Zašto postimo?

Postoji jedno krucijalno pitanje koje se po svojoj važnosti samo nameće kao prioritetno, a glasi: zašto postimo i u čemu je mudrost propisivanja ovog grandioznog sastavnog dijela (rukna) islama?

Odgovor na ovo pitanje je neophodan, prije svega da se post mjeseca ramazana – koji ima svoje ciljeve i krajnje namjere – ne bi pretvorio u puki i oteževajući običaj. Mnogo ljudi posti, ali ih malo zna zašto poste. Upravo se u tome nalazi razlika između običaja (adeta) i obredoslovlja (ibadeta).

Zašto postim?

Odgovor na ovo pitanje će ti precizno odrediti cilj i krajnju namjeru zbog kojegje propisan post mjeseca ramazana. Jasnost cilja u bilo kojem poslu kojeg obavljaš, olakšava ti samo izvršenje posla; motivira te na dodatni trud i napor u postizanju zadatog cilja.

Tokom ramazana usteđeš se od hrane, pića i polnog uživanja, od zore pa sve do zalaska sunca. Jesi li se zapitao zbog čega? Gladan si i žedan, zašto? Nenaspavan si i umoran, zašto? Ukusni jemeci su ti na dohvat ruke, pitka i hladna voda ti je pred očima, ti gladan i žedan, čak ni ruku da pružiš prema njima. Zašto? Šta želiš sa svim tim postići? Šta ti je cilj? Kuda to želiš stići?

„Ramazanu, možda se u tebi usta ustežu

Od napitaka i jemeka

Misleći da je post od hrane

Sama suština posta

Napadajući na čast ljudi

Trgajući je poput groznice

Kamo sreće kad posti da posti

Od gibeta i harama

I kad se već čisti da se očisti od

Laži, ružnog govora i grijeha!‘¹

Ne daj Bože da nas se postom željelo izgladnjeti, ožednjeti i namučiti. To apsolutno ne može biti ono što se željelo postići propisivanjem posta. A Allah je Najmilostiviji, milostiviji je Svojim robovima više nego što je majka milostiva djeci. Na kraju ajeta o postu, Uzvišeni kaže: „Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate“²

Možda ti je duša govorila: „Zašto nam je Allah naredio post?“ Zbog čega nam je stavio u obavezu da postimo ramazan? Možda ti govori, dragi brate, postimo zato što nam je tako naređeno, a naša je obaveza odazvati se Allahu i biti Mu pokoran u onome što je naredio.

Moj odgovor je: „Da“, obaveza je svakom muslimanu i muslimanki da se odazovu Allahovoj naredbi, pa čak i onda kada nam nije potpuno jasna mudrost Njegove naredbe, jer samo dobro nalazimo u Allahovim i Poslanikovim naredbama. Ali, Uzvišeni Allah je pojasnio mudrost zbog koje je propisao post, riječima:

„O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili“³

Kur’an nam je pojasnio da je post propisan radi postizanja bogobojaznosti. On nije propisan radi toga da ljude pati, niti da ih izgladnjuje. Naprotiv, propisan je da bi se njime duše odgajale i očistile, omekšale i učinile prijatnim.

Bogobojaznost je najvrjednija riznica koju vjernik može posjedovati na dunjaluku. Na Zemlji ne postoji niko nesretnije od onoga ko je lišen Allahovog smiraja postignutog istinskom bogobojaznošću.

Kao da osjećam – dragi postaču – kako hoćeš reći: „Koji je način za postizanje takve blagodati? Kako da postim? Kako da klanjam? Šta treba da činim kako bih ramazan doživio iskreno i kako treba?”

Što se tiče kakvoće, posti i klanjaj onako kako je to činio naš uzor i miljenik, Muhammed, s.a.v.s.:

Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti.“4

„Glad me savladala, a obuze me

Žeđ, u meni traje borba

Ali, bogobojaznost pokreće želju

I snažiš me da budem bolji

Gledam te ramazanu kao putovanje vjernika

Ugodno putujem zaboravljajući na borbu

Gledam te dok dolaziš kako budiš nemar

Taložen tokom godine, sa srcem iznurenim od rana.“5

Postom se probuđuju srca. Pa, ako su ljudi pokvareni u jednom vremenu, oni se neće popraviti silom i represijom. Njihov oporavak počinje pripremanjem srca, unošenjem u njih topline imana, straha od Allaha i osjećaja da nas Allah motri. Islam ne vodi u lancima ljude ka pokornosti Allahu, nego ih vodi u bogobojaznosti i u osjećaju Allahove sveprisutnosti. Najvažniji rezultat posta leži u odgajanju i navikavanju srca da ga Allah prati. Sitost gasi svjetlo spoznaje, a vodi u grubost i lišenost od svakog dobra.

Ako bi neko rekao: „Kakve veze ima hrana i piće sa bogobojaznošću, kada se zna da je hrana i piće povezana sa stomakom, a bogobojaznost sa srcem. Kakve, onda, ima veze jedno sa drugim?“

Moj odgovor bi bio slijedeći: „Zar višak hrane nema veliki utjecaj na bolest i nemar srca? Prejedanje negativno utječe na pronicljivost, a sitost srce učini grubim i slijepim. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Čovjek ne napuni goru posudu od svoga stomaka. Dovoljno bi mu bilo da jede onoliko koliko je potrebno da leđa održi uspravnim. A ako mora da jede više od toga, onda, neka jedna trećina bude za hranu, druga neka bude za piće, a treća za vazduh“6

Ibnu Kajjim, rahimehullah, kaže: „Jedan od uzročnika pokvarenosti srca je hrana, a takve pokvarenosti postoje dvije vrste: Prva je pokvarenost koja uništava samo srce i njegovu suštinu, činjenjem onoga što je zabranjeno (haram).

Druga vrsta je ona pokvarenost koja djelomično kvari srce i prelazi granice dozvoljenosti, putem pretjerivanja u onome što je dozvoljeno (halal), pretjerane sitosti. Sve to otežava činjenje pokornosti i traži dodatnu aktivnost u pribavljanju namirnica i stalnom prenajedanju, sve dok ne uspije u tim nakanama. Kada uspije u tome, onda je zaokupljem otklanjanjem tereta i štetnih posljedica prenajedanja. Sve to dovodi do porasta elemenata strasti, otvara i proširuje puteve šejtanu, a šejtan kola čovjekom koristeći se ljudskim krvotokom. Post sužava i zatvara šejtanske puteve, a sitost ih otvara i proširuje. Onaj ko mnogo jede, mnogo i pije, zatim mnogo spava, a samim tim i veoma mnogo gubi“7 Amr ibn Kajs je govorio: „Čuvajte se pretilosti, jer ona srce čini osorim“

Poznati drevni arapski ljekar, El-Haris ibn Kelde, je govorio: „Dijeta je suština lijeka, a pretilost je suština bolesti“

Manje hrane i pića u organizmu, srce čini svijetlim, osjećajnim i daleko od svake grubosti. Sufjan Es-Sevri je govorio: „Ako želiš da ti tijelo bude zdravo i da manje spavaš, onda smanji konzumaciju hrane“

Zabilježeno je da je Zu’n-Nun El-Misri govorio: „Izgladni danju, a klanjaj noću, vidjet ćeš čuda Vladara Silnoga“8

Jahja ibn Muaz je rekao: „Ko se prenajede, nemoćan je u obavljanju noćnog namaza“9

Da li ste nakon svega spomenutog razumjeli vezu između hrane i pića sa srcem i bogobojaznošću?!

O  skupino postača, musliani i muslimanke! Suzdržati se od konzumiranja hrane i pića, nije samo sebi cilj, nego je to samo način ka blagosti, poniznosti i strahu srca pred Svevišnjim Gospodarom.

Upravo stoga je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko se ne prođe lažnog govora i postupka po njemu, Allahu nije potrebno da on ostavi jelo i piće“10

 „Nije post u ustezanju od hrane i pića, negoje post u ustezanju od besmislica i bestidnog govora“11

Cilj posta je postizanje bogobojaznosti, kojom je Uzvišeni Allah završio ajet o postu. Strah od Allaha, osjećaj da nas On prati, pokornost i ljubav prema Njemu, kao i slijeđenje Njegovog šerijata; sve navedeno ulazi u ciljeve posta.

Kada bi cilj posta bio puko nekonzumiranje pića i hrane, onda bi postiti bilo zaista lahko. Međutim, ako već postiš, onda neka posti i tvoj sluh i vid, neka se jezik usteže laži i zabrana. Nemoj da ti dani posta budu jednaki danima u kojima ne postiš. Čuvaj glavu i ono što znaš, čuvaj stomak i ono što imaš, sjeti se smrti i prolaznosti. Obrati pažnju i budi oprezan, možda se obistine Poslanikove, s.a.v.s., riječi o postaču: „Moguće je da bude postača, koji od posta neće imati ništa osim gladovanja, a moguće je da bude klanjača, koji od namaza neće imati ništa osim nespavanja“¹²

Post je duhovni trening i privikavanje duše na strpljivost i ostavljanje prohtjeva. Neki ljudi uđu i iziđu iz ramazana isti, bez bilo kakvih promjena. Gladuje i ižedni, ali njegovo srce je isto kakvo je i ranije bilo; njegovi grijesi ostaju oni isti grijesi koje je i imao; ruk’u i sedždu čini; ne spava i umara se, ali njegovo stanje biva istovjetno; njegov jezik ostaje njegov jezik; utječemo se Allahu od stanja ovakvih osoba.

Kada bi stanovnicima kabura bila pružena mogućnost da požele neku želju, sigurno bi poželjeli povratak na dunjaluk, ali, jedino radi toga da učine pokornost Allahu, kojm bi povećali svoj stepen i blizinu sa Gospodarom. Stanje nekih još uvijek živih ljudi, ali čija srca su već umrla, je takvo da kad god iziđu iz jednog grijeha, uđu u drugi.

Ovo je ramazan! Mjesec pokajanja i oprosta, mjesec u kojem se zatvaraju vrata Džehennema, otvaraju vrata Dženneta i okivaju šejtani. Pa, insanu, povedi računa o svojoj duši!

Ibn Redžeb je rekao: „Svaki noćni namaz koji ne odvrati od ružnih djela i razvrata, samo onome ko ga čini povećava daljinu od Allaha, a svaki post koji ne sačuva od ružnog govora i postupanja po njemu, samo proizvodi kod onoga ko tako posti patnju i odbojnost. O narode, gdje su tragovi posta? Gdje je svjetlost noćnog namaza?“13

^Fusnote:

1 Stihovi su preuzeti iz kaside Ramadan, pjesnika Muhammeda Es-Senusija, objavljene u časopisu El-Menhel, 502.

2 El-Bekare, 185.

3 El-Bekare, 183.

4 Ali Imran, 31.

5 Stihovi su preuzeti iz kaside Ramadan, od }asina £l-Fila, citirane u djelu Fikhu’s- savm (Razumjevanjeposta), od El-Affanija, tom 1, str. 1.91

6 Hadis bilježe Tirmizija u Knjizi o skromnosti (Ez-Zuhd), poglavlje O pokuđenosti prejedanja (Ma džae fi kerahijjeti kesreti’l-ekli), ocjenjujući ga kao hasenun sahih; Ibn Madže u Knjizi o hrani (El-At’imeh), poglavlje O umjerenosti u jelu i pokuđenosti prejedanja (El-iktisadu fi’l-ekli ve kerahijjeti’š-šebe’i). Ibn Hadžer ga u El-Fethu ocjenjuje kao hasen, a Albani ga smatra sahih hadisom.

7 Medaridžu’s-salikin (Stepeni duhovnog uzdizanja), tom 1, str. 485.

8 Fikhu’s-savm ve fadlu’r-ramadan (Razumjevanje posta i vrijednost ramazana), od El-Affanija, tom 2, str. 755.

9 Isti izvor.

10 Hadis bilježi Buharija u Knjizi o postu (Es-Savm), poglavlje O onome ko se ne prođe lažnog govora i postupka po njemu (Men lem jed’a kavle’z-zuri ve’l-amele bihi).

11 Hadis bilježe Hakim (10/430); Bejheki; Ibn Huzejme i Ibn Hibban. Albani ga je u Sahihu’l-džami’a ocijenio kao sahih hadis.

12 Hadis bilježi Ibn Madže u Knjizi opostu (Es-Savm), poglavlje O ogovaranju i ružnim djelima postača (Ma dža’e fi’l-gibeti ve’r-refesi li’s-saimi). Albani ga je u Sahihu’l- džamia ocijenio kao sahih hadis.

13 Letaifu’l-me’arif 194.

Odlomak iz knjige “Duhovnost postača”

Autor: Dr Ibrahim ibn Abdullah ed- Duvejjiš

Naslov prijevoda: Duhovnost postača

Prevodioci: Mr Muhamed Mehanović, Senad Ceman

Akos.ba