Zašto radnici Googla šalju svoju djecu u škole u kojima nema računara?
Učenicima koji su „odrasli na tehnologiji” često manjka sposobnost šireg razmišljanja i riješavanja problema. U srcu Silikonske doline (Kalifornija) postoji škola u koju zaposleni kompanija kao što su Google, Apple i Yahoo šalju svoju djecu. Ali, iako je u digitalnom središtu Amerike, u toj školi ne postoje ni jedan pametni telefon ili bilo koji drugi ekran, piše Školski portal.
Umesto toga, učitelji u Waldorf School of the Peninsula preferiraju iskustveni pristup učenju koji je u snažnom kontrastu s trendom da se učionica ispuni najnovijim elektronskim uređajima.
Pedagogija škole naglašava ulogu mašte u učenju i uzima holistički pristup koji integriše intelektualni, praktični i kreativni razvoj učenika.
Ali, činjenica da roditelji koji rade za najsnažnije tehnološke kompanije dovode u pitanje vrijednost računara u edukaciji, nameće pitanje – da li je futuristični san o visokotehnološkim učionicama zaista u najboljem interesu novih generacija?
Globalni izveštaj OECD-a kaže da oni obrazovni sistemi koji su mnogo uložili u kompjutersku opremu „nisu doživjeli nikakvo posebno poboljšanje“ u rezultatima PISA testova iz čitanja, matematike i nauke.
Najbolji obrazovni sistemi, poput onih u istočnoj Aziji, bili su vrlo oprezni u vezi s upotrebom tehnologije u svojim učionicama, navodi se u izvještaju. Učenici koji koriste računare vrlo često, postižu lošije rezultate od onih koji ih upotrebljavaju umjereno.
Udruženja Valdorfskih škola Sjeverne Amerike, objašnjava da njihov pristup koristi „s vremenom testirane istine o tome kako djeca najbolje uče“.
Učitelji podstiču djecu da uče putem umjetničkog izražavanja i raznih aktivnosti poput slikanja, crtanja, umjesto da uče informacije s računara. Taj kreativniji pristup edukaciji oživljava lekcije pa je puno djelotvorniji od pokazivanja učenicima niza slika na ekranu.
„Lekcije vam prikazuju učitelji, a ne roboti, koji ne samo da se brinu o detetovoj edukaciji, nego i o njima kao pojedincima“, kažu iz Udruženja. „Čega se sjećate iz učionice dok ste bili dijete? Čest odgovor je: razrednih izleta, eksperimenata u laboratoriju ili preljepe priče. To su stvari koje ostaju s vama i 50 godina kasnije.“
Valdorfske učionice osmišljene su tako da se učenici osjećaju opušteno i ugodno, uz prirodne drvene stolove i biljke. Ideja je da se odstrane uticaji kompjutera i podstakne snažniji angažman učitelja i učenika tokom lekcija.
Jedan od razloga zbog kojih roditelji koji rade u digitalnoj industriji za svoje djete biraju školu s niskim ili nikakvim udjelom tehnologije je taj što takve škole dijecu uče vještinama inovativnog razmišljanja kakve mnogi poslodavci zahtjevaju. Učenicima koji su „odrasli na tehnologiji” često manjka sposobnost šireg razmišljanja i riješavanja problema.
Sara Torn, direktor škole Akorn u Londonu, takođe preispituje pretpostavku da će ograničavanje ili izbacivanje tehnologije iz učionice loše uticati na buduću zapošljivost učenika.
Učenicima mlađima od 12 godina u toj školi je zabranjeno korišćenje mobilnih telefona i računara, zabranjeno im je gledanje filmova ili TV-a u bilo koje vreme, uključujući i praznike.
Cilj je postupna integracija elektronskih uređaja u razvitku djeteta, a učenicima se dopušta gledati TV kada navrše 12 godina, i to samo dokumentarne filmove koje su prethodno odobrili roditelji. Internet je potpuno zabranjen do 16 godina – kod kuće i u školi, a računari se mogu koristiti samo kao dio kurikuluma kod djece starije od 14 godina.
Sara Torn tvrdi da su učenici pozitivno reagovali na ograničenja. Mlađi cijene priliku za igru, a adolescenti koji su prešli u tu školu iz tradicionalnih škola priznaju da su sada sretniji.
Akos.ba
