Večera koju domaćini nisu jeli: Priča o jednoj noći u Medini

U jednoj medinskoj kući, prije više od četrnaest stoljeća, dogodilo se nešto toliko neobično da je o tome sljedećeg jutra govorio i Allahov Poslanik, a. s.

Jedan gost je večerao, uvjeren da s njim jedu i njegovi domaćini.

Ali oni nisu okusili ni zalogaj.

A najzanimljivije od svega jeste razlog zbog kojeg su to učinili.

Gost za kojeg nije bilo hrane

Jednog dana neki čovjek došao je Allahovom Poslaniku, a. s., i požalio mu se da nema ništa.

Poslanik, a. s., poslao je poruku jednoj od svojih supruga, raspitujući se ima li hrane kojom bi mogli nahraniti ovog čovjeka.

Odgovor je bio da u kući nema ničega osim vode.

Upitao je i ostale supruge, ali je odgovor bio isti.

Tada se obratio prisutnim ashabima, pitajući ko bi mogao ugostiti tog čovjeka.

Javio se Ebu Talha el-Ensari.

Nije tražio da mu neko prethodno osigura hranu. Nije pitao koliko će gost ostati.

Poveo ga je svojoj kući.

Hrana koja je bila namijenjena djeci

Kada je stigao kući, Ebu Talha je upitao suprugu ima li nešto za jelo.

Odgovorila mu je da imaju samo malo hrane koju su pripremili za djecu.

Situacija nije bila jednostavna.

U kući je bilo hrane, ali nedovoljno da se nahrane svi.

Ebu Talha je tada predložio supruzi da zabavi djecu i uspava ih, a da ono malo hrane posluže gostu.

Međutim, postojala je još jedna teškoća.

Kako jesti pred domaćinima ako oni nemaju šta jesti?

Ebu Talha je pronašao neobično rješenje.

Dogovorili su se da sjednu s gostom za večeru, ali da se ponašaju kao da i sami jedu. Kada gost počne jesti, supruga će ustati prema svjetiljci, praveći se da je popravlja, i ugasiti je.

Tako je i bilo.

Večera u mraku

Gost je sjeo za večeru.

Domaćini su sjeli zajedno s njim.

A onda se svjetiljka ugasila.

U mraku je gost nastavio jesti, uvjeren da njegovi domaćini također večeraju.

Nije mogao vidjeti da oni samo pružaju ruke prema hrani, ostavljajući je njemu.

Te noći Ebu Talha i njegova supruga ostali su gladni.

Njihov gost bio je nahranjen.

Nisu to učinili zato što su imali hrane napretek, niti zato što im taj obrok nije bio potreban.

Naprotiv, imali su toliko malo da su morali birati između vlastite večere i večere svoga gosta.

Izabrali su gosta.

Jutro koje je otkrilo vrijednost njihovog djela

Sljedećeg jutra Ebu Talha je otišao Allahovom Poslaniku, a. s.

Poslanik mu je tada prenio da je Allah zadovoljan onim što su njih dvoje učinili.

Njihov postupak ostao je zabilježen u vjerodostojnoj hadiskoj zbirci imama Buharije.

Ono što se dogodilo u toj skromnoj medinskoj kući nije bio veliki događaj u očima svijeta.

Nije bilo vojske, osvajanja, bogatstva niti velikog okupljanja.

Bila je to samo jedna večera.

Jedan gost.

Dvoje domaćina.

I svjetiljka koju su ugasili kako gost ne bi vidio da oni ostaju gladni.

Dobrota koja ne želi postidjeti čovjeka

U ovoj priči posebno je upečatljivo što Ebu Talha i njegova supruga nisu željeli samo nahraniti čovjeka.

Željeli su sačuvati i njegovo dostojanstvo.

Mogli su mu jednostavno dati hranu i reći da za njih nema dovoljno.

Ali tada bi gost možda odbio jesti, osjećajući nelagodu što uzima njihov posljednji obrok.

Zato su pronašli način da mu pomognu, a da on ne osjeti teret njihove žrtve.

U tome se krije ljepota ovog događaja.

Nije svako dobročinstvo samo u onome što čovjek daje. Nekada je još veće dobro u načinu na koji daje, čuvajući srce i dostojanstvo onoga kome pomaže.

Prošlo je više od četrnaest stoljeća otkako se ta večera dogodila.

Ne znamo kako je izgledala kuća u kojoj su sjedili, niti šta je gost kasnije govorio o svojim domaćinima.

Ali znamo da je u jednoj medinskoj kući svjetiljka bila ugašena kako bi se sačuvalo dostojanstvo gladnog čovjeka.

I upravo zbog toga priča o toj večeri nikada nije izgubila svoju vrijednost.

akos.ba