Nakon SAD-a, Britanije i EU, da li je vrijeme da i OIC akcije Kine protiv Ujgura nazove genocidom?
Postoji nekoliko razloga zbog kojih se ljudi presele u druge države: nekada zbog posla, nekada zbog boljeg standarda života dok je za Ujgure napuštanje njihove domovine Istočnog Turkestana (nama poznatog kao Xinjang u Kini) stvar života i smrti.
Skoro svaki Ujgur u izbjegličkoj zajednici ima svoju historiju diskriminacije i straha koja nas je istjerala iz naših domova. Domova koji su nekada bili sigurno mjesto za našu porodicu, prijatelja koji su bili naša podrška i porodice koja je bila razlogom našeg postojanja. Da nismo napustili Kinu bili bismo zatočeni u zatvorskim kampovima kao milioni drugih Ujgura upravo sada.
Danas ako ikoga od nas upitate, reći ćemo vam da mi nismo samo napustili našu domovinu, nego i našu nadu i san o napretku u našoj domovini, našu želju da ostarimo u kućama naših predaka, da dišemo našu drevnu historiju i korijene. Mnogi od nas su napustili i mogućnost da se više ikada tamo vratimo.
Kada god podignem ruke učeći dovu, sjetim se onih koji su u patnjama i činim dovu za njih. Strah od nepoznavanja njihove situacije još uvijek izaziva drhtanje u tijelu.
U ova mračna vremena kada su Sjedinjene Američke Države nazvale genocidom akcije Kine protiv ujgurskih muslimana nešto se uzburkalo u meni. Kada je Velika Britanija objavila svoj izvještaj i Europska Unija pozvala na sankcije protiv kineskih zvaničnika kako bi se obustavila prisila nad Ujgurima, osjetilo se blago olakšanje. Jedna značajna organizacija još nedostaje u ovoj borbi i to je OIC (Organizacija islamske saradnje). Pored svih dokaza, svjedočanstava, satelitskih snimaka i što Kina ne dozvoljava nezavisnu istragu u regiji gdje žive Ujguri, Organizacija islamske saradnje još uvijek zaostaje sa osudom akcija kineske vlade. Umjesto ispunjenja svoje dužnosti u zaštiti Ummeta, Organizacija bira da bude slijepa na cijeli ovaj problem.
Američka vlada je proglasila kinesku vladu odgovornom za izvršenje genocida i zločina protiv čovječnosti protiv ujgurskih muslimana. U izjavi bivšeg državnog sekretara Majk Pompea stoji: “Ako je dopušteno da Komunistička partija Kine počini genocid i zločine protiv čovječnosti nad svojim narodom, zamislite šta su u stanju uraditi slobodnom svijetu u ne tako dalekoj budućnosti.“ Komisija za ljudska prava Konzervativne partije Velike Britanije (CPHRC) tvrdi da su u svom izvještaju iznijeli dokaze da akcije Pekinga „upućuju na zločin genocida“.
U izvještaju, The Darkness Deepens stoji: „Slamanje ljudskih prava u Kini 2016-2020 – svjedočanstva i dokazi o milionima Ujgura zatočenih u koncentracionim logorima su predstavljeni komisiji. U ovim kampovima ljudi su tjerani da se odreknu islama, podvrgavani su političkoj obradi kako bi zaboravili svoj muslimanski identitet, mučeni, izgladnjivni a žene prisilno sterilizirane dok su preživjeli postajali robovi.“
Prema doktoru Adrianu Zenzu do 2019. godine kineske vlasti su „planirale najmanje 80% žena u reproduktivnom dobu u ruralnim dijelovima sa manjinskm narodima podvrgnuti prisilnoj sterilizaciji što je na kraju bio čak i veći procenat.“
Ujguri koji su preživjeli torturu u logorima su poslati u druge pokrajine na rad u velikim tvornicama koje rade za svijetske brendove Apple, BMW, Gap, Huawei, Nike, Samsung, Sony i VW. Čak je i Europski parlament pozvao na uvođenje sankcija kineskim zvaničnicima i pozvao na zabranu uvoza prozivoda iz Kine povezanih sa prisilnim radom i zbog zločina nad Ujgurima.
Mnoge velike organizacije su ustale protiv Kine, zašto zajednički glas muslimanskog svijeta, Organizacija islamske saradnje još uvijek šuti?
Autor: Gulnar Uighur, ujgurska aktivistkinja iz Londona
Preveo: Ernas Pašalić
Izvor: muslimmatters.org
Akos.ba
