Vaš namaz u kući je svjetlost, pa osvjetljavajte njime svoje kuće
“Namaz jednog čovjeka u njegovoj kući je svjetlost, pa osvjetljavajte njime svoje kuće” (1-430)
Porijeklo hadisa
Hadis prenosi Ahmed u Musnedu, Ibn Madže u Sunenu od Asim b. Amra i Omer b.Hattaba.
Povod nastanka
Asim b.Amr prenosi da je jedna grupa ljudi iz Iraka došla kod Omera b.Hattaba r.a. i pitali ga o vrijednosti namaza koji se klanja u kući, a on im je rekao da je to isto pitao Poslanika, pa mu je tom prilikom izrekao prednji hadis.
Biografija prenosioca
Prenosilac ovoga hadisa je Asim b.Suvejd b.Amrr b.Jezid b.Darije El-Ensari El-Kubai. Bio je imam u mesdžidu Kuba zbog čega su ga i zvali El-Kubai. Hadise je prenosio od svoga oca i djeda, a od njega Ibrahim b.Ebi Jahja i dr. Nije mnogo prenosio hadise, Ibn Addi kaže da je njegovim posredstvom zabilježeno svega pet hadisa. (“Tehzibu’t-tehzib” 5:44)
Komentar
Namaz je za vjernika prilika koju koristi za direktno obraćanje Allahu Uzvišenom i to bez ičijeg posredovanja. To je ustvari jedno od glavnih obilježja islamskog vjerovanja, gdje se svako posredovanje između čovjek i njegova Gospodara isključuje. Namaz se može klanjati u džematu a može i pojedinačno. Mnogo je bolje namaz obaviti u džematu za imamom, već sam po sebi. Poslanik je rekao da je namaz u džematu sevabniji za dvadeset pet, odnosno dvadeset sedam puta. No, namaz u svojoj kući o čemu govori prednji hadis ima posebnu ulogu i slast.
Ali treba napomenuti da se ovdje misli na sunnete i nafile, a ne na farzove, jer se oni trebaju klanjati prvenstveno u džamiji odnosno dž’ematu.
Vjernik koji usvoji ovaj koncept tj. da klanja sunnete i nafile u kući a farze u džamiji sa džematom zadovoljio je dvije vrlo bitne komponente ljudskog života. Kroz namaz u kući on doživljava vjeru kao individua, a kroz namaz u džematu on predstavlja jedan dio zajednice društva koja je ustvari i sastavljena od takvih ili sličnih jedinki.
Izvor: Povodi nastanka nekih hadisa
Autor: Mirsad Mahmutović
Za Akos.ba izdvojila i priredila: Elmedina R.
