Vatra neće pržiti jezik koji uči Kur’an, niti srce koje ga je pamtilo!

Imam Ibnul-Dževzi, rahimehullah, u svojoj knjizi “Sifetu-safve” navodi priču o prijatelju Kur’ana koju prenosi Sulejm ibn Isa, koji kaže: „Ušao sam kod svog učitelja Hamze ibn Habiba el-Zejjata i zatekao ga kako plače dodirujući licem tlo, pa sam mu kazao: “O ti, u čemu to tražiš utočište?”

Na to je Hamza počeo da priča: „Upravo sam sanjao da je počeo Kijametski dan i da su pozvani učači Kur’ana. Krenuo sam zajedno sa ostalima koji su bili prisutni, kada sam čuo govornika kako prelijepim glasom govori: “Neka mi ne ulazi osim onaj koji je radio po Kur’anu!” Tada sam se pognute glave vratio nazad, ne okrećući se. Zatim sam čuo glas koji pita: “Gdje je Hamza ibn Habib el-Zejjat?” Odgovorio sam: “Odazivam ti se, o Allahov glasniče, odazivam ti se!” Nakon što sam to izgovorio, ispravio me melek koji reče: “Reci: ‘Odazivam Ti se, o Allahu, odazivam Ti se!’” Tada sam rekao kao što mi je kazano. Zatim sam se našao u prostoriji u kojoj sam čuo brujanje učača Kur’ana. Počeo sam da se tresem uzbuđen veličinom ovog momenta! Onda sam čuo kako mi se govori: “Ti si dobar, uči, uči.” Razgledao sam okolo i shvatio da sam na minberu od bijelog bisera čija je ograda od crvenog rubina, a stepenice od zelenog smaragda.”

Nakon učenja 60 ajeta sure El-En’am, Uzvišeni Allah se obratio Hamzi el-Zejjatu i rekao mu:”O Hamza, Kur’an je Moj govor, i nisam zavolio nikoga tolikom ljubavlju kao one koji se stalno druže sa Kur’anom. A ono što sam ti pripremio kod Sebe, o Hamza, još je više od ovog, pa obavijesti svoje prijatelje o Mojoj ljubavi prema onima koji se druže sa Kur’anom i onome što ja činim s njima. Zaista su oni od Mojih odabranih robova! O Hamza, tako Mi Moje moći i uzvišenosti, vatra neće pržiti jezik koji uči Kur’an, niti srce koje ga je pamtilo, niti uho koje ga je slušalo, niti oko koje ga je gledalo.”

Subhanallah! Zar ne bismo svi željeli imati prijatelja koji će nam obezbijediti velike počasti i nagrade, biti naš zagovornik kod Uzvišenog Boga, koji nas neće napustiti ni onog Dana kada ćemo svi samo o sebi brinuti, prijatelja koji će nas naposljetku uvesti u Džennet? To je Sveta, od Boga objavljena knjiga i blagodat naša – Časni Kur’an. Nevjerovatno je koliko su prve generacije Ummeta i dobri prethodnici bili revnosni u slijeđenju i ophođenju prema Svetoj knjizi koju su posmatrali kao pisma upućena od strane Gospodara koja je neophodno svakodnevno iščitavati, pažnju im posvećivati i poštovati njihova uputstva. Da li mi slijedimo najbolji primjer i kročimo njihovim putem? Da li nam je Kur’an vrhovni ustav i životni vodič kao što je bio iskrenom Ebu Bekru, pravednom Omeru i hrabrom Hazreti Aliji kojima su kur’anske upute uvijek bile iznad ličnih stavova i pobuda? Da li nam je svakodnevno rješenje tuge, nemira i tjeskobe, kao što je bio skromnom Omeru ibn Abdulazizu koji je u teškim situacijama tražio da mu se uči Kur’an, radi podsjećanja na Gospodara?

Nažalost, nisam sigurna da u potpunosti iskorištavamo datu blagodat i mu’džizu Kur’ana putem koje možemo usavršavati svoju ličnost, osigurati spas i sreću na Ovom i Budućem svijetu, ali i pronaći rješenje za neke od mnogobrojnih problema u ovim teškim i burnim vremenima. Uzvišeni Allah uistinu uzdiže narod koji je okrenut ka Njegovoj Knjizi. Najbolji dokaz za to su nam dobri prethodnici koji su slijedeći Kur’an, Sunnet i imperativ „Ikre“ bili uzdignuti na visoke stepene, te stekli slavu i uspjeh čiji su tragovi i danas vidljivi, stoljećima poslije. To je bilo zlatno doba islama i Ummeta.

Čak su i naši neprijatelji, oni koji žele ugasiti svjetlo islama svjesni značaja i moći Kur’ana. Francuski namjesnik u Alžiru je povodom stogodišnjice kolonijalne okupacije te muslimanske zemlje izjavio: „Mi nikada nećemo moći poraziti Alžirce sve dok oni uče i proučavaju Kur’an i govore arapskim jezikom. Zato je naša dužnost da radimo na tome da im izbijemo Kur’an iz ruku i da im iščupamo arapski jezik iz usta.“(1)) A jedan od kršćanskih misionara je izjavio da je njihova glavna obaveza korištenje Kur’ana kao najjačeg oružja u borbi protiv islama dok ga u potpunosti ne unište. Ukoliko želimo osujetiti ove namjere, osjetiti poboljšanje i postići smiraj neophodno je da promijenimo pristup Kur’anu, počevši od pojedinca pa do cijele zajednice.

Stoga, izgradi svoje srce Knjigom svoga Gospodara, ispuni svoju kuću njome i pokaži da voliš Uzvišenog koji će nam dobro davati sve dok budemo učili i podučavali Kur’anu. A uistinu je velika blagodat jer je „ Allahovo čvrsto uže, mudra opomena i pravi put. Njega strasti ne mogu iskriviti, niti jezici promijeniti. Učenjaci se njega ne mogu zasititi, niti se stalnim ponavljanjem može istrošiti. Nema kraja njegovim divotama.“(2) O tome svjedoče i meleci koji su kazali slijedeće kada su čuli riječi Objave:“ Blago li se zajednici kojoj će se ovo objaviti, blago li se njedrima koja će Kur’an nositi, blago li se jeziku koji će ga izgovarati.“(3)

Bilješke:

1. Vidi: Al-Na’mah Ibrahim, Riznica mudrosti muslimanskih velikana, preveli: Hamid Indžić i dr., Travnik, 2007., str. 258.

2. Bilježe: Et-Tirmizi, Sunen, Darul-hadis, Kairo, tom V, str. 172., hadis br. 2906; Ed-Darimi, Sunen, Darur-Rejjan, Kairo, 1987., prvo izdanje, tom II, STR. 526., hadis br. 3331.

3. Vidi: Mehmedović Ahmed, Tako je govorio Muhammed Resulullah, Tuzla, 1991., str. 8.