Vladari su uzrok tiranije, nepravde i korupcije

Za saff.ba Abdusamed Nasuf Bušatlić

Abasijski halifa Ebu Dža’fer el-Mensur došao je u Mekku radi obavljanja hadža, pa je tavafio oko Ka’be u toku noći dok je većina ljudi spavala. I dok je obilazio oko Ka’be čuo je jednog hodočasnika kako, učeči dovu, govori: ”Allahu dragi, žalim Ti se na pojavu tiranije, ugnjetavanja i korupcije u zemlji, i na zulum i pohlepu koji su se ispriječili između istine i ljudi!”

Ebu Dža’fer el-Mensur je žurno otišao do tog čovjeka i upitao ga: ”Kakve su to riječi i zašto ih izgovaraš u dovi? To što sam čuo zabrinulo me je i uplašilo.” Čovjek je odgovorio: ”Moje riječi se odnose upravo na tebe, jer ti si glavni uzrok pojave korupcije i tiranije i ti si čovjek kojim je ovladala pohlepa.”

Halifa Ebu Dža’fer el-Mensur, rekao je: ”O kakvoj pohlepi pričaš kad je sve bogatstvo države u mojim rukama i ja njime raspolažem?”

Čovjek je odgovorio: ”Pa, da li je onda pohlepa ovladala ijednim čovjekom kao što je tobom ovladala, vođo pravovjernih? Allah ti je povjerio brigu o muslimanima i njihovim imecima, a ti si ih zapostavio i posvetio se zgrtanju imetka i bogatstva. Napravio si pregradu između sebe i muslimana, uzeo si sebi za pomoćnike i ministre prevarante, zulumćare i grješnike, ako nešto zaboraviš oni te neće podsjetiti, a ako uradiš neko dobro djelo oni te u tome neće pomoći.

Ti ih osnažuješ i podržavaš da čine zulum ljudima i da im iznuđuju novac. Izdao si naredbe da kod tebe ne može ući osim određena skupina ljudi, a nisi naredio da se vodi briga o potlačenima, siromašnima i gladnima, a svaki čovjek ima pravo na imetak iz državne blagajne.

Kada su tvoji pomagači i saradnici vidjeli da ti uskraćuješ ljudima njihovo pravo i da im ne daješ novac, rekli su: ‘Ovaj vara Allaha, pa zašto onda da i mi njega ne varamo?!’ Zatim su se dogovorili da nikakva vijest o teškom stanju ljudi ne dođe do tebe i da svakog tvog službenika koji se ne slaže sa njima udalje od tebe.

Kada se njihova zavjera proširila ljudi su ih se počeli bojati, pa su im radnici i službenici počeli davati poklone i novac kako bi ih osnažili u njihovoj nepravdi i zulumu, i svi bogatiji i imućniji ljudi ponašaju se poput njih. Tako se Allahova zemlja ispunila pohlepom, korupcijom i neredom, spomenuti zulumćari su postali saučenici u vlasti sa tobom, a ti si nemaran prema tome. I ukoliko bi neko želio doći kod tebe da te obavijesti o zulumu i nepravdi, tvoji ministri i saradnici bi ga spriječili u tome.

Ja sam jednom prilikom putovao u Kinu i tamo sam vidio kralja koji je bio izgubio sluh, pa je plakao. Njegovi saradnici upitali su ga: ‘Je li to plačeš zbog izgubljenog sluha?’ Kralj im je odgovorio: ‘Ja ne plačem zbog nesreće koja me je zadesila, već plačem zbog toga što više neću moći čuti glas nevoljnika i mazluma koji traži pomoć, pa da mu pomognem. Ali, ako sam izgubio sluh nisam izgubio vid.’ Zatim je naredio svojim ljudima da obavijeste narod da ubuduće crvenu odjeću ne smije nositi niko osim obespravljenih ljudi kako bi ih mogao prepoznati i pomoći im u ostvarivanju njihovih prava. Nakon toga izlazio je u toku dana jašući na slonu i obilazeći gradove ne bi li vidio nekoga u crvenoj odjeći, pa da mu pomogne i vrati oduzeto pravo.

Vođo pravovjernih, taj kralj je bio idolopoklonik (mušrik), a ti si vjernik u Allaha, dž.š., i jedan od potomaka amidže Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa kako si mogao dozvoliti sebi da zapadneš u takvo stanje?

Šta ćeš učiniti sutra na Sudnjem danu pred Vladarem Koji ti je podario vlast na dunjaluku i Koji vidi kod tebe ono što je tebi samom skriveno? Šta ćeš reći onda kada ti dunjaluk bude istrgnut iz ruku i kada te Allah pozove na obračun? Da li će ti pred Allahom imalo pomoći vlast i bogatstvo koje sada posjeduješ?”

Tada je halifa Ebu Dža’fer gorko zaplakao i uzviknuo: ”Teško meni, da bogdo nisam ni stvoren! Kamo sreće da sam ostao prašina!”

Čovjek mu je rekao: ”Preporučujem ti da se držiš pravih savjetnika.”

”A ko su oni?”, upitao je Ebu Dža’fer.

Čovjek je odgovorio: ”To su bogobojazni učenjaci.”

Na to je halifa rekao: ”Ali, oni su pobjegli od mene.”

Čovjek mu je rekao: ”Vođo pravovjernih, oni su pobjegli strahujući da ne budu saučesnici u tvome grijehu. Stoga, otvori svoja vrata i ukloni prepreke, uzmi u zaštitu potlačene i obespravljene, pravedno dijeli državni novac i ja ti garantujem da će ti se vratiti oni koji su pobjegli od tebe i pomoći će ti u popravljanju stanja u državi.”

Na to je halif Ebu Dža’fer rekao: ”Allahu dragi, uputi me i omogući mi da učinim onako kako mi je savjetovao ovaj čovjek!” Zatim mu je prišao i poljubio ga u čelo blagosiljajući ga.

akos.ba