Vrijednost priređivanja iftara postaču
Zejd b. Halid el-Džuheni, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko priredi iftar postaču, imat će istu nagradu kao i on (postač), s tim što postaču neće biti umanjena njegova nagrada.” Hadis bilježi Et-Tirmizi i kaže da je hasen sahih.[1]
U drugom se predanju navodi: “Ko priredi postaču iftar, nahrani ga i napoji, imat će istu nagradu kao i on (postač), a da postaču neće biti umanjena njegova nagrada.”[2]
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da ga je neka žena pozvala da iftari kod nje, pa je on otišao i rekao: “Obavještavam te da će svaka porodica kod koje iftari bilo koji čovjek imati istu nagradu kao i on.” Ona je rekla: “Poželjela sam da s vremena na vrijeme iftariš kod mene”, ili je rekla nešto tome slično. On je odgovorio: “Ja (isto to) želim za članove svoje porodice.”[3]
Pouke i propisi
-
Uzvišeni Allah Svojim robovima pruža mnoge prilike za činjenje dobrih djela i zarađivanje sevapa, među kojima je i podsticanje na činjenje dobročinstva drugima, za što slijedi velika nagrada.[4]
-
U hadisu se ukazuje na vrijednost priređivanja iftara postaču i objašnjava da onaj ko iftar pripremi ima nagradu kao i onaj ko je postio.
-
Uzvišeni Allah od Sebe nagrađuje onoga ko pripremi iftar postaču, dakle ne iz postačeve nagrade za post, tako da ni postačeva nagrada neće biti umanjena. Ovo su znakovi Allahove blagodati i plemenitosti.[5]
-
Hadis potvrđuje šerijatskopravnu utemeljenost poziva na iftar i njegovog prihvatanja, a odbijanje tog poziva, iz predostrožnosti ili straha od umanjenja nagrade, smatra se cjepidlačenjem i vidom pretjerivanja, jer postačeva nagrada ne umanjuje se time što iftari kod nekoga. Ako se na iftar pozivaju samo siromasi, pa poziv (greškom) dobije i bogata osoba, tada ona može odbiti taj poziv.
-
U hadisu se ukazuje na šerijatskopravnu utemeljenost činjenja dobročinstva porodici i bližnjima, upućuje se poticaj porodicama da prihvataju pozive na iftar, ali i da oni priređuju iftare, kako bi dobili nagradu, kao što je uradio Ebu Hurejra, radijallahu anhu.
-
Onaj ko priprema iftar postaču treba imati za cilj dobijanje nagrade za pripremanje iftara i ugošćavanje svoga brata, a posebno ako je on siromašan.
-
Pod priređivanjem iftara podrazumijeva se upućivanje poziva postaču da na iftar dođe u domaćinovu kuću, ali to se ostvaruje i u slučaju kada domaćin pripremi ili kupi hranu i pošalje je postaču. Naglašavamo da je potrebno izbjegavati pretjerivanje u tome, a pogotovo u našem vremenu kada se raširila pojava organiziranja zajedničkih iftara (u restoranima).
-
Iz hadisa koji govore o vrijednosti pripremanja iftara postaču shvata se da će se nagrada za pripremanje iftara postići i ako se siromahu dadne novac za kupovinu iftara, pa on za jedan dio novca kupi hranu, a ostatak novca uštedi za druge potrebe, što je dodatna korist za siromaha koji jedan dio novca usmjerava za ono što mu je potrebno.
Iz knjige: El-Munteka lil hadis fi ramadan – Odabrane besjede o ramazanu
Autor: Dr. Ibrahim b. Muhammed El-Hukajl
Preveo: mr. Ahmed Purdić
[1] Et-Tirmizi, 807, Ibn Madža, 1746, En-Nesai, El-Kubra, 3330–3331, autentičnim ga smatraju Ibn Huzejma, 2064, i Ibn Hibban, 3429. Također, En-Nesai ga u djelu El-Kubra, 3332, prenosi kao Aišinu, radijallahu anha, izjavu, a Abdurrezzak kao izjavu Ebu Hurejre, radijallahu anhu, 7906.
[2] Ovo predanje zabilježili su Abdurrezak, 7905, i Et-Taberani, El-Kebir, 5/256, br. 5269.
[3] Abdurrezzak, 7908.
[4] Vidjeti: Aridatul-ahvezi, 4/21.
[5] Vidjeti: Fejdul-Kadir, 6/187.
minber.ba