278. godišnjica Boja pod Banja Lukom: Kako su Bošnjaci pobijedili Austrijsku vojsku
Bosanski vezir Hećimoglu Ali-paša (tur. “Hekimoğlu Ali Paşa”), predvodio je 4. augusta 1737. godine bosansku vojsku od 10.000 vojnika protiv 14.000 vojnika Austrijske monarhije u Boju pod Banja Lukom.
Bosanska vojska je izvojevala vrlo važnu pobjedu te je osujećen pokušaj zauzimanja Bosne od strane Austrougara.
Znaju li Bošnjaci danas ko su bili: Osman-aga Beširević, Gazi Osman-paša, Mehmed, sin Mehmed-paše Korče, kadija Sulejman Musić, Mehmed-beg Mehmedbašić, Mehmed-beg Kulenović, Salih-aga, Mehmed Ćatić, kajmakam Sarajeva Ibrahim-aga, Mehmed-beg Fidahić, mitroplit Milentije Milenković?
U nastavku slijedi priča na marginama Boja pod Banja Lukom:
Nedugo poslije Banjalučkog boja austrijski car sakupio je svoje vojne i druge prvake te tražio objašnjenje za jedno pitanje: «Zašto je njegova vojska doživjela poraz u Bosni?» Svima njima, a napose svojim uhodama car je dao rok od godinu dana da u detalje ispitaju i saznaju kako je jedan tako sićušan narod (Bošnjaci), mogao poraziti jednu tako opremljenu, brojnu i snažnu vojsku kakva je bila austrijska vojska.
Austrijske uhode, a bili su to ljudi koji su dolazili sa prostora Hrvatske koja je tada bila dio Austrije i koji su razumjeli bosanski jezik, razletili su se po Bosni vrbujući za svoje ciljeve neke od domaćih katolika. Nakon godinu dana pred austrijskog cara došao je glavni među uhodama i saopćio mu sljedeće:
– Čestiti care, o onima koji su nas u Bosni nadjačali trebalo bi puno govoriti jer se način njihovog života i sve drugo njihovo u cjelosti razlikuje od našeg. Nastojali smo doznati kako su se oni oduprijeli našoj slavnoj vojsci. Upitan o tome jedan od njihovih ljudi, koji je bio učesnik boja kazao mi je ovo:
«Niko Bosnu pokoriti neće dok je u kućama našim na rafi Kur’ana, a na duvaru tufeka i zulfikara…» Ovo je kazano jezikom njihovim bosanski pa se mora pobliže objasniti.
U svakoj kući imaju njihovu svetu knjigu Kur’an. Ona im je glavna uputa i svakog njenog slova, posebno onog što se odbrane i rata tiče, čvrsto se drže. Ispod Kur’ana, na zidu, u svakoj kući obješena je bar po jedna puška. Pored puške, u kućama onih koji bajrake u vojnama nose i drugih njihovih glasovitih junaka, visi i sablja. Ta je sablja koja ne liči na obične sablje. Govore da je takvu sablju nekad nosio jedan od njihovih vrhovnih zapovjednika. Ali svako ko ovakvu sablju ima ubijeđen je da je to baš ta sablja koju je njihov vođa imao i on u to čvrsto vjeruje…. (ovdje uhoda malo zastade, a na licu njegovu vidjele su se krupnu kapi znoja. Uze gutljaj vode iz zdjele koja je bila pored njega na stolu pa nastavi dalje):
– Čestiti care, taj narod u zemlji Bosni vrlo malo zbori, nikad vrijeme ne troši na govore i pridikovanja. U životima njihovim nema trošenje vremena u krčmama jer krčmi i nemaju. Njihova zabava, veselje i radost drugačiji su nego što su naši… Dugo je još uhoda govorio, a nakon toga austrijski car svima obznani sljedeće:
«Kad je sve to tako, onda, nađite načina da se život toga naroda, što se Bošnjacima zove, promijeni. Nađite načina da taj narod učinite drugačijim. Tada ćemo Bosnu sa malo truda uzeti!»
Pouka za vječnost!
mr Sedad Bešlija
Akos.ba
