Zekat – Simbol islamske civilizacije

Piše: Edin Mezit

Objašnjavajući razloge svoje poznate fetve o sakupljanju zekata u fond Gazi Husrev-begove medrese kojim se kasnije podržao i projekt Islamskog teološkog fakulteta, Husein Đozo je 1976. godine u “Glasniku” napisao: “Otvaranje Fakulteta iziskivalo je ogromna materijalna sredstva.

Tu nam se najbolje ukazuje nužno povezivanje duhovne i materijalne komponente, odnosno duhovnih i materijalnih vrijednosti. Fakultet kao izraz potrebe duhovne komponente pretpostavljao je postojanje solidne materijalne baze. Trebalo je stvoriti tu bazu i pronaći stalne i sigurne nove izvore prihoda.”

Kroz ove riječi tadašnjeg vjersko-prosvjetnog referenta Vrhovnog islamskog starješinstva Jugoslavije iskazano je izvanredno razumijevanje uloge zekata koji je, pored svog humanitarnog obzira, definiran i kao potencijalna poluga cjelokupnog kulturnog i društveno-ekonomskog unapređenja islama sa svim njegovim duhovnim i materijalnim manifestacijama.

Povezanost i međusobna uslovljenost “duhovne i materijalne komponente” koju je Đozo pomenuo izuzetno je bitan momenat u razmatranju problematike vezane za ovaj islamski šart jer, kako to naglašava Ibrahim Kalin, još je Ibn Haldun pisao o “moći ekonomskih snaga u oblikovanju individualnih stavova i društvenih odnosa”.

Imajući na umu činjenicu da upravo visoki nivo razvijenosti društvenih odnosa po definiciji predstavlja civilizaciju možemo zaključiti da je Đozo, u kontekstu komunističke Jugoslavije, a uvidjevši sa kakvim se ekonomskim i odgojno-obrazovnim izazovima suočavala Islamska zajednica, u drugi plan stavio humanitarni karakter zekata, pa je kod njega preovladala viša, dalekovidnija te po svojim posljedicama mnogo značajnija, zapravo “civilizacijska” uloga zekata. Po većini analitičara Đozo je u svome razmišljanju bio potpuno u pravu.

Naime, zbog kategorija “za pridobijanje srca” i “u svrhe na Božijem putu” spomenutih u 60. ajetu sure Et-Tevbe, a koje imaju jasne općedruštvene, pa i političke konotacije, uloga zekata nikada nije bila, niti to može biti, isključivo humanitarna.

O tome je od početka vodila brigu islamska vlast, odnosno ulu-l-emr, koja je jedina imala ingerencije i mogućnost procjene utroška sakupljenih sredstava. Tako, pored duhovne komponente zekata koja obuhvata zahvalnost Allahu na materijalnim dobrima i čišćenje imetka (ali i duše od škrtosti, pohlepe i sl.), i koja je kao takva neupitna, ovaj vid ibadeta ima i svoju čisto materijalnu dimenziju koja, pravilno shvaćena i iskorištena, uz druge prihode sakupljene u bejtu-l-mal, može biti ne samo sredstvo pukog prehranjivanja sirotinje nego, ne zanemarivši apsulutno ni taj njen obzir, i pokretač razvoja svih aspekata zajednice muslimana.

Odgovornim davanjem, prikupljanjem i distribuiranjem zekata zajednica muslimana civilizacijski jača i pravi iskorake u organizacionom, naučnom, ekonomskom, materijalnom, dakle civilizacijskom smislu, a kvalitetno sprovođeno prikupljanje i distribuiranje zekata, te drugih državnih prihoda, i jeste bila jedna od osnovnih poluga meteorskog uspona, razvoja i moći islamske civilizacije.

Iako zbog svoje imanentne moralno-duhovne dimenzije, zekat naravno nadilazi značenje običnog, materijalnog poreza, po svojim propisma i načelu obaveznog izdvajanja dijela imovine “porezno sposobnih” u korist siromašnih i šire društvene koristi, on to u određenom smislu i jeste.

S tim u vezi više je nego znakovita, u ekonomskim krugovima dobro poznata tvrdnja koja se pripisuje Oliveru Wendellu Holmesu, nekadašnjem sudiji Vrhovnog suda SAD-a, u kojoj se kaže: “Porezi su cijena koju plaćamo za civilizaciju”.

Preneseno u islamski kontekst, a imajući u vidu pomenutu ulogu ekonomskih snaga u “oblikovanju društva i društvenih odnosa”, čija je opet visoka razvijenost sami amblem civilizacije, moglo bi se, u određenom smislu reći, da je – zekat cijena koju plaćamo za islamsku civilizaciju.

Vođeni ovakvim razumijevanjem, nikada ne bismo smjeli smetnuti sa uma da su zekat i bejtu-l-mal, kao ekonomski stubovi islamske zajednice, njenih institucija, projekata, kao i svih oblika vjerskih, odgojno-obrazovnih i humanitarnih aktivnosti, nezamjenjivi materijalni oslonci na kojima počiva opstanak i razvoj islama među Bošnjacima.

Nepoštivanje fetvi i odluka institucija Islamske zajednice, odnosno prilaženje tako temeljnom aspektu islama na tribalistički i “necivilizacijski” način, opasno je igranje sa principima vjere i predstavlja potkopavanje materijalne osnove zajednice muslimana.

Pojedinačno, nejedinstveno i vaninstitucionalno davanje sredstava siromašnima bez sumnje je humana gesta i dobro djelo ali, bez ovlaštenih sakupljača, tj. institucije koja svoj legitimitet dobija od vrhovnog vjerskog autoriteta na određenom području, ono ipak ne predstavlja zekat.

Pored toga, njegovi efekti za zajednicu su minorni u poređenju sa institucionalnim sakupljanjem i distribucijom zekata koje omogućava velike i značajne projekte od kojih cijela zajednica ima dugoročnu korist. Naravno, institucije Islamske zajednice pri raspodjeli sredstava iz bejtu-l-mala analiziraju situaciju u kojoj se cjelokupna zajednica nalazi te određuju namjene u koje se ta sredstva troše.

Na taj način one nastoje maksimizirati efekat sakupljenih sredstava i utrošiti ih u kategorije koje su u datom trenutku najprioritetnije. Tako nam, kao dobar primjer ovakvog nastojanja, može poslužiti i činjenica da je Rijaset 1995. godine sav sakupljeni zekat usmjerio za pomoć siromašnim kategorijama društva.

Kao jedan od islamskih šarta, zekat zaista jeste jedan od stubova islama putem kojeg se realizira visoki ideal društvene brige za siromašne i za projekte od općeg značaja te je kao takav jedan od autentičnih simbola islamske civilizacije. Od razumijevanja ove činjenice, odnosno od ostvarivanja ovog ideala u praksi, zavisilo je i zavisi opće dobro muslimana.

U tom smislu korisno je napomenuti, kako je to primijetio Jürgen Osterhammel, jedan od najvećih historičara današnjice, da, ukoliko civilizacija napusti svoje visoke ideale, onda njena fortuna započinje svoj pad spiralom propadanja.

Jasno je, stoga, da Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini nastoji naročito voditi računa o ovom dijelu svoje misije te u aktuelnom društveno-historijskom kontekstu ponuditi svojim članovima najbolji model ispunjavanja obaveze zekata kao četvrte temeljne islamske dužnosti.

(Preporod.info)