Ispravan nijet ne propada

     „Tebi pripada ono što si naumio, o Jezide, a tebi, Ma’nu, ono što si uzeo.“

     Porijeklo hadisa

     Prenose ga Buharija i Ahmed , od Ma’na b. Jezida, radijalahu anhu.

     Biografija prenosioca

     Riječ je o prenosiocu Vjerovjesnikovog hadisa koji je učestvovao u Bici na Bedru, zajedno sa svojim ocem i djedom. Hadise je prenosio od Poslanika i nekih njegovih drugova , a od  njega El-Džeremi, Suhejl b. Zira, Utbe b. Živio je neko vrijeme u Kufi, zatim je otišao u Egipat i tamo je skupa sa svojim ocem poginuo kao šehid. (Tehzibu et-tehzib,  10:25)

     Povod nastanka

     Prenosilac ovoga hadisa kaže „da je njegov otac Jezid odvojio nekoliko zlatnika i odlučio da ih podijeli kao sadaku. Odnio ih je do nekog čovjeka u džamiju i predao ih njemu. Ja sam kasnije došao i uzeo te zlatnike od čovjeka, kao sin stvarnog vlasnika tih zlatnika. Moj otac se na mene jako naljutio i vikao je. O ovome je obaviješten Allahov Poslanik“, pa je tim povodom izrekao prednji hadis.

    Komentar

     Ovdje je riječ o milostinji, a ovaj konkretan slučaj pojašnjava nam kako i kome se može udijeliti milostinja. Citirani hadis govori o jednoj porodici koja se zavjetovala Allahovom Poslaniku da će ga slušati i da će dijeliti milostinju. Prensilac ovog hadisa Ma’an kaže: „Ja, moj otac i djed dali smo zakletvu Allahovom Poslaniku. A on je meni isprosio djevojku i ja sam je oženio. Moj otac je tada izvadio zlatnike da se podijeli. Ja sam kasnije otišao do toga čovjeka i uzeo zlatnike. Otac se jako naljutio na mene, vikao je , a ja sam stvar izložio Allahovom Poslaniku on je rekao to što je rekao.“

     Da bi shvatili ovaj hadis moramo znati sve detalje koji su prethodili njegovom izricanju. Naime, kada je Jezid dao svoje zlatnike da se podijele kao milostinja, njegov sin je otišao do čovjeka kod koga su bili zlatnici i ispričao mu svoje stanje, kako se nedavno oženio, kako nema ništa kod kuće itd., te mu je taj čovjek dao zlatnike a nije znao da je on Jezidov sin. Dakle, Jezid je želio podijeliti milostinju, a njegov sin je bio potreban milostinje, pa je bilo preče da on pomogne svoga sina,a ne nekoga drugog nepoznatog čovjeka.

    Jednoglasno je mišljenje islamskih pravnika da se zekat i sadakatul-fitr ne može dati užoj rodbini i ako neko to uradi dužan je ponovo izvršiti šerijatsku obavezu prema onim kategorijama kako je to Allah Uzvišeni predvidio. Ovaj stav se odnosi na obavezno, farz, dijeljenje. A kada je riječ o milostinji onda se može udijeliti i svojima, jer je čovjek najpozvaniji da pomaže svojoj porodici, užoj i široj familiji, pa onda dalje.

    A što se tiče konkretnog slučaja, Jezid ce biti nagrađen za svoju dobru namjeru i ništa mu neće biti umanjeno, iako njegova milostinja nije stigla do onih kojima je bila namijenjena. A njegov sin će riješiti svoje kućne potrebe milostinjom od svog oca.

Izvor:  POVODI NASTANKA VJEROVJESNIKOVIH HADISA

Autor:  Mirsad Mahmutović

Za Akos.ba priredila: Medina K.