Šta nas čeka u ovom ramazanu?

Desetak dana prije počekta ramazana:

Pripreme za predstojeći mjesec ramazan su uveliko u toku. Kreče se kuće, čiste dvorišta i avlije, otvaraju različiti centri i džamije, a broj raznolikih postova i statusa o ramazanu na facebooku je svakim danom sve veći.

Po komšiluku već čujem da će pozamašan broj kladioničara, kockara i konzumenata alkohola potpuno da zalede svoje poroke u narednih mjesec dana. To će biti njihovo ”suzdržavanje od užitaka” i njihov zvanični ”post”, za razliku od vjerničkog praktičnog i pravog posta.

Mediji već postepeno počinju svoga govorkanja o ramazanu, ono u stilu: u kom dijelu svijeta će se koliko postiti ili u koji dan će koja muslimanska zemlja započeti ramazan i slično.

Sve je ovo lijepo i fino. Međutim, nameće se nekoliko vrlo zanimljivih pitanja: da li će nam i ovaj ramazan biti kao prošli? Kakve ćemo vaize i predavače gledati i slušati preko naših medija? Ko će nam sve tumačiti vjera, o njoj pisati i na koji način?

Da li ćemo opet morati gledati samozvane šejhove i njihova neispravna tumačenja vjere i vjerskih propisa? Da li će se i dalje javno (putem tv emisija) citirati izmišljena i lažna predanja koja će se pripisivati Poslaniku, a.s.,  njegovim ashabima i časnom ehli-bejtu?

Da li ćemo imati zakletih fekiha (selefijske, sufijske i bosansko-hanefijske provenijencije) koji će se svim i svačim kleti u ”sunnetom propisanih 20 rećata teravije”, tvrdeći da se svako veče, u svim džematima, bez obzira na vanredne životne okolnosti, mora toliko klanjati?

Ovo su samo neka od pitanja za koja ćemo vrlo brzo znati i odgovore. Blagoslovljeni mjesec ramazan je tu pred nama i sa nestrpljenjem smo ga evo i dočekali. Želimo se u tom odabranom mjesecu posvetiti ibadetima posta, namaza, učenja Kur’ana i zikra, sa još više žara i energije. Želimo da nam ovaj blagoslovljeni mjesec bude poseban. U njemu odmaramo svoje duše i hranimo ih raznim dobročinstvima i hajratima koje posebno aktivno činimo u ramazanu.

Ono što nikako ne smijemo dozvoliti u ovom ramazanu jeste medijsko eksponiranje i neprimjetno širenje neispravnih učenja od strane nekompetentnih pojedinaca ili grupica koje ne pripadaju ehlussunnetu vel-džema’atu ili mu pripadaju ali šire novotarije.

Mi imamo sasvim dovoljno muftija, te vrsnih profesora na islamskim fakultetima i medresama, koji nam trebaju u medijima. Oni su ti koji su pozvani na nam pričaju o ljepotama ramazana, ali i islama uopće. Tu su naravno i mnogi kvalificirani profesori islamske vjeronauke, teologije, religijske pedagogije, šerijatskog prava, kao i mnogi hafizi, glavni imami i slično. Oni su ti koji su pozvani da govore o vjeri i da se sa njima obavljaju razni intervjui, realiziraju korisne prediftarske emisije, predavanja i slično.

Ne trebaju nam oni koji šire pogrešna novotarska naučavanja. Novotarija imamo sasvim dovoljno, tako da nam nove ne trebaju. Ne možemo ni postojećih da se kutarišemo tako lahko, kako novotarija (malih ili velikih), tako i mnoštva sujevjerja koji egzistiraju na ovom brdovitom Balkanu među našim ljudima.

U ovom ramazanu, već je sasvim očito, možemo očekivati i veći broj političara u našim džematima, na dnevnim vaktovima, mevludima, teravijama, a ponajviše na iftarima.

Oni navikli svako malo da ih neko za nešto časti i da džabaluka jedu, tako da se iftari, sto posto, neće propuštati. Veći dio tih susreta koje će ”mali” ili ”veći” politički konzumenti imati sa ”običnim” narodom, svodiće se na predizbornu političku kampanju koja je već uveliko počela.

U samoj regiji kojoj pripadam već ima jako puno, za predstojeće izbore, registrovanih stranaka i partija i već se ispodmukla ”lovi u mutnom”. Plate iz političkih razloga kasne, a već pojedini lokalni parlamentarci i ministri zovu na kafe buduće teravih imame kako bi ih ”uzeli pod svoje.”

Stoga, moramo biti jako oprezni i odlučni. Političke govore ne smijemo dozvoliti u džamijama. Podjela među džematlijama i postačima ne smije biti. Kako novotarskim vaizima ne smijemo više dozvoliti da varaju naš nedaćama pogođeni, ali časni i ponosni bošnjački narod, tako i političkim aktivistima jasno trebamo staviti na znanje da nam ne smiju dijeliti i zavađati vjernike tokom mjeseca Allahove milosti i oprosta.

Ramazan je za nas nešto posebno i ne smijemo dopustiti da nam radosti i ljepote ramazana kvare i nipodaštavaju bilo kakvi antiibadetski i antidžematski aktivisti.

Za Akos.ba piše: Admir Iković