Vlasenica: Hajrija džamija petkom ispunjena do posljednjeg mjesta
Prije 23 godine minirana je i srušena vlasenička Hajrija džamija, a na mjestu gdje se nalazila, posađeno je drveće. Godine 2007. otvorena je nova, koja, iako dva puta veća od stare, tokom džuma-namaza u ljetnim mjesecima, bude ispunjena do posljednjeg mjesta, izjavio je za Anadolu Agency (AA) Nurdin efendija Grahić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Vlasenica.
˝Povećan je broj vjernika petkom na džuma-namazu. Osim povratnika, bude mnogo ljudi iz drugih bh. gradova, dođe naša dijaspora, te musafiri i putnici koji su u prolazu, ali svrate i klanjaju. Povratnici Bošnjaci u Vlasenicu uglavnom su starije osobe i kada neko umre, brinuli smo da će njegovo mjesto u safu biti prazno, ali hvala Allahu dž. š. u zadnje vrijeme u džamiju dolazi sve više omladine i safovi se lijepo popune i poravnaju˝, kazao je efendija Grahić.
Džamija Hajrija srušena je u godini kada se obilježavala stota godišnjica od kako je napravljena.
Nedim Salaharević, tada 14-godišnji dječak koji je sa porodicom živio u vlaseničkoj mahali Zidine, u blizini Hajrije, priča da je uoči miniranja džamije 19. avgusta 1992. godine ulica bila puna pripadnika MUP-a RS i Specijalnog jurišnog odreda.
˝Negdje oko 21 sat odjeknula je snažna detonacija, od koje su popucala stakla na prozorima i vratima u našoj kući. Nismo znali šta se dešava. Nakon 20-ak minuta, čuli smo glasove naših komšija srpske nacionalnosti, koji su živjeli u zgradi pored zanatskog centra, kako pobjednički uzvikuju da su srušili džamiju. Kroz prozor smo gledali brojne komšije Srbe kako žure vidjeti porušenu Hajriju. Išli su porodično, kao na vašar. Žene su za ruku vodile djecu, a došli su i Srbi iz drugih vlaseničkih naselja. Divili su se i nisu skrivali svoje ushićenje, a slavlje se nastavilo duboko u noć, uz pjesmu i rafale u znak zahvalnosti ´herojima´ koji su srušili ovaj vjerski objekt˝, prisjetio se Salaharević.
Jutro nakon okrutnog veselja upriličenog povodom rušenja Hajrija džamije, porodica Salaharević u avliji je pronašla listove Kur´ana, koje su pokupili i unijeli u kuću.
˝Po mahali su također bili razbacani tespihi, sedžade i drugi predmeti iz džamije. Komšije, koji su zapravo bili neljudi i monstrumi, gazili su ih i vršili nuždu po njima. To jutro sam krišom otišao do Doma kulture, odakle sam virio kako bih vidio kako izgleda džamija. Bio sam zaprepašten jer je bila potpuno raznesena i na njenom je mjestu bila ogromna rupa. Tamo sam vidio zarobljene Bošnjake, koji su ranije odvedeni u logor Sušica, kako nasipaju zemlju i sade sadnice drveća. Osim policije i specijalaca, tu je bio i ratni zločinac Predrag Bastah, koji je poslije rata osuđen i zatvorsku kaznu izdržava u Foči. On je naređivao logorašima i, maltretirajući ih, govorio da tu treba da bude jedan lijep park. Sjećam se da je udario 18-godišnjeg Mehmeda Efendića˝, ispričao je Salaharević, koji je svjedočio protiv Bastaha u Sudu BiH, a svjedočenje se jednim dijelom odnosilo i na rušenje Hajrija džamije.
Nepuni mjesec nakon rušenja džamije, svi Bošnjaci iz Vlasenice su protjerani ili ubijeni.
U poslijeratnom periodu, malobrojni povratnici namaze su klanjali u prostorijama Medžlisa, a 2003. godine izbjegli Bošnjaci koji su se nastanili u Sjedinjenim Američkim Državama, donirali su početna sredstva za gradnju Hajrije.
˝Dok su trajali radovi i nakon otvaranja džamije bilo je različitih provokacija. Jednom je neko sa jedne od manjih kupola odlomio mjesec i zvijezdu, a drugi put je uz pomoć ljestvi na munaru zakačena majica, na kojoj je sa jedne strane pisalo Srbija, dok je na drugoj strani bio krst sa četiri S. Dešavalo se i da su razbijali prozore i slično, a od policije nikad nismo dobili nikakvu povratnu informaciju da li je neko ispitivan, privođen ili osumnjičen za te incidente˝, naglasio je efendija Grahić.
Akos.ba
