Vršnjačko nasilje sve je veći društveni problem, roditelji, škole i institucije, kaže struka, moraju udružiti snage.

Piše: Tomislav Šoštarić

Jedan dječak iz Zagreba, koji se nalazi na sredini svog osnovnoškolskog obrazovanja, oduvijek je bio pomalo introvertiran i, kako kaže njegova majka, vrlo senzibilan.

Majka, koja ne želi da se navodi njihov identitet, kaže da je u školi vjerojatno zbog tih osobina postao ‘meta’ verbalnog zlostavljanja, zadirkivanja, ignoriranja i omalovažavanja, ali i fizičkog nasilja.

No, najviše ga je pogodilo što se za drugima u tome poveo i njegov prijatelj.

“Tako da je sam i uz ogromno razočarenje odlučio da mu ne treba nitko jer će ga ponovno i ponovno povrijediti pa će i dalje strašno patiti. Čak je procijenio da je bolje ružno se ponašati nego pristojno jer onda ne ‘nadrapaš’, u stilu ‘bio sam pristojan i dobar, a što sam dobio od toga – da me svi vrijeđaju”, priča njegova majka.

Opširnije na portalu Al Jazeere:

Kad je omalovažavanje u školi gore od batina