Život i smrt: “Ja nisam uzimao njih za svje­doke prilikom stvaranja nebesa i Zemlje”

ŠTA JE POČETAK?

Nijedno pitanje među ljudima nije izazvalo toliko raspra­va kao pitanje života i smrti. Naučnici su se u to pitanje upuštali potpomažući se neutemeljenim tvrdnjama više nego u bilo kojem drugom području. Razlog toga jeste činjenica da smrt spada u onostrano (gajb), o čemu znamo samo ono što nam je kazao Uzvišeni. Pošto su takve stvari nevidljive čovjek ih ne može u potpunosti poznavati već može o njima promišljati i iznositi svoje pretpostavke što ih čini predmetom brojnih laži i neistina.

To je naučnike oduvijek dovodilo u nejasnoće i ne­doumice pa čak i u proturječnosti. Neki od njih su zastupnici teorije evolucije koja polazi od pretpostavke da čovjek potiče od majmuna!

Takvima ćemo postaviti nekoliko pitanja: “Ko vas je o tome obavijestio?!” Mi ne poznajemo da knjige historije koje nam pripovjedaju događanja na svijetu od davnina bilježe da je postojao majmun koji se pretvorio u čovjeka!

Da li se samo jedan majmun pretvorio u čovjeka a nakon toga su svi majmuni stali s preobrazbom? Šta se ustvari desilo?

Da li se taj majmun preobrazio u čovjeka muškog ili ženskog spola!? Ako se preobrazio u muškarca, onda je morao išče­znuti, a ako se pretvorio u žensko također je morao nestati … Gdje je dokaz na koji se pozivaju u svojim tvrdnjama?! Danas su nauke uznapredovale a istraživanja se razvila u svim područjima toliko da je to neuporedivo u odnosu na prošlost.

Tehnologija je postala karakteristika ovoga vremena. I pored svega toga mi još uvijek te ljude pozivamo da done­su dokaz koji će potvrditi njihovu tvrdnju riječima: “Pokažite nam kako se majmun preobrazio u čovjeka?!”

O pojavi takvih lažnih tvrdnji Uzvišeni Allah obavijestio nas je u Svojoj časnoj Knjizi: “Ja nisam uzimao njih za svje­doke prilikom stvaranja nebesa i Zemlje ni neke od njih prilikom stvaranja drugih i za pomagače nisam uzimao one koji na krivi put upućuju.”  (El-Kehf, 51)

Uzvišeni Allah nas je obavijestio da će doći ljudi koji upućuju na krivi put i govoriti o stvaranju nebesa i Zemlje, stvaranju čovjeka i načinu na koji se to desilo. Cilj njihove cjelokupne priče jeste dovođenje ljudi u zabludu. Oni nisu bili svjedoci stvaranja nebesa i Zemlje niti su bili svjedoci prilikom svoga stvaranja da bi o tome mogli argumentirano govoriti.

Ono do čega su došli ovi zalutali ljudi jeste tvrdnja da je čovjek evoluirao iz majmuna. Pojava takvih ljudi potvrđuje vjerovanje. Da se kojim slučajem nisu pojavili i dovodili ljude.

BESPLODNA RASPRAVA

Ljudi su se obreli u jednoj vrsti trivijalne filozofske raspra­ve za koju nisu imali nikakvih argumenata. To je rasprava koja je uporediva s raspravom o pitanju šta je nastalo prvo: “jaje ili kokoš”? Tema je potpuno besplodna i beskorisna ali je izazva­la pojavu brojnih filozofskih škola. Ljudima koji se zanimaju ovakvom i sličnim stvarima možemo kazati: Zašto se bavite tim sofizmom? Uzvišeni Allah nam je olakšao i ukazao nam na početak stvaranja riječima: “I od svega po par stvaramo da biste vi razmislili!” (Ez-Zarijat, 49)

Putem ovoga ajeta Uzvišeni Allah nas podučava da nešto može postati jedino uz prisustvo muške i ženske jedinke. Sto­ga možemo zaključiti da ova besplodna rasprava i znanstve­na besmislica, ako se to tako može nazvati, ne vodi ničemu. Uzvišeni Allah nas je obavijestio da je od svega po par stvorio. Shodno tome ako nema mužjaka da oplodi jaje u materici kokoši, jaje će ostati neplodno i neće nam ništa dati.

Volja Uzvišenoga nalagala je da se stvaranje dogodi u nekoliko faza. Svaka faza pokazuje nadnaravnost Allahovog stvaranja i Njegovu moć koja nema granica. Adem, a.s., bio je prvi stvoreni čovjek na što ukazuju riječi Uzvišenog: “I kad je melekima Gospodar tvoj rekao: ‘Stvorit ću čovjeka od ilovače, pa kad mu savršen oblik dam i život u nj udahnem vi mu se poklonite.”’ (Sad, 71-72)

To je, kako nam kazuje Uzvišeni, početak stvaranja čovje­ka. Pored udahnute duše u Adema koja je dio božanskoga ruha u Ademovoj, a.s., kičmi nalazilo se čitavo njegovo potomstvo do Sudnjega dana u njegovom stvorenom obliku koji je bio do kraja precizan i na kome je Uzvišeni Allah zapisao osobine koje će imati svaki čovjek. O tom stvaranju nas je Uzvišeni Allah obavijestio u časnom Kur’anu riječima: “I kad je Gosp­odar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njiho­vo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: ‘Zar ja nisam Gospodar vaš?’ oni su odgovarali: ‘Jesi, mi svjedočimo’- i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: ‘Mi o ovome nismo ništa znali.’ Ili da ne reknete: ‘Naši preci su prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar ćeš nas kazniti za ono što su lažljivci činili?”’ (El-A’raf, 172-173)

Neki ljudi će se pitati kakva je veza između njih i Adema nakon svih dugih stoljeća koja ih dijele. Kazat ćemo im da se u njima nalazi plamen Allahovog ruha udahnutog u Adema, a.s., koji im je dao život. Kako? Život je poput neprekinutog lanca koji se završi onda kada se taj lanac prekine. Nastali smo kao rezultat življenja našega oca. Otac je “naslijedio” život iz života koji je prethodio – života svoga oca i tako sve dok lanac života ne dođe do Adema, a.s. Da Adem nije postojao i bio živ ne bi bilo ni njegove djece koja su “naslijedila” život iz sitne čestice života koja se nalazila u Ademovoj kičmi. Ademova djeca uzela su od njega život i dala ga svojoj djeci. Tako je takao život shodno volji Uzvišenog Allaha, koji je došao do nas, naše djece, unuka i koji će dolaziti generacijama ljudskog roda do Sudnjega dana.

U PREDVJEČNOSTI SE DESILO OSVJEDOČENJE

Uzvišeni Allah je od svih ljudi tražio da posvjedoče Nje­govo postojanje. To svjedočenje nije mimoišlo bilo koga od onih što su živjeli prije kao ni bilo koga od onih što će živje­ti poslije. Da nije toga čovjek ne bi bio u stanju da pojmi i prihvati vjerovanje u nevidljivi svijet na čijem vrhu se nalazi vjerovanje u božansko postojanje. Zašto? Zato što ljudski um može pojmiti ono što se imenuje riječima samo na osnovu osvjedočenja.

Ti ne poznaješ značenje riječi “brdo” sve dok ga ne vidiš ili se na njega popneš. Ne poznaješ značenje riječi “jezero” osim kada vidiš jezero ili njegovu sliku. Uzvišenog Allaha na ovome svijetu nijedan čovjek nije vidio niti Ga je ljudski ra­zum mogao pojmiti. Međutim, i pored toga kada se spomene Allahovo ime ne nalaziš teškoće spoznaji njegovog znače­nja. U uvjerenju si da je On posjednik najveće moći i snage, da te je stvorio, darovao ti blagodati i opskrbu. Kada se klanjaš Allahu osjećaš zadovoljstvo koje ispunjava tvoje srce. Sve to ukazuje da smo se osvjedočili u postojanje Uzvišenoga u Svi­jetu duša prilikom stvaranja Adema, a.s. Stoga, znamo da On postoji i da daruje egzistenciju svim stvarima. To uvjerenje nazivamo vjernička priroda.

Rađamo se s prirodnom vjerom koja ispunjava naša srca i duše što nas približava Uzvišenom Stvoritelju. Prirodna vjera prisutna je u svakom novorođenčetu o čemu nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Svako novorođenče se rada u prirodnoj — pravoj vjeri. Potom ga njegovi roditelji učine jevrejom, kršćaninom ili vatropoklonikom.”

VIDOVI STVARANJA

Postoje četiri vida stvaranja:

1.         Stvaranje bez prisustva muškarca i žene — Allahovo, dž.š., direktno stvaranje bez prisustva vidljivih uzroka. Tako je stvoren Adem, a.s.

2.          Stvaranje od muškarca bez prisustva žene. Tako je stvorena hazreti Hava koja je stvorena od Ademovog rebra,

o           čemu nam govori Kur’an: “O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je drjugu njegovu stvorio. (En-N isa, 1)

3.         Stvaranje posredstvom muškarca i žene koje se odvija uz volju Uzvišenog Allaha a putem vidljivih uzroka. U ovom slučaju uzroci su postojanje muškarca i žene. Međutim Allahova, dž.š., beskrajna moć nalagala je da materijalni uzroci stvaranja ne rade sami, već voljom Gospodara uzroka. Tako se muškarac oženi ženom i budu prisutni materijalni uzroci za začeće djeteta a da se pored svega toga začeće i rađanje ne desi, jer je volja Uzvišenog Allaha iznad svih materijalnih uzroka. Pogledajmo sljedeće riječi Uzvišenog: “Allahova vlast je na nebesima i na Zemlji. On stvara šta hoće! On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće-mušku, ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće, učini bez poroda; On, uistinu, sve zna i sve može.” (Eš-Šura, 49-50)