Razlog zašto Obama nije rekao puno o tome kako će uspjeh izgledati i šta će uslijediti nakon ISIL-a je to što on zna da više nema dobrih opcija.
 

Piše: Crispian Cuss

Više od deset godina nakon američke invazije na Irak, početne političke pozicije su srušene. U Teheranu, Francuska i Irak raspravljaju o stvarnoj namjeri vojne intervencije. Dok u Parizu koalicija 30 zemalja javno podržava SAD-ove planove za vojnu akciju.

Ovaj razvoj događaja je uslijedio nakon obraćanja predsjednika Baracka Obame uoči 13 godišnjice napada 11. septembra, u kojem je on jasno istakao koji je američki odgovor na Islamsku državu Irak i Levant (ISIL).

Obama je definisao strategiju u četiri etape koje se zasnivaju na zračnim napadima, podršci lokalnim snagama, regionalnom savezu i humanitarnoj pomoći kako bi se „oslabila i na kraju uništila teroristička grupu poznatu kao ISIL“. (SAD oštro odbacuje postojanje Islamske države jer ona nije ni islamska ni država).

Pa ipak, osim što je najavio propast terorističke grupe, mnogo toga je ostalo nedorečeno. U njegovom govoru nije bilo jasne potrvrde o američkoj politici za bliskoistočni region, niti željama SAD-a za uključivanje pojedinih zemalja. Cilj je samo iskorijenjivanje ISIL-a. Ništa nije rečeno o tome šta će uslijediti nakon ukidanja ISIL-a. To nisu slučajni propusti nepromišljene vanjske politike, nego priznanje da je krajnje neizvjesna prognoza. Uzimajući u obzir ovaj početni pesimizam, sa pravom se pitamo zašto i kako se SAD odlučio ponovo uključiti.

Opširnije na portalu Al Jazeere:

Zašto se Amerika ponovo vraća u Irak