Historija i tradicija

Kako su Bošnjaci instituciju medijatora uspostavili vijekovima prije modernih evropskih zakona

Ovo je priča o miru, mirovnjacima, mirovnim vijećima, o ljudima  i instituciji koja vijekovima posreduje u konfliktima. Možda je danas potrebnija nego ikad i možda  među Bošnjacima važnija nego  igdje.

Autor: Almir MEHONIĆ

Kada su prije nekoliko godina moderni evropski zakoni postali obaveza za zemlje  Balkana na njihovom putu ka evropskoj  porodici, u balkanskom sudskom sistemu su se prvi put javili tkz. medijatori.  Stariji ljudi u zabitim sandžačkim selima nisu znali šta ta riječ tačno znači. No,  kad su im bliže pojasnili posao medijatora sa osmjehom su odgovarali: „ Eeee,  pa to su muslihuni. Njih je odkad znamo za sebe imalo svako sandžačko selo“.

Ti ljudi, u narodu blagosiljani, a u svetim knjigama označeni sa svetom misijom, od davnina prte staze mirovnjaštva. Oni su dio naše bošnjačke tradicije, danas osavremenjene i predstavljene kao evropski standard.

Bilo je raznih vremena, različitih zakona i država koje su Sandžakom vladale, ali institucija muslihuna, mirovnjaka, ljudi koji mire zavađene  strane, vijekovima je opstajala kao alternativna parasudska institucija. Muslihun, kažu, ne može biti svako. Mora se imati porodična tradicija  koja se prenosi negdje i do 10 generacija unazad. Muslihun mora biti prvo  poštovan u svojoj kući pa nakon toga u selu, ali imati i urođeni dar za mirenje. Prvu lekciju koju su morali naučiti novi muslihuni od onih starijih, iskusnih mirovnjaka sastajala se od tri tačke. Prva, nikada se ne svrstavaj na jednu stranu. Druga, nemoj mnogo govoriti. I treća, pazi da ti ljudi riječ ne bace za vrata.

Na izgled prosta lekcija, ali je ona zapravo početak, suština i kraj ovog drevnog sandžačkog zanata. Zaista se pravda ne može donijeti ako se muslihun svrsta na jednu stranu, jer je pravda neutralna. Mnogo priče devalvira rečeno, ali i ostavlja mogućnost da onaj koji mnogo govori može pogriješiti prije od onoga koji malo govori. Dok metafora „bacanje riječi za vrata“ pokazuje bojazan da ljudi mogu izgovorenu riječ uzeti za neozbiljnu.

Nije slučajnost da se ova institucija pojavila na prostoru gdje je živjelo bošnjačko-muslimansko stanovništvo, gdje je osnova za riješavanje konflikata bilo šerijatsko pravo.  Sama riječ „muslihun“ je arapskog porijekla i izvedena je iz jednog dijela Kur’anskog ajeta „Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata…“ (Kur’an, sura Al-Hudžurat)

U bilježnici jednog od muslihuna sandžačkih piše i ovo:„Život čine sitnice,, ali kada se sitnice nagomilaju bukne velika vatra. Tako je od sitnica došlo do nesporazuma između komšija, rodbine, porodica Ljajića i Dautovića. Kako rekoše prilikom pomirenja „ da smo mogli i vazduh bi podijelili“. Nakon osam i pol sahata uspjeli smo da ih pomirimo. Pomirenje je obavljeno u džamiji pluničkoj na jacijski namaz.

Bilo ih je njih 26 sa obje strane – Ljajića i Dautovića. Imao se utisak da je i džamija bila ispunjena radošću. Potom smo obišli skupa oba plemena i porodice. Hvala Bogu što nam pomo-že da pomirimo ove ljude jer je veliki belaj mogao izbiti svakog momenta. I mučno je, najmučnije, i to odive plunačke najbolje znaju, kada se izađe pred kuću pa se ne poselami rod, da se ne naljuti dom. I kada komšija ne dođe komšiji na mobu. Ali u Plunjcima sada dobro je i mirno je. I lijep je osjećaj kada pomiriš…“

U današnjim pravnim sistemima poslijednjih 30 godina se pokušavaju pronaći načini riješavanja sporova mirnim putem među strankama uz pomoć posrednika, arbitara ili moderno nazvanih medijatora. Glavna uloga medijatora je da na sporazumni način se riješe sporovi i tako se u znatnoj mjeri rasterete preopterećeni sudovi.

Međutim, tradicija muslihunstva seže vijekovima unazad. Mnogo je mudrosti i one sitne, praktične i još toliko iskustva nataloženo u misiji muslihuna. Oni uostalom znaju i da su se Adem i Hava morali posvađati, pa zato u svojoj mudrosti kažu da je u braku jorgan najbolji muslihun. Ti ljudi su spoznali da je ljudski griješiti ali i Božanski pomoći da se do mirenja dođe, da se smire riječi i da se umiri krv.

(akos.ba/diwan-magazin.com)

Povezani članci