Svjestan sam bio i tada, kao i danas, da ne mogu ni dokučiti tu strahotu u kojoj te od najdražih razdvaja samo plitka Miljacka, a ne znaš šta se sa njima događa.

Piše: Nihad Kreševljaković

Sve vrijeme rata, od kada je Tifa snimio jedan od najvećih ratnih hitova „Grbavicu“, zamišljao sam Grbavičane kako prelaze most i uglas počinju pjevati: ”HEEEEJ GRBAAAVIICEE…”. Dogodit će se to 19. marta 1996. godine.

Za Grbavicu su me prije početka rata vezivale lijepe uspomene. Tamo su živjeli moja tetka, moj rođak Zlatko, moja prababa, moj dedo i nana koju smo zvali majka (to mi je uvijek bilo malo šega – dedo i nana s Grbavice). Iako mi se Grbavica u ranoj mladosti, iz perspektive Starog grada, činila kao neko daleko mjesto, bila je uvijek nešto posebno.

Opširnije na portalu Al Jazeere:

Grbavica – mjesto ljubavi i bola