10 stvari koje trebate prestati govoriti svojoj djeci

Najnovija istraživanja pokazuju da neke od najčešće korišćenih i naizgled pozitivnih fraza koje govorimo djeci ustvari mogu biti jako destruktivne

Unatoč našim najboljim namjerama, te izjave uče djecu da prestanu vjerovati u sebe, da postanu prijetvorna, da rade što je manje moguće i da odustanu kada stvari postanu preteške.

Dajemo vam popis od deset najštetnijih fraza koje bi trebali smjesta izbaciti iz vokabulara, kao i alternative kojima bi ih najbolje zamijenili. Jasno, svako dijete je osoba za sebe, tako da se prijedlozi ne mogu identično primjenjivati za svako od njih.

1. Dobro napravljeno!

Najveći problem s ovime je da se često govori i za stvari za koje se dijete i nije previše potrudilo. To uči djecu da je sve ‘dobro napravljeno’ kad mama i oca tako kažu.

Umjesto toga, probajte sa “Stvarno si se potrudio za to!” Fokusirajući se na djetetov trud, učimo da je trud važniji od rezultata. To uči djecu da budu uporna kada pokušavaju napraviti nešto teško, kao i da je neuspjeh samo još jedan korak prema uspjehu.

2. Dobar dječak (ili cura)!

Ova izjava, iako rečena s dobrim namjerama, ustvari ima suprotan učinak. Većina roditelja kažu to da bi potaknula roditeljsko samopouzdanje. ali kad djeca čuju “dobar dječak!” nakon što su napravili nešto što ste zatražili od njih, pretpostavljaju da su “dobra” samo zato jer su radili ono što ste tražili.

Probajte umjesto toga reći “Jako cijenim kada surađuješ!” To daje djeci pravu informaciju o tome što želite. Možete čak potpuno izbaciti osjećaje i reći “Vidio sam kako dijeliš igračku s prijeteljem.” To omogućuje djetetu da samo odluči da li je dijeljenje “dobro” da mu da ponovi to ponašanje zbog svoje unutrašnje motivacije, umjesto da to radi samo da vas zadovolji.

3. Kakva prekrasna slika!

Kada nudimo naše procjene o djetetovom umjetničkom djelu, ne pružamo im mogućnost da sama prosude i procijene što su napravili. Za promjenu, pokušajte s “Vidim crvenu, pkavu i žutu! Što mi možeš reći o svojoj slici?” Ako samo navedete to što vidite, bez da procijenjujete vrijednost, omogućujete svome djetetu da samo odluči je li slika lijepa ili nije. Ako ga pitate o njoj navodite ga da počne procijenjivati svoj vlastiti rad.

4. Prestani smjesta, ili…

Prijetnje djetetu gotovo nikada nisu dobra ideja. Kao prvo, uče ih vještinama koje ne želite da imaju: sposobnost korištenja sirove snage ili lukavosti da dobiju ono što žele. Kao drugo, stavljate se u loš položaj kada ili morate izvršiti svoje prijetnje koje ste izrekli u ljutnji, ili se možete povući i time djetetu dati do znanja da su vaše prijetnje prazne. U svakome slučaju ne dobijate rezultate koje želite i štetite vašoj vezi s djetetom.

Dok je teško oduprijeti se želji da zaprijetite djetetu, probajte preusmjeriti ga na nešto drugo. “Nije OK udarati tvog brata. Brinem se da se neće ozlijediti, ili će ti vratiti i ozlijediti tebe. Ako već želiš nešto udariti, udari jastuk, ili kauč, ili krevet.”

5. Ako budeš_____, onda ću ti dati ______.

Podmićivanje djeteta je loše jer ga obeshrabruje da sudjeluje iz osjećaja zajedništva i ljubavi. Takav način surađivanja lahko postaje sve gori i gori te uskoro čujete nešto poput “Ne! Neću pospremiti svoju sobu osim ako ne kupiš Legiće!”

Umjesto toga probajte sa “Puno ti hvala što si mi pomogao pospremiti.” Kada ponudimo iskrenu zahvalnost, djeca su motivirana da nastave pomagati.

6. Tako si pametan!

Kada kažemo djeci da su pametna, mislimo da im pomažemo ojačati samopouzdanje. Nažalost, rezultati su najčešće suprotni. Kada im govorimo da su pametni, nenamjerno govorimo djeci da su pametna samo kada dobiju dobru ocjenu ili postignu neki cilj, što je velik pritisak na mladu osobu. Proučavanja su pokazala da ako kažemo djeci da su pametna nakon što riješe zagonetku, manje je vjerojatno da će nakon toga pokušati riješiti težu zagonetku. To je zato što se djeca boje da, ako ne budu uspješni, više nećemo misliti da su “pametna”.

Umjesto toga, probajte reći djeci kako cijenite njihov trud, “Vau, stvarno si se jako potrudio za to.” Fokusirajući se na trud, umjesto rezultat, pokazujete svom djetetu što je stvarno bitno.

7. Ne plači.

Nije lako biti pored djeteta u suzama. Ali kada kažete stvari poput “Ne plači”, obezvrijeđujete njihove osjećaje i govorite im da su njihove suze neprihvatljive. Tako djeca uče kako zatomljavati osjećaje, što kasnije može rezultirati velikim emocionalnim ispadom.

Kažite stvari poput “U redu je plakati. Svako treba ponekad plakati. Biti ću ovdje da te saslušam”. Možete čak i verbalizirati osjećaje koje vaše dijete ima, “Stvarno si razočaran što ne idemo sada odmah u park, ha?” Ovo može pomoći djetetu da bolje razumije svoje osjećaje i nauči ih verbalizirati ranije nego što bi to inače napravilo.

8. Obećajem…

Prekršena obećanja uvijek bole. Jako. S obzirom da je život očito nepredvidljiv, najbolje bi bilo da potpuno izbacite tu riječ iz svog riječnika.

Izaberite umjesto toga uvijek biti super iskreni s vašim djetetom “Znam da se stvarno želiš ići igrati s prijeteljima ovaj vikend i mi ćemo se stvarno potruditi da to ostvarimo. Ali molim te zapamti da se nekad dogode nepredviđene stvari, tako da ti ne mogu garantirati da će se to dogoditi ove sedmice.” Ali onda se stvarno potrudite da se to i ostvari.

9. Ma nije to ništa.

Djeca često vrednuju stvari koje odraslima djeluju male i beznačajne. Stoga probajte promatrati stvari iz dječjeg ugla. Suosjećajte s njima, čak i dok postavljate granice ili odbijate njihove zahtjeve.

“Znam da si stvarno htio to raditi, ali danas nažalost neće moći,” ili “Žao mi je što si razočaran ali odgovor je ne,” nosi puno više poštovanja od pokušaja uvjeravanja djece da njihove želje nisu bitne.

10. Zašto si to napravio?

Ako je vaše dijete napravilo nešto što vam se ne sviđa, sigurno morate porazgovarati s njim o tome. Ali ne pitajte ga odmah, dok ste još ljuti, zašto je napravilo to što je napravilo. Pitajući ga “Zašto?” prisiljavate ga analizira svoje ponašanje, za što su potrebne neke dosta napredne vještine, čak i za odrasle. Suočeni s time puno djece će se zatvoriti i postati defenzivno.

Probajte umjesto toga otvoriti linije komuniciranja pokušavajući pogoditi što je vaše dijete osjećalo i koje su njegove potrebe. “Jesi li bio ljut zato što prijatelji nisu slušali tvoje ideje?” Pokušavajući razumjeti što vaša dijete osjeća i treba, možda čak primjetite da se i vaša uzrujanost smanjuje.

Izvor: net.hr