Zašto Gaza, zašto sada?

U svijetu kontroliranog haosa ipak postoje razlozi za svaki sukob. Rat je samo za naivne i kolateralne iznenandna pojava a u suštini su to kao i oduvijek dobro planirani pljačkaški ili osvajački pohodi danas upakovani u lijepe izgovore poput “uvođenja demokratije”, “borbe protiv terorizma”, “specijalne operacije”…

Uvijek je tako, dok većina razmatra posljedice sukoba brojeći nevine žrtve u pozadini se uvijek krije neki i nečiji interes. Ljudi (žrtve) postaju brojke a brojevi se mijenjaju dok ne postanu zanemarivi. Isto je i sa prioritetima.

Iračko oružje za masovno uništenje odjednom je isparilo, Afganistanom buja demokratija umjesto opijumskih makova, Sirija ne služi kao poligon za testiranje novih oružja starih rivala. Egipatsko proljeće odavno spava zimski san, ostale arapske monarhije grade kule do oblaka da imaju gdje smjestiti glave. Ukrajina je pala u drugi plan kao i pandemija nakon ruskog napada na nju.

Šta će biti nakon što Gazu pregaze i rasele? Ništa, sve će prekriti prašina zaborava, jer uništenje Gaze je odavno smišljen plan i čista računica! U njenoj blizini su otkriveni izvori plina i nafte (škriljac), a cionistička vlast Izraela to smatra svojim resursima  u kojima Palestinci jedino imaju pravo na nestanak u čemu im svesrdno pomaže Izraelska armija potpomognuta najmodernijim oružjem svojih vjernih saveznika. Trenutni protesti u svijetu (osim u arapskim hladovinama pod amerčkim suncobranima) su isplativ rizik i ukalkulisan ekonomski gubitak. Mnoge kompanije povezane s Izraelom trenutno trpe velike gubitke koje pokušavaju smanjiti snižavanjem cijena proizvoda zbog bojkota potrošača, no  i to je vjerovatno odavno ukalkulisano jer se računa na dobit od izvora plina i nafte i nešto još važnije: računa se na zaborav ljudi, trenutni bojkot i protesti će biti samo afektivna reakcija bez učinka  jer samo su rijetki uspijevali očuvati sjećanja i na njima profitirati.

Sjetimo se samo šta se sve crpilo iz kosovske bitke i holokausta. Historija svakako služi za kolektivna trovanja bajkama i hororima. Neki odavno zagovaraju da je genocid u Srebrenici usluga svijetu. Očekujemo da novi plodovi Svete šume (Hollywood) potpomognu u širenju kolektivne amnezije i da u novim filmovima gledamo palestinsku djecu kao male zombije, sjeme zla, koje je i trebalo satrati prije klijanja dok se umorni ali hrabri i pravedni vojnici vraćaju svojim poželjenim, uplakanim ženama i djeci. Moć umjetnosti a filma posebno je odavno otkrivena i iskorištena za kreiranje lažne slike svijeta. Ne bi trebalo čuditi da opet neki  mirotvorac ratom zasluži Nobelovu nagradu za mir, jer mir dolazi kada su ljudi mirni a najmirniji su oni koji su mrtvi, dakle zasluženo.

A kad dođe 1. maj zar može roštilj bez Coca Cole? Sudbine palestinske djece prekrit će finale novih Zvijezda granda ili neka nova svjetska afera, nadam se ne u BiH. Čovjek je biće zaborava i na svoju i na tuđu štetu. Ne zove se zalud insan.