Zikrimo kad nas drugi ne čuju i ne znaju za to

”Klanjajmo kad drugi spavaju.

  Udjeljujmo kad drugi ne vide.

  Zikrimo kad drugi ne čuju.”

(F. Kadrić)

Ova tri kratka savjeta odslikavaju nam život prvih generacija muslimana i njihov način ispravnog poimanja vjere. Ovi savjeti nas usmjeravaju i upućuju na to kako što lakše zaraditi što više sevapa.

Islam kao univerzalna vjera sa sobom nosi i potiče aspekte darežljivosti, međusobnog potpomaganja, skromnosti i solidarnosti. Upravo ovi i ovakvi savjeti usmjeravaju nas na ono što naš Gospodar i Stvoritelj najviše voli i za šta najviše obilato nagrađuje.

Dobrovoljni namazi

Poznato je da su prve generacije muslimana, po uzoru na svog Poslanika, sve vrste dobrovoljnog klanjanja (namaza) nastojale obaviti daleko od rijaluka (pretvaranja, lažnog isticanja pobožnosti), to jest onda i ondje gdje će ih što manji broj ljudi vidjeti. Nisu sebe dovodili u iskušenje da klanjajući dobrovoljne namaze upadnu u zamku licemjerja ističući svoju pobožnost, klanjajući duže i ”pobožnije” onda kada ih drugi ljudi gledaju.

Poslanik, s.a.v.s., je svoje nafile nastojao klanjati u svojoj kući, a to su činili i njegovi ashabi. Rekao je: ”Najbolji namaz jednog pojedinca jeste u njegovoj kući, osim farza.” Ipak nafile (sunnete) je dozvoljeno klanjati i u džamiji.

Ako nam se desi da u toku dana, iz različitih razloga nismo stigli klanjati neku dnevnu nafilu koju nam je preporučio Muhammed, a.s. uz farze koje uvijek i na vrijeme moramo klanjati, onda ustanimo noću kada drugi ljudi spavaju i klanjajmo noćnu nafilu (noćni namaz) kako bismo upotpunili svoj sevap i postigli što veću nagradu.

Naravno, to nam nije obaveza, ali je nagrada mnogostruka i radost za vjerničku dušu velika. Zamolimo u toku noćne nafile, ili dovom nakon nje, Gospodara svjetova da nam ispuni naše životne želje i potrebe, uvjereni u Njegovu svemoć i Njegovu milost. On voli one koji Mu se dovama i iskrenim molbama obraćaju.

Sadaka i tajno potpomaganje drugih (udjeljivanje)

Naviknimo se da udjeljujemo onda kada drugi ne vide praktikujući savjet u kojem se kaže da je najbolje udjeljivanje ono kada ”ljevica ne zna šta je dala (udjelila) desnica”. To je, po učenju islama, najbolji vid sadake i najbolji način da se sačuvamo hvalisanja, pogovaranja i slično.

Udijeli u ime Allaha onima kojima je to potrebno. Neka za to udjeljivanje zna samo On Uzvišeni i stvorenja kojima si dao (koje si potpomagao). Niko više!

I nikada to nikome ne spominji. Ne pričaj ljudima o svom udjeljivanju i potpomaganju drugih. Ne hvališi se nikom niti pogovaraj. Ako tako postupiš tvoja sadaka i tvoje potpomaganje biće mnogostruko nagrađeno kod Gospodara i neće biti ničim umanjeno.

Zikrullah

Što se tiče zikra, to jest spominjanja i veličanja Uzvišenog Allaha, i njega činimo u samoći i na način koji je udaljen od svih vidova rijaluka i nepotrebnog isticanja svoje pobožnosti.

Doduše, katkada je lijepo glasno ili poluglasno proučiti neki zikr kako bi podstakli druge ljude u blizini na ovaj značajan vid ibadeta, ali samo da ih podsjetimo. Ne da time ističemo svoju pobožnost i da se tako pred ljudima javno pokazujemo i hvališemo, jer nas to može odvesti u nesvjesni vid rija’ (pretvaranja) i nepotrebnog isticanja pobožnosti.

Ako ”uhvatiš” sebe da zikr Allahu činiš onda kada si sam i kada te drugi ne čuju, onda znaj da si mu’min i da si daleko od pretvaranja.

Zikr je dozvoljeno činiti i glasnije onda kada to okolnosti zahtijevaju (bajramski tekbiri ili slično), ali je svaki dobrovoljni ibadet (nafila, zikr, sadaka) efdalnije i sevapnije činiti onda kad te drugi ljudi ne gledaju i kada si siguran da taj neobavezni vid približavanju Gospodaru činiš iskreno, imanski i sa srca. Bez pretvaranja i hvalisanja.

Allahu moj, učini nas iskrenim Tvojim robovima. Daj nam mogućnosti da u ime Tebe ibadetimo i udjeljujemo i udalji od nas svaki vid hvalisanja, pretvaranja i formalizma.

Za Akos.ba piše: Admir Iković