Muhamed ef. Serdarević – bošnjački alim, vizionar i reformator
Turbulentna vremena kojima i mi danas svjedočimo zahtjevaju mudre, pametne, vizionarske i pronicljive poteze i akcije u traganju za najboljim odgovorima na društvene tokove. Da bi se došlo do takvih ideja i odgovora, nerijetko je potrebno učiti lekcije od historijskih ličnosti koje su uspješno odgovorile izazovima nekih drugih vremena i događaja, a koje su možda jednim dijelom neodgovorno zaboravljene ili zanemarene danas. Muhamed ef. Serdarević je zasigurno jedna od historijskih figura koja može opomenuti, probuditi i podučiti današnjeg bosanskog čovjeka.
Rođen je u Zenici 1882. godine, živio samo 36 godina koje su ipak bile protkane jednom jasnom idejom vodiljom, jednom vizijom i ciljem: kulturno i vjersko prosvjećivanje vlastitog naroda. Potrebno mu je bilo svega 14 godina da bi napisao preko 18 dijela iz različitih oblasti i više od stotinu članaka objavljenih u tadašnjim eminentnim časopisima: Muallim ,Tarih, Misbah, Biser, Behar… Pored toga, iznimno je važan i njegov društveni angažman, radio i djelovao je na početku 20. stoljeća, dakle, u iznimno teškim i zahtjevnim društvenim tokovima čije su glavne odrednice bile velika previranja u ekonomskom, kulturnom i vjerskom životu Bošnjaka uz tada aktuelne probleme sudaranja i susretanja tradicionalnog i modernog poimanja vjerskog i društvenog života. Tadašnja ulema nije imala konačne odgovore i rješenja što je rezultiralo time da i sama bude podjeljena u dva tabora: tradicionalisti i modernisti. U ovom kontekstu, Serdarević je bio ličnost koja je pravila mostove između ta dva svijeta i upravo se tu istakao njegov reformatorski rad.
Bio je svjestan da ne može i ne treba prekinuti sve dodirne tačke sa ustaljenim načinom života i razmišljanja Bošnjaka, ali je takođe bio spreman da iskoristi sve prednosti koje je sa sobom donosila promjena vlasti u Bosni i Hercegovini, odnosno uspostava austrougarske vlasti na ovim prostorima. U tom cilju, iskoristio je i dodatno pojasnio jednu činjenicu iz historije islama a koju je narod mogao lahko shvatiti. Naime, kada je govorio o bitki na Bedru, posebno je izdvojio trenutak kada poslanik Muhammed obećava slobodu svojim neprijateljima ukoliko opismene 10 muslimana. Tako je ef. Serdarević sovjim savremenicima poručivao da nije sporno da preuzmu od onih koji nemaju istu vjeru i kulturu kao oni sve ono što bi im moglo korisiti i olakšati da se nose sa novim izazovima i uslovima življenja. Isticao im da tako neće ni najmanje opoganiti svoju vjeru. Borio se za osnivanje posebnih ženskih mekteba gdje bi se predavale lekcije i iz osnovne škole.
Poruka koju ef. Serdarević može ponuditi i danas, čini se posebno određenim zlonamjernim krugovima, jesu dva briljantna detalja iz njegovog života. Naime, nakon ubistva austrijskog prestolonasljednika Ferdinanda u Sarajevu, juna 1914. godine, kada su se spremale osvete pravoslavcima u raznim obilicima, u Zenici, u kojoj je većinsko stanovništvo bilo muslimansko, formiran je čaršijski odbor čiji je zadatak bio da okupi dobrovoljce koji će dežurati i čuvati kuće, radnje i dućane uglednih i imućnih zeničkih pravoslavaca. Na čelu tog odbora bio je incijator same ideje, Muhamed Seid ef. Serdarević. Ne samo da je bio incijator i čelnik odbora, nego se i lično stavio u službu zaštite života, imovine i časti njegovih pravoslavnih komšija. Smatra se da je ovaj odbor dao doprinos tome da nereda zaista i ne bude.
Nakon državnog prevrata 1918. godine, kada je svrgnuta austrougarska vlast, u opasnosti se našlo katoličko domaće stanovništvo, ali i stranci katolici koji su radili u zeničkoj željezari i rudniku. Ponovo, u njihovu odbranu staje ef. Serdarević i ponovo uspješno. I prvi i drugi primjer mogu biti nova lekcija onima koji danas Bošnjake vide kao neprijatelje, a ne sunarodnike i partnere u stvaranju boljih i kvalitetnijih uslova za život, u svakom dijelu Bosne i Hercegovine.
Nedugo nakon ovih herojskih akcija, ef. Serdarević je preselio na ahiret, ukopan je u svojoj Zenici. I ako na nišanu piše “muderris i pisac” i iz ovog skromnog teksta je jasno da je bio mnogo više od toga.
Za Intelektualno.com piše: Amir Nesimović
