Hazreti Alija: Izgubljeni oklop

Hazreti  Alija, četvti halifa, jednog dana je šetao pijacom. Provjeravao je na koji način se međusobno ophode kupci i prodavači. Razgovarao je s ljudima i slušao njihove probleme. Pomilovao bi djecu koja su došla s roditeljima  i davao im poklone. Prolazeći pored uredno poredanih tezgi, pitao je prodavače za njihove želje i potrebe.

Alija je prišao jednom trgovcu kako bi ga upitao za situaciju. Među stvarima koje je on prodavao bio je i jedan oklop. Kada se hazreti  Alija dobro približio prodavaču, začudilo ga je ono što je vidio. Oklop koji je čovjek pokušavao prodati bio je njegov.

Hazreti  Alija je prije nekoliko dana izgubio svoj oklop i još ga nije pronašao. Sada njegov oklop na pijaci prodaje čovjek kojeg on i ne poznaje. Zanimalo ga je ko je ovaj trgovac. Upravo tada je čuo kako čovjek viče:

-Lijep oklop na prodaju!

Alija priđe trgovcu i reče:

-Ovaj oklop je moj, ne možeš ga prodati.

Trgovac je poznavao hazreti  Aliju, ali se ponašao kao da ga uopće ne poznaje, pa uzvrati:

-Ne, ovo je moj oklop i želim ga prodati.

Hazreti Alija je insistirao:

-Ovo je moj oklop. Izgubio sam ga prije nekoliko dana.

Dok je rasprava ovako tekla, ljudi su se okupili oko Alije i trgovca. Željeli su saznati o čemu je riječ. Nikome se nije dopadalo ponašane ovog čovjeka prema halifi. Međutim, kako nisu znali o čemu je tačno riječ, nisu mu ništa ni mogli kazati.

U međuvremenu je rasprava i dalje trajala.

Alija je rekao:

-Poznajem ga po određenim tragovima sablje na njemu. Siguran sam da je ovo moj oklop.

Na to trgovac odgovori:

-Ovakve tragove možete naći na svakom oklopu. Moraš mi dokazati da je ovo tvoj oklop.

Hazreti Alija uze oklop u svoje ruke. Pregleda ga sa svih strana. Bio je potpuno siguran da je to njegov oklop. Kako da ne prepozna oklop koji je koristio prilikom svake borbe? No, kako će dokazati da njemu pripada?

Obrati se trgovcu riječima:

-Obratimo se sudu, neka nam presudi.

Trgovac isprva nije želio to prihvatiti. No, kada je vidio na koji ga način posmatraju ljudi okolo, shvatio je da nema drugog izbora te dodade:

-Uredu, idemo na sud.

Halifa i trgovac dođoše na sud. Trgovac započe pred sudijom:

-Ja nisam vaše vjere. Ja sam kršćanin i plašim se da nećete biti pravedni.

Sudija na te riječi odgovori:

-Za mene je nebitno koje ste vjere. Presudit ću u korist onog ko bude upravu.

I pored toga što je čuo ove riječi, trgovac je bio zabrinut. Preko puta njega je bio vođa muslimanske države. To je bio razlog zbog kojeg je očekivao da će sudac presuditi u korist hazreti Alije.

Sudija je prvo dao riječ halifi:

Hazreti Alija reče:

-Ovo je moj oklop. Izgubio sam ga prije nekoliko dana. Iako sam ga puno tražio, nisam ga uspio pronaći. Danas na pijaci sam primjetio da ga ovaj čovjek pokušava prodati.

Trgovac kršćanin zatraži riječ:

– Ako smatra da je oklop njegov, želim da to dokaže.

Sudija se na to obrati  hazreti Aliji riječima:

-Imaš li dva svjedoka koji znaju da je oklop tvoj?

-Naravno da imam! Ako želite odmah ću ih pozvati-reče  Alija.

-Uredu. Idi, pozovi ih-reče sudija.

Alija je odmah po izlasku iz sudnice pošao da pozove svoje svjedoke. Htio je pozvati sina Hasana i svog poslužitelja. Brzim korakom se uputio svojoj kući. Srećom, obojica su bili kod kuće. Obrati se sinu Hasanu i poslužitelju:

-Spremite se, idemo.

I Hasan i poslužitelj su se začudili jer nisu znali kuda trebaju ići.

Na Hasanovo pitanje:

-Babo, kuda trebamo ići? – hazreti Alija objasni situaciju.

Vrlo brzo su stigli do suda. Sudija je poznavao Hasana, međutim nije poznavao ovog pored njega. Zato se obrati halifi pokazujući na poslužitelja:

-Koje ovaj čovjek?

-On je moj poslužitelj. On, sigurno, dobro poznaje moje stvari.

-Uredu, Alija, on ti može svjedočiti. Međutim, tvoj sin Hasan ne može.

Ovakve riječi sudije začudile su hazreti Aliju te mu se obrati:

-Kako je to moguće? Svima je poznato da je Hasan veoma pošten. Naš Poslanik je, također, pohvalno govorio o Hasanu.

-I ja svjedočim da je Hasan veoma pošten, a svojim ušima sam čuo kako Poslanik govori najljepše o njemu-dodade sudija.

Taman kad su svi prisutni, nakon ovih riječi sudije, pomislili da će prihvatiti Hasanovo svjedočenje, sudija se obrati hazreti Aliji:

-Međutim, prema islamskom pravu, otac za sina i sin u korist oca ne može svjedočiti. Molim te da umjesto Hasana dovedeš nekog drugog svjedoka.

Prodavač je sve ovo posmatrao s velikom nevjericom. Stvari se nisu odvijale onako kako je on zamišljao. Kada je tek došao na sud mislio je: ”Ja sam kršćanin, a oni su muslimani. Ovaj čovjek je halifa. Kako će jedan sudija uopće suditi čovjeku koji je na većem položaju od njega samog?”

Međutim, sudija nimalo nije promijenio svoj odnos prema halifi. Kao da je bio neko najobičniji, a ne prvi među njima, njihov halifa. Sudija je mogao suditi halifi I ne prihvatiti svjedoka kojeg on izvede pred sud.

Prodavač se, vidno začuđen, obrati sudiji:

-Stanite!

Svi prisutni znatiželjno su čekali šta će čovjek reči.

Prodavač reče:

-Jednog dana je halifa Alija putovao sa svojom devom. Ja sam hodao iza njega. Oklop koji je bio obješen na njegovoj devi pao je. Međutim, halifa to nije primjetio, a ja sam, dok niko nije gledao, uzeo oklop. Nakon što je prošlo nekoliko dana, iznio sam ga na pijacu kako bih ga prodao. Ali, sada se kajem zbog onoga što sam učinio. Da, ovaj oklop, zaista, pripada halifi Aliji.

Prodavač nastavi riječima:

-Uvidio sam da je islam divna vjera I da su muslimani veoma pravedni ljudi. Halifa muslimana ne može svoje stvari uzeti od jednog kršćanina kako on hoće. Sudija ne prihvata svjedočenje sina velikog vođe. I ja se želim pridružiti ovako lijepoj vjeri I postati musliman!

Prodavač je završio svoj govor. Izgovarajući Kelime-i-šehadet primio je islam.

Vidjevši ovaj prizor, hazreti Alija je bio posebno radostan. Odmah je zagrlio ovog čovjeka i čestitao mu. Uzimajući oklop koji je stajao na podu, reče:

-Uzmi, brate, nek ovo bude tvoj oklop. Još ti i jednog konja poklanjam!

Svi su sa osmijehom na licu napustili sudnicu.

Iz knjige: Hazreti Alija (Enis Yüce)

Za  Akos.ba pripremila: Zilha Ramić