Patriotizam je da ne improviziramo nego da svemu pristupamo temeljito i organizirano

Emina Šišić imenovana je prije nekoliko mjeseci za predsjednicu Uprave BBI banke. Prije rata je radila u realnom sektoru, a u ratu u nevladinom sektoru pomažući djeci bez roditelja i izbjeglicama. Bila je jedna od utemeljiteljica humanitarne organizacije “Žena 21”.

Ipak, najveći dio života radi u bankarstvu, radila je i na projektima Svjetske banke, te najduže u BBI banci. Kaže da je u životu i radu motivira potreba da mijenja i pokreće stvari, da stječe i dijeli znanje sa svojim saradnicima. Mišljenja je da ovo društvo zaista može mnogo bolje i više, ali mi smo nažalost propustili u posljednjih 25 godina da stvorimo snažne temelje i jake institucije, ponajviše zato što su se mnogi bavili tuđim, a ne svojim poslom na najbolji i najodgovorniji način.

Razgovarao: Jakub Salkić

STAV: S obzirom na to da ste na čelu BBI banke relativno kratko, kako Vi shvatate društvenu ulogu i poziciju BBI banke? Koliko se razlikuje društvena uloga banke koja posluje po islamskim principima od uloge konvencionalne banke?

ŠIŠIĆ: Na ovoj poziciji sam relativno kratko, pet mjeseci, a u BBI banci sam deset godina, s dvogodišnjim prekidom, kada sam bila u Albaniji na poziciji direktora banke koja je u većinskom vlasništvu Islamske razvojne banke iz Džede. Zatim sam se vratila u Bosnu i Hercegovinu i od 2015. godine sam član Uprave, nadležna za rizike. Banka kao takva je već društvena institucija, obavlja platni promet, daje finansiranja fizičkim licima i privredi i to se u nekom konvencionalnom smislu smatra komponentom društvene institucije. Međutim, društveni koncept kod BBI banke više je od toga. Na engleskom bi tome najviše odgovarao izraz beyond banking. To se, prije svega, ogleda u strukturi dioničara. Vlasnici BBI su tri banke. Najveći pojedinačni vlasnik jeste Islamska razvojna banka iz Džede, čiji su dioničari 57 država članica Islamske konferencije. Bosna i Hercegovina nije članica organizacije Islamske konferencije.

Ja sam radila u Albaniji, koja jeste članica, i zaista je mnoge koristi ostvarila iz toga članstva, a nekako je Albanija po etničkoj i kulturološkoj strukturi slična Bosni i Hercegovini. Islamska razvojna banka dakle ima tu razvojnu komponentu, ona je usmjerena tome da podstakne razvoj ekonomija i društava u muslimanskim zemljama. Bosna i Hercegovina, iako nije članica OIC-a, ostvarila je benefit od Islamske razvojne banke kroz dioničarsvo u BBI banci, ali kao država nismo članica i ne možemo imati pristup povoljnim finansijskim sredstvima. Struktura dioničara takva je da je ona razvojna banka i ima u svojim temeljima društvenu komponentu razvoja te profit nije njen jedini i osnovni pokretač. Druge dvije banke, koje zajedno imaju više od polovine dionica BBI banke, jesu Dubai Islamic Bank i Abu Dhabi Islamic Bank, koje su najveće islamske banke u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, druge najveće ekonomije u arapskom svijetu. Taj miks razvojne i poslovne komponente banaka dioničara čini BBI drugačijom. Od samog početka vidljivo je to kroz brojne društveno odgovorne projekte koje je BBI implementirala.

U BBI banci finansiranja klijenata, bilo fizičkih lica ili privrede, zasnovana su na partnerskim ugovorima, koji su opet nekako beyond banking. Ima tu komponentu čija je suština da se svakom klijentu prilazi individualno. Društvena odgovornost banke ogleda se kroz organizaciju “Sarajevo Business Foruma”, koji je desete godina zaredom bio najveća konferencija u ovom dijelu Evrope; dvije godine bio je prekinut i vraćamo se sljedeće godine, pripreme su u toku. Druga stvar su stipendije. Jedan od najvećih fondova kojim smo upravljali jeste Fond “Sheikh Saleh Kamel”, jedan od vlasnika “Al-Baraka” grupacije. Kroz taj fond podijelili smo 4,5 miliona maraka stipendija. Banka je, također, inicirala emisiju “Start up Challenge” na Hayat TV, s našim partnerima organizirali smo taj koncept i materijalno i stručno smo pomagali start up ideje, od kojih su nekoliko postale uspješne poslovne priče. Drago nam je da podržavamo mlade ljude i njihove ideje. Ali sve to traži vrijeme i resurse, sve to rade ljudi koji su zaposleni u banci. Radimo taj posao koji je više od bankarstva. Zanimljivo je i to da naši dioničari od samog osnivanja banke do danas, za 21 godinu postojanja BBI banke, nisu ni jedan cent profita generiranog ovdje transferirali u svoje zemlje, sve je investirano u kapital BBI banke s namjerom da se podigne kapitalna osnova za dalje finansiranje privrede i građanstva. Dakle, kreira se jasna dugoročna vrijednost za naše uposlenike, naše klijente, dioničare i za cijelu našu zajednicu.

STAV: Kako banka može društvo učiniti boljim, prosperitetnijim? Klasičan odgovor bio bi finansiranjem, ali vjerujem da ima nešto iznad toga.

ŠIŠIĆ: Svaka banka, da bi činila društvo boljim i kvalitetnijim, mora doprinijeti stabilnosti finansijskog sistema, to je od najvećeg značaja i o tome naravno brinu entitetski regulatori koji iz godine u godinu pooštravaju i usklađuju domaću regulativu s regulativom Evropske unije. Da biste bili društveno dogovorni, morate prije svega biti pouzdani, stabilni, sigurni i usklađeni sa zakonskom regulativom. Za našu državu najvažnije je da ima siguran i stabilan finansijski sistem. Mi u BBI banci, radeći na principima islamskog bankarstva, trudimo se biti i društvena banka. Postoji teorija o društvenim bankama koje se razlikuju od mainstream banaka. Naime, pokazalo se da su uzroci krize iz 2007. i 2008. godine bili u špekulativnim, visokorizičnim poslovima banaka koji su rezultirali poremećajem finansijskih tržišta.

Ogromni rizici bili su preuzeti, a društvo nije imalo nikakve koristi od toga. Jasno je da se, u suštini, radilo o neodgovornom bankarstvu. S druge strane, društvene banke promoviraju odgovorno bankarstvo, dakle banke bi morale poznavati svoje klijente, morale bi imati lični pristup klijentima. To mi u BBI banci radimo. Banke su se suviše otuđile od klijenata. Istina, digitalizacijom procesa postoji sve manje potreba klijenata da fizički dolaze u banku, ali ta digitalizacija ne smije vas otuđiti od klijenata. Društvene banke brinu o obostranoj odgovornosti, klijenti depozitari očekuju da banka odgovorno koristi novac, a banka očekuje od klijenta korisno utroši sredstva finansiranja, da novac ima svoju namjenu. Mi sad imamo kategorije namjenskih i nenamjenskih kredita, ali to je više proceduralni razlog, kada uđete u suštinu, zar postoji nešto što nema namjenu? Novac uvijek ima namjenu. Društveno odgovorna banka mora znati kako klijent troši novac, i to razlikuje islamsku banku od drugih banaka, mada se i sve više banaka koje nisu islamske u Evropi vodi ovim principima. Glavno pitanje jeste da li je novac utrošen na štetu ili korist čovjeku.

Možemo za to koristiti islamske izraze i reći da li je to haram ili halal. Naravno, uvijek će postojati neki koji će to banalizirati na temelju predrasuda, ali zaista je bitno da znamo da li je nešto utrošeno za korist ili štetu pojedinca, okoline, ali i društva u cijelosti. Praćenje namjene korištenja sredstava više nije imanentno samo islamskim bankama, sve više se obraća pažnja na to i u sferi konvencionalnog bankarstva. Posebno je to izraženo danas kada su u fokusu klimatske promjene. Odgovorne banke žele da novac bude investiran odgovorno i pametno. S druge strane, depozitari žele da banka transparentno koristi njihov novac, naravno, žele da ostvare i prinos na taj novac, ali pošteno je reći depozitarima kako je njihov novac iskorišten. To bi bila idealna društvena banka, nešto čemu svi težimo. Društvene banke u Evropi poslije svjetske finansijske krize rasle su po stopi od 20-ak posto, za četiri-pet godina udvostručile su svoje aktive. I mi smo kao banka poslije krize rasli skoro 20 posto godišnje. Kada sam ja došla u banku 2006. godine, imali smo u aktivu 100 miliona maraka, sada imamo gotovo milijardu i po i svrstavamo se time u grupu najvećih srednjih banaka.

STAV: Prepoznaju li klijenti napore koje banka ulaže u odgovorno bankarstvo?

ŠIŠIĆ: Da, prepoznaju. To mogu govoriti iz našeg iskustva, vidljivo je to u rastu broja klijenata, oni prepoznaju te koristi, prepoznaju ovu komponentu odgovornosti. Vi možete godinu-dvije nekome pričati da ste odgovorna banka, ali ljudi to prate i uvide vrlo brzo da li je to baš tako. Mi postojimo 21 godinu i, uz sve slabosti u nekoj organizaciji, procedurama, koje popravljamo – jer to je život, uvijek se mora popravljati i unapređivati – mi našu odgovornost vidimo po broju klijenata koje imamo. Prije dvije-tri godine rađena je anketa percepcije klijenata. Mi smo, zavisno od parametra koji se mjeri, na šestom ili sedmom mjestu u Federaciji BiH. Ali od klijenata smo u toj anketi percipirani kao treća najveća banka. Dakle, postali smo javno vidljivi, postoji percepcija klijenata, a ljude ne možete prevariti, prepoznaju odgovornost ili neodgovornost. Odgovornost je u temeljima našeg poslovanja. Posebno je sada važno biti odgovoran, pružiti klijentima, naročito privrednicima, stabilnost, dati im podršku i nadu.

STAV: Na čelo BBI banke došli ste u dosta izazovnom vremenu, vremenu pandemije, u kojem vidimo da se ekonomija, kao i cijelo društvo, mijenja. Kakve je promjene u bankarstvu donijela pandemija?

ŠIŠIĆ: Agencija za bankarstvo FBiH uradila je izvrstan posao, praktično odmah po izbijanju pandemije donijela je odluku o moratoriju i drugim vrstama mjera za klijente direktno i indirektno pogođene pandemijom. Te mjere ističu u decembru ove godine. Mi smo imali vrlo širok opseg klijenata obuhvaćenih mjerama. Tražili smo način da pomognemo većini klijenata koji su se obratili banci, jer to je bio šok, ljudi su bili u strahu, hoće li imati primanja, kako će se život nastaviti. Za vrijeme pandemije radili smo bukvalno dan i noć, svakog pojedinačnog klijenta, pogotovo fizička lica, pojedinačno smo obrađivali, trudili se da mu napravimo neki održivi program otplate. Pazite, kada ste u šoku od straha i neizvjesnosti, ono novca što imate ljudski je da ga čuvate za porodicu.

Kada birate između onoga hoćete li donijeti porodici da jede ili dati banci, ljudski je brinuti se o porodici. Doslovno smo svakoga kontaktirali da kažemo, prije svega, da se ne brinu. Gdje god smo mogli, nakon isteka moratorija, napravili smo nove, održive planove otplate, jer je pretpostavka bila da neko ko nije mogao šest mjeseci ili godinu da plaća neće moći plaćati jednako kao i ranije uz dodatne akumulirane obaveze. To je bilo nemoguće očekivati, bilo bi neodgovorno i nehumano opteretiti nekoga ne s jednom nego s ratom i po. Mislim da smo tu uradili dobar posao. Mislim da su klijenti shvatili da je banka uz njih, ostali su blizu banci, a to je jako bitno. Najvažnije je da klijent ne zaboravi da ima banku, da ima obavezu, da plaća koliko može. Mislim da smo u vrijeme pandemije uradili dobar posao. Evo, dobili smo i priznanje da smo banka lider u javno privatnom partnerstvu, na temelju naše inicijative o programima subvencioniranja troškova profitne marže preduzećima od velikog broja općina i kantona u Federaciji BiH.

STAV: U bankarstvu su uvijek bitni brojevi kao rezultati poslovanja, koliko se kriza odrazila na brojeve, na rezultate?

ŠIŠIĆ: Prošle je godine utjecaj krize bio jasno vidljiv. Dvije su stavke bitne u pogledu rezultata poslovanja – operativni prihodi i rezerviranja. U prošloj godini svjedočili smo manjim operativnim prihodima – manje se proizvodilo, manje se izvozilo, manje uvozilo, nije bilo turista – a troškovi rezerviranja bili su znatno veći (rezerviranje podrazumijeva da banka odvoji novac za pokriće kredita za koje smatra da postoji mogućnost da neće biti otplaćeni, op. a.). U ovoj godini su se od maja do juna značajno pojačale ekonomske aktivnosti, povećao se i broj turista, tako da je ovo jedna od boljih godina u pogledu rasta operativnih prihoda, naravno, i dalje smo oprezni, ponovno smo i ove godine rezervirali određeni dio sredstava za neke eventualne šokove nakon isteka ovih mjera. Dakle, profitabilnost jeste manja, ali bitno je da je najveći dio klijenata nastavio poslovne aktivnosti, neki su promijenili poslovni model itd. Šta se pokazalo, izuzimajući male zanate, koji su inače ugroženi kao takvi? Pokazalo se da su firme koje nisu bile produktivne propadale, da su bankrotirale, ali one nisu bile produktivne ni prije pandemije, pa je pandemija samo ubrzala njihov kraj.

STAV: Na koji je način pandemija promijenila način funkcioniranja banaka, kolike su promjene?

ŠIŠIĆ: Ono čemu svjedočimo jeste da su porasli rizici. Pokazalo se da, koliko god mi radili stres-testove na razne rizike, niko, baš niko nije pretpostavio da će se desiti pandemija. Sada smo svjesni da se moramo navikavati na novu realnost, iako ne volim taj izraz. Banke su sada spremne i otporne na ovaj izazov, na ovaj rizik. Ovakve šokove moramo sve više uzimati u obzir, pa i utjecaje klimatskih promjena ćemo vjerovatno u nekoj budućnosti morati imati u scenarijima stres testova. Neke evropske banke već imaju te stres scenarije u pogledu klimatskih promjena. Drugo, promijenile su se navike. Klijenti su promijenili navike. Naši ljudi vole doći u banku, jer kako smo rekli, banka je društvena institucija, i mi ćemo se truditi da to zadržimo. Ali klijenti mijenjaju navike i sve više koriste elektronsko bankarstvo za plaćanja. Prošle smo godine udvostručili broj transakcija u elektronskom bankarstvu. Sve više će mašine obavljati te transakcije. Međutim, kod samog finansiranja i savjetovanja klijenata neće se moći isključiti ljudski kontakt. Mi se, kao društvo, otuđujemo jedni od drugih, to je postalo sada sve više vidljivo, to je naša realnost. Ali mi ne želimo da se otuđimo od klijenata, kao društvena banka, želimo biti blizu klijenata zato što to smanjuje rizik.

Ovo je, po mom mišljenju, prijelomni trenutak da se banke preispitaju – digitalizacija će napredovati, ali mi moramo naći način da ostanemo blizu klijenata. Što se tiče samih uposlenika, mislim da smo kroz ove šokove sazreli, shvatili smo da i ne moramo biti u kancelariji kako bismo radili svoj posao, ali opet govorimo o nekim poslovima vezanim za operacije. Vidjeli smo da je taj rad od kuće za instituciju mnogo efikasniji od rada iz banke. Ali za one koji su radili od kuće nije sve tako pozitivno; oni su više radili i više rade, imamo čak zahtjeve ljudi da dođu u banku i odatle rade jer više nemaju podjelu između privatnog i poslovnog. Znate, rade, pa izađu na koji sat u toku dana da obave neke svoje privatne obaveze, a onda oko 6 sati ponovo sjednu da rade, pa rade do ponoći, jer tada rade na miru i vuče ih posao, još malo, još malo… Fragmentirano je radno vrijeme, ali to je neka naša budućnost. Morat ćemo se na to naviknuti. Neke banke uvode fleksibilni model rada, koji često koriste IT firme, recimo, više ne morate dolaziti u kancelariju na svoje radno mjesto, nego imate karticu i kada je provučete pokaže vam se gdje ima slobodno mjesto, stol s laptopom i idete tu, sjednete i radite. Nemate fiksno radno mjesto ni vrijeme, nego fleksibilno, da vi dođete kada hoćete i radite gdje nađete mjesto. To je dijelom zbog fleksibilnosti, a dijelom i u cilju smanjenja troškova.

STAV: Povod ovog intervjua, između ostalog, jeste i Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Šta je za Vas patriotizam?

ŠIŠIĆ: Ne bih voljela da zapadam u klišeje, mislim da je patriotizam odgovornost i odanost. Kada svako radi svoj posao odgovorno i na najbolji način, tako najbolje doprinosimo sebi i društvu, tako najbolje volimo svoju državu. Svoja zemlja se voli tako što se čuva, ako očistite oko svoje kuće, čuvate zemlju, rijeke, ne bacate smeće gdje ne treba, ako svoju djecu tako odgajate. Patriotizam je da stvaramo generacije mislećih ljudi, a ne podanika, ako potičemo ljude da kritički promišljaju. Niste nužno dobar uposlenik ako svome šefu klimate glavom a ne kažete da griješi. Patriotizam je da ne improviziramo stvari. Mi smo skloni improvizacijama jer smo snalažljivi, a u toj improvizaciji – “kako ćemo, lahko ćemo” – preskačemo faze pripreme, a priprema i dobra organizacija su 80 posto posla. Mi generacije i generacije učimo tome.

Bitno je da budu organizirani i sistematični, jer to pravi razliku. Moramo znati da se ljudi svake godine moraju usavršavati, moraju nešto novo naučiti. Sve to je za mene patriotizam. Moramo naučiti da stvari planiramo, organiziramo, radimo temeljito. Ono što nas, kao narod, može uništiti jeste improvizacija u rješavanju problema. Kao društvo i kao narod, može nas održati samo odgovoran, temeljit pristup prema sebi, prema poslu koji radimo i prema našoj društvenoj zajednici. Zamislite gdje bismo mi bili da svako radi svoj posao na najbolji mogući način, a da se ne bavi stvarima i poslovima za koje nije zadužen i o kojima malo ili gotovo ništa ne zna.

Stav.ba