Zašto učiš kćerku da postane zla?
Jedne noći, u posljednjoj godini srednje škole, dobih poruku od grupe djevojčica govoreći mi da sam debela i da moram smršati.
U tom momentu sam se zbog njih osjećala loše i postiđeno. Jednostavno me zaprepastilo kako ljudi mogu biti tako zli i nesigurni.
Sada, kad sam udata i imam kćerku, misli o toj temi su mi par puta prošle kroz glavu.
Zaipitala sam se o majkama tih djevojaka. Gdje su bile? I zašto nisu naučile svoje kćerke da budu pristojne?
Nekoliko godina kasnije, u prodavnici sam srela jednu od onih djevojaka. Obje smo imale kćerke uz nas. Nisam imala loše mišljenje o njoj, i iskreno sam se nadala da smo prerasle čistu nezrelost, koja je tako česta u srednjoškolskom obrazovanju. Sada smo obje bile žene i majke. Sigurno da bi stvari koje su se desile tad izgledale blesave sada – čak i smiješne. I, dok sam prolazila rekla sam zdravo.
Ništa. Hladnog pogleda i bez riječi je otišla.
Bila sam zatečena.
Tada sam shvatila dvije stvari:
1. Zle djevojke odrastaju i postaju zle majke
2. Djevojčice uče od majki kako postati zle djevojke
Ovaj gen ”zla djevojka” ne dolazi namjerno. Ne mislim da postoji mnogo ljudi koji se ponose s tim da su zli. Ipak, živimo u svijetu tehnologije, koji po mom mišljenju, podstiče konkurenciju, i zbog toga ovo zlo ponašanje je jako poznato.
Zbog društvenih stranica ljudi se osjećaju slobodno da provjeravaju svaki detalj tuđeg života. Ljudi se osjećaju slobodno da kažu šta god žele. Ne mogu vam reći koliko sam puta posmatrala majke, kroz društvene stranice, koje su bile jako loše jedne prema drugoj govoreći sve i svašta. Šokantno je i tužno. Ali ako počne s nama, mora se i završiti sa nama. Kao majke, odgovorne smo da učinimo sve što možemo da čak i nesvjesno ne odgojimo zle djevojke.
Budi svjesna sebe. Kao učiteljica, mogu vas uvjeriti u to da vas djeca čuju. (I često citiraju). Posmatraju vas. Oponašaju vas. Čuju vas kad kažete mužu da je žena na Facebooku ”puna sebe”. Slušaju vas dok pričate na telefon sa prijateljicom i ogovarate o majci u susjedstvu. Čak upijaju i one kritične stvari koje kažete o svom izgledu. Čuju vas. I onda postanu proizvod svega što čuju – vaš proizvod.
Naučite ih kako udijele kompliment. Zar ovo ne zvuči jako jednostavno? Udjeljivanje komplimenta je izgubljena umjetnost. Živimo u egocentričnom sistemu, i to se vidi. Kada učite djecu kako da udijele komplimet drugima (i sami sebi), ohrabrujete ih da pronađu u ljudima stvari koje im se sviđaju.
Ohrabrite pozitivan razgovor. Čvrsto vjerujem da kada postanemo pesimistični i negativni, treniramo mozak da automatski tako razmišlja. Kada ohrabrujemo i učestvujemo u pozitivnim razgovorima sa našim kćerkama, možemo im pomoći u treniranju da pozitivno razmišljaju. Teško je biti zao kada vidite život i ostale u pozitivnom svjetlu. Naučite ih da navijaju za . Mogu majci zahvaliti na ovoj životnoj lekciji. Dok smo odrastali, majka bi nas uvijek podsjećala da ”navijamo/glasamo za ”. Bez obira je li to bilo tokom izbora u školsko vijeće, probe timova, ili tokom običnog dana, uvijek bi to rekla dok bi izlazili iz auta. Promovisanje ove poruke uči djecu da budu svjesni drugih. Naučit će kako da budu pristojni i saosjećajni. I zamislite to ovako: nekad ćemo mi biti. Kako biste vi htjeli da se ophode sa vama?
Pohvalite pristojnost. Pristojnost je jednostavna riječ. Tako jednostavna, da njeno snažno značenje obično prođe nezapaženo. Dok sam odrastala porodični moto je bio ”Pristojnost je bitna.” Moja majka je lijepila tu frazu po cijeloj kući, a sad sam to isto učinila i ja. Biti pristojan je od velikog značaja. Pristojnost treba biti svjesna lekcija. Trebamo udijeliti kompliment našim kćerkama kada pokažu prostojnost. U svijetu koji vrednuje izgled, postignuća i nagrade, neka vaš dom vrednuje pristojnost.
Ako naiđem na ono srednjoškolsko poznanstvo opet nadam se da će prihvatiti osmjeh koji joj uputim. Ali i ako ne, ja ću se i dalje nastaviti smješkati. Nakon svega, niko nije savršen. Ali svako može biti pristojan.
Autor: Lzndsi Frandsen
Izvor: m.ksl.com
Za Akos.ba prevela i obradila: Lejla Borić
