Vi ste ovdje
Home > U Fokusu > Kako je Poslanik Muhammed s.a.v.s. rješavao nesuglasice

Kako je Poslanik Muhammed s.a.v.s. rješavao nesuglasice

Zašto dvoje ili više ljudi započinje raspravu ili svađu?

Postoji nekoliko razloga ili uzroka koje ćemo istaći. Obično se to dešava kada jedna osoba nenamjerno pogriješi ili bude nepravedna prema drugoj osobi.

Na primjer, to se dešava kada neko ‘istrese’ svoj bijes ili stres, obično u situacijama koje su van kontrole, na nekoga ko je ni kriv- ni dužan, pa poslije toga ta osoba bude povrijeđena.

U drugim prilikama, neko ko žudi za blagodati koju ne posjeduje, postaje ljubomoran na drugoga koji je ima, tako da se ova ljubomora može odraziti u obliku lošeg ponašanja ili nedoličnog govora. Zatim, tu su lične karakteristike i ponašanja koji uzrokuju konflikt, kao na primjer, činjenica je da arogantni i nesigurni ljudi pate od kompleksa manje vrijednosti, te redovno omaložavaju i ponižavaju druge samo kako bi se sami bolje osjećali.

Mnogo puta, to može biti samo razlika u karakterima osoba koja dovodi dvoje ljudi u konflikt, kao npr. građanin sa visokim standardima koji smatra da je nemoguće da podnese društvo lakomislenog ”prostaka” koji odražava veoma različito društveno ponašanje i lične navike.

Rasprave i neslaganje se većinom javljaju sa ljudima s kojima komuniciramao redovno, poput članova porodice, prijatelja i kolega.

U svim slučajevima rasprava, veoma je važno za druge osobe koje nalaze oko dvije osobe koje su u svađi ili grupe koje su u svađi, posebno osobe koje su u poziciji autoriteta, da mudro igraju ulogu pomirivača, da smire i poprave odnose, kako bi spriječili da se situacija otme kontroli i da dovede do stalnog prekida veza.

Postoji velika nagrada za one koji utiču i pomažu pomirenje između dvije strane koje su u svađi. Ebu Derda r.a. prenosi da je Poslanik s.a.v.s rekao: ” Hoćete li da vam kažem nešto što je vrjednije od dobrovoljnog posta i dobrovoljnih namaza i sadake?” Odgovorili su: ” Da, Allahov Poslaniče!” Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”To je mirenje među ljudima. Uništavanje veza među ljudima je kao brijač” Ebu Davud

Druga verzija hadisa spomenuta u Tirmizijevom Džamiju ima nastavak: ”To je brijač, ali ne kažem da to brije glave,nego brije- uništava vjeru.”

Neslaganja između Poslanikovih ashaba r.a.

U vrijeme kada je islamski ummet oslabljen sa mnogo vrsta iskušenja i izazova, od kojih je i razjedinjenost zbog neslaganja oko stvari vjere, koje u mnogim slučajevima dovode do bespravnog fizičkog stradanja i ubijanja, postoji prijeka potreba da se istaknu vjerodostojni događaji iz sire- biografije Muhammeda s.a.v.s, u kojima je uspješno rješavao nesuglasie između zavađenih strana kako bi postigao pomirenje.

Ashabi i supruge Poslanika s.a.v.s. su bili najljepši primjeri našega ummeta u smislu ispravnosti vjere i bogobojaznosti. Ali ipak, nekada su imali neslaganja koja su se pretvarala u svađe.

Mnogo puta, obje zavađene strane bi dolazile kod Poslanika žaleći se jedni na druge, a on bi koristio nepristrani stav, kao i božanski inspirisanu mudrost da odluči ko je od njih bio u krivu i ko se morao izvinuti ili nadoknaditi štetu drugome.

Važno je napomenuti da je Poslanik s.a.v.s bio u poziicji autoriteta nad njima, te da je njegova odluka uvijek bila najbolja, bez ikakve šanse da barem malo pogriješi.

Nažalost, on nije sa nama ovdje, što znači da je za nas imperativ, za nas obične muslimane danas, da dobro analiziramo kako je on pristupao situacijama svađa njegovih ashaba i supruga i šta je radio, korak po korak, da bi ih riješio.

Rasprava između Ebu Bekra i Omera r.a.

Jedne prilike, dva veoma bliska prijatelja, Ebu Bekr i Omer r.a., su se posvađali. Nešto što je Ebu Bekr uradio je naljutilo Omera r.a. i iako je Ebu Bekr otišao do njega i tražio oprost, Omer je u ljutnji zalupio vrata pred njim.

Zatim je Ebu Bekr došao i sjeo sa Poslanikom i njegovim ashabima, među kojima je bio i Ebu Derda(koji prenosi ovaj događaj) i Poslanik je odmah osjetio, vjerovatno po govoru tijela ili izraza lica Ebu Bekra, da je bio dekoncentirsan. Međutim, Ebu Bekr je i dalje šutio, dok nije došao Omer i sam ispričao Poslaniku o tome što se desilo među njima.

Kada je Poslanik čuo detalje rasprave naljutio se. Ebu Bekr je odmah priznao da je on taj koji je više pogriješio čim je vidio ljutnju na Poslanikovom licu. Kada je Polsanik vidio da je Ebu Bekr ne samo priznao grešku, nego je i tražio oprost od Omera, poduzeo je strategiju sačinjenu od dva koraka kako bi naveo Omera da mu oprosti.

Prvo, pozvao je svog prijatelja i ashaba Ebu Bekra i pitao sve pisutne dva puta, da li bi oni ”napustili” svoga druga, da li bi odustali od svoga prijatelja koji je uvijek bio na njihovoj strani. Ovo automatski naglašava da je Ebu Bekr dokazao svoju lojalnost Allahu kao borac i pomogač Poslanika, posebno tokom teških vremena.

Zatim, Poslanik je naveo primjer svima koji su sjedili oko njega o Ebu Bekrovoj iskrenosti i odanosti Istini, prisjećajući se kao je kad je počeo obznanjivati svoje poslanstvo ljudima, svi su ga na početku zvali lažovom, osim Ebu Bekra, koji je rekao: ”Ti govoriš istinu”.

Lekcija koju možemo izvući iz ove priče rješavanja nesuglasica jeste da bismo trebali težiti da oprostimo onome ko prizna da je pogriješio i koji iskreno traži oprost za to.

Pomirenje može biti olakšano tako što će se onaj kojem je učinjena nepravda navesti da se sjeti nečega dobrog u prošlosti što mu je učinio, posebno ako je dokazano da je ta osoba iskrena, ispravna, bogobojazna i pravovjerna.

Onaj koji je ljut ne bi trebao ostati ljut ili nepristupačan dugo vremena prema nekome ko se dokazao kao odan poslaniku Muhammedu s.a.v.s.

Rasprava između Poslanikovih žena

Šta raditi kada onaj koji je pogriješio u svađi neće da se izvine ili pokaje?

Pošto su ljudska bića koja griješe, jedne prilike dvije supruge Muhammeda s.a.v.s. su se sukobile u njegovom prisustvu. Zejneb bint Jahš je ušla kod Poslanika dok je bio sa Aišom bint Ebi Bekr i počela joj govoriti loše stvari.

Ispočetka Aiša je šutjela dok je Zejneb i dalje govorila. Nekoliko puta je pogledala Poslanika, tražeći dopuštenje da uzvrati Zejnebi. Kada je vidjela odobravanje na njegovom licu, i ona je počela govoriti teške riječi, uzvraćajući Zejneb, dok je nije ušutkala. Poslanik je odobrio njegovo dopuštenje da joj uzvrati sa osmijehom i iskazavši riječima kako liči na oca u govorničkoj sposobnosti: ”Ona je kćerka Ebu Bekra.”

Ovaj hadis ima mnogo stvari i pouka koje možemo izvući.

Kao prvo, prenosi ga sama Aiša r.a., priznavajući da je bila pravedna, trebamo primijetiti kako je, prije nego je opisala svoju svađu sa Zejneb, spomenla mnoge dobre stvari o njoj i pohvalila njenu predanost vjeri: ” Nikada nisam vidjela ženu koja je više napredovala u pobožnosi od Zejneb, koja je bila više svejsna Boga, toliko iskrenu, koja više čuva rodbinske veze, tako darežljivu, koja je bila požrtvovana u stvarnom životu, i koja je mnogo udjeljivala, te tako bila bliža Bogu, neka je Uzvišen. Međutim, naljutila bi se brzo, ali se i brzo smirivala.”

Ovo je veoma važna stvar koju treba da naučimo iz ove predaje, jer mi obično nastojimo u potpunosti zanemariti, ignorisati i podcijeniti pozitivne stvari onih sa kojima smo u svađi.

Drugo, da šutite dok vam starija osoba nepravedno govori ružne riječi nije uvijek poželjno. Za razliku od slučaja kojeg sam predhodno istakao, u kojem se Poslanik naljutio na Omera jer je ostao ljut, iako se Ebu Bekr izvinuo i pokajao, u ovom slučaju, Poslanik je dozvolio Aiši da odgovori drugoj ženi i odbrani se.

Pošto je bio u poziciji autoriteta nad njima, kao muž i kao Poslanik, dozvolio je mnogo mlađoj Aiši da se odbrani od verbalnog napada starije žene.

Razlog tome je bio, što je očigledno sa početka predaje, jer je znao koliko su druge žene zavidile Aiši jer ju je više volio od ostalih, iako je bio pravedan u odnosu sa svima njima, ipak posebna osjećanja gajio je prema Aiši i to se moglo primijetiti.

Znajući da se neprijateljstvo drugih žena u ovom događaju bazirala samo na ličnoj nesigurnosti i ljubomori, a ne na nečemu što je Aiša loše uradila prema njima, dozvolio joj je da koristi svoje dobre govorničke vještine da se odbrani.

Razmirice u modernom dobu

Za bilo kojeg muslimana koji ima neku poziciju ili autoritet bilo koje vrste, od glave kuće, roditelja, osnivača porodičnog biznisa, menadžera u kompaniji, do službenika vlade ili predsjednika, važno je da unesu koncept pravde u rješavanju rasprava između dvoje ljudi koji su pod njegovim autoritetom.

Mnoge rasprave u islamskom ummetu počinju na nivou domaćinstva, unutar porodice. Nažalost, odvajanje i favoriziranje određenih članova porodice od strane osobe koja zauzima poziciju autoriteta, poput roditelja, često rezultira osjećanjem samožaljenja u onima koji namjerno i redovno bivaju okrivljeni od stane prvih, a koji ne budu niti utješeni, niti im se dopušta da se odbrane.

Nakon što sam objavio svoju knjigu koja tretira temu islamskog braka, savjetovao sam mnoge slučajve iz stvarnog života koje su uključivale rasprave koje se odvijaju iza ,naizgled, sretnih zidova većine muslimanskih domaćinstava.

U većini slučajeva, uzroci svađa i nesuglasica jeste zbog toga što osoba koja je autoritet domaćinstva, bezazleno čini nepravdu prema slabijim članovima njihove proširene porodice, ili diskriminira neke od njih tako što daje posebne počasti drugima.

Ako osobe koje imaju autoritet, poput Posanika s.a.v.s. izvršavaju svoju dužnost primjenjujući pravdu i jednakost među drugim članovima porodice, i ako bi priznavali grešku kao što su to činili skromni ashabi Poslanika s.a.v.s, njihova porodica bi bila uspješna u izbjegavanju stalnih svađa, neslaganja i više od svega, udaljavanje srca koja su nekada bila bliska. Bili bi u mogićnosti da žive bliže jedni drugima u harmoniji.

Zaključak

Na kraju, donosimo listu djela koja je Poslanik s.av.s obično činio kao osoba koja ima autoritet, kada su zaveđene strane dolazile kod njega kako bi rješavao pomenute stvari među njima:

1. Saslušao bi priče i žalbe obje strane prije nego bi donosio presudu.
2. Pominjao bi dobre osobine i pohvalna djela osobe koja je pogriješila, ako se osoba izvinula i pokajala, kako bi olakšao pomirenje.
3. Dopuštao je onima koji su nezasluženo verbalno osuđeni, da odbrane svoju čast, čak i ako su bili mlađi.
4. On nije, i ovo je veoma važna činjenica, nagovarao osobu koja je pogriješila da šuti u ime strpljenja i odmjerenosti. Nije dozvoljavao tlačitljima da nastave sa svojom nepravdom. Umjesto toga, objašnjavao je da nepravda nije prestala ukoliko onaj koji je pogriješio se ne odbrani.

Enes ibn Malik je rekao: ”Poslanik s.a.v.s je rekao. ‘Nemojte se udaljavati jedni od drugih tako što nećete međusobno govoriti, nemojte gajiti mržnju među sobom, nemojte biti ljubomorni jedni na druge, nego budite braća i robovi Allahovi. Nije dozvoljeno muslimanu da ne priča sa svojim bratom muslimanom duže od tri dana.’ ” Buhari i Muslim

 

Autor: Sadaf Farooqi
Izvor: onislam.net

Za Akos.bA prevela i obradila: Anesa Gegić
 

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top