Zaštićenost i nepovredivost ljudskih života u islamu
Za islam je ljudski život sveta stvar i zato ga dostojanstveno štiti i čuva. Napad na ljudski život smatra se, poslije nevjerovanja u Boga, najtežim grijehom. Kur’an je jasan u tome: „Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini, kao da je sve ljude poubijao!“ (El-Ma’ide, 32)
To je zbog toga što je ljudska vrsta u cjelini samo jedna porodica, pa je neprijateljstvo prema jednome čovjeku, ustvari, neprijateljstvo i udar na cijelu ljudsku vrstu.
„Vjernik se neprestano nalazi u prostranstvu svoje vjere sve dok ne prolije nevinu krv.“(El-Buhari)
„I ubica i ubijeni će u vatru džehennemsku“
Vjerovjesnik, a.s., je smatrao da je borba jednog muslimana protiv drugog muslimana ono što otvara vrata kufru i nedjelo iz vremena džahilijjeta, kada su ljudi vojevali i prolijevali krv zbog jedne deve ili konja. Muhammed, a.s. kaže:„Uvrijediti muslimana je griješenje (fusuq), a boriti se protiv njega je kufr.“(El-Buhari i Muslim)
„Ne vraćajte se, poslije mene, u kufr – ubijajući jedni druge.“(El-Buhari i Muslim)
Pa je i ovo rekao:
„Kada dva muslimana potegnu oružje jedan protiv drugoga, oni su na rubu Džehennema. Ako jedan od njih ubije onog drugog, obojica će u džehennem!“Neko je upitao: –Ja Resulallah, jasno je za ovog koji je ubica, ali kakva je krivica ubijenoga? –Božiji Poslanik, a.s – odgovori: „I on je želio ubiti svoga druga!“ (El-Buhari i Muslim)
Grijeh ubistva ne zaustavlja se na ubici. Svako ko učestvuje u ovom zločinstvu, djelom ili riječju, snosit će Allahovu, dž.š., kaznu u skladu sa svojim učešćem u tome; pa čak i onaj ko samo prisustvuje ubistvu snosi dio grijeha. U jednom hadisu stoji:„Neka niko od vas ne stoji na mjestu gdje se nepravedno ubija neki čovjek! Jer prokletstvo (Allahovo, dž.š.) pada i na onoga ko prisustvuje ubistvu a nije branio tog čovjeka.“ (Et-Taberani i El-Bejheqi sa dobrim senedom)
Nepovredivost života saveznika i zimmija (nemuslimanskih stanovnika)
Naveli smo tekstove u kojima se upozoravaju muslimani da ne čine ubistva muslimana ili da ne vode borbu jedni protiv drugih. Ali to ne znači da je krv, tj. život nemuslimana halal, tj. da je dopušteno povrijediti njegov život, jer je Allah, dž.š., proglasio život svakog ljudskog bića nepovredivim, haramom, i On, Allah dž.š., zaštitio je život tog bića. Ovo se, dakle, odnosi i na nemuslimane koji se ne bore protiv muslimana.
Samoubistvo
Sve što se odnosi na veliki grijeh ubistva, odnosi se i na samoubistvo – pošto je i to oduzimanje života. Pa ko se ubije bilo kojim sredstvom, ubio je dušu koju je Allah dž.š. zabranio ubiti bez opravdanog razloga (bi gajri haqqin). Čovjek nije vlasnik svoga života jer nije on stvorio sam sebe, nije stvorio čak nijednu ćeliju svoga tijela; njegov život je blagodat koju mu je dao na čuvanje Allah, dž.š. Čovjek nema pravo da taj život zapusti, da mu nanese štetu ili da ga uništi. Allah, dž.š., kaže:
„I ne ubijajte sami sebe, Allah je, doista, prema vama milostiv.“(En-Nisa’, 29)
Islam od muslimana traži da bude jak i odlučan u suočenju sa teškoćama: ova vjera nije dozvolila čovjeku da se preda i pobjegne daleko od nepredvidivosti života kada se dogodi nesreća ili kada se neke njegove nade rasprše. Zaista, vjernik je stvoren da se trudi za napor, a ne za sjedenje i ljenčarenje, za borbu, a ne za bijeg. Njegova vjera i njegov moral ne dozvoljavaju mu da pobjegne sa mejdana života, jer on posjeduje oružje koje se nikada ne može upropastiti i strjeljivo kojeg nikad ne može nestati; oružje je nepokolebljivi iman, a streljivo snažni ahlak (moral).
Izvor: „Halal i haram u islamu“ – Jusuf El-Qaradawi
Za Akos.ba priredila: Adela Kukić
