25 godina od ostavke Ivice Osima na mjesto selektora reprezentacije Jugoslavije
Bosanci i Hercegovci su na različite načine ispoljavali nezadovoljstvo prema oružanoj agresiji na njihovu domovinu.
Jedni su uzeli oružje u ruke, drugi su pak golim rukama išli na neprijatelja, neki su pisali pjesme, a on – Ivica Osim – je podnio ostavku na mjesto selektora fudbalske reprezentacije Jugoslavije.
Inat je to bosanski, čast koja je bila iznad svih potencijalnih uspjeha i privilegija, čist obraz, gest koji će djedovi i očevi prepričavati unucima i sinovima i tako ukrug.
Počasni predsjednik fudbalskog kluba Željezničar uživa veliko poštovanje širom Bosne i Hercegovine, zemalja bivše Jugoslavije, Evrope i svijeta. Popularni Švabo je bio i ostao ikona Jugoslavije, Želje, Partizana, Šturma, Japana i drugih.
Prenosimo vam njegovu ostavku koju je sa suzama u očima podnio na konferenciji za novinare u Beogradu 23.5.1992. godine: “Opet vam kažem da, a to sam već ponovio, da ne vjerujem da mogu da idem, niti ću ići, ni u Firencu ni u Švedsku. Sve što mogu da napravim, ovako ljudski, i ako me neko bude pitao, tu nema problema nikakvih, to je moj privatni gest, a vi ga možete protumačiti kako hoćete. To je neka moja lična odluka, a ja neću da govorim radi čega i da objašnjavam, jer vi to vrlo dobro znate. Ali ako ništa drugo, i ono jedino što mogu da učinim za taj grad pa da se i vi sjetite da sam se rodio u Sarajevu, a znate šta se dešava.”
Za Akos.ba piše: Mirza Pecikoza
