježu vodu u svoj Alcazar s vrhova planina.“

Stotinu godina kasnije, njegov nasljednik Abderrahman III preuzeo je dužnost halife i nastavio veliki urbani razvoj, Cordoba je prozvana Svjetlom Zapada, Biserom svijeta, Emporijem znanosti ili Dvorom halifa. Dok su u kršćanskim kraljevstvima samo redovnici i neki kraljevi znali čitati i pisati, u muslimanskoj Cordobi stopa pismenosti bila je gotovo potpuna.(stav.ba)

akos.ba

Povezani članci