Uoči donošenja velike rezolucije u Ujedinjenim nacijama

Piše: Muhamed Velić

U Bosni i Hercegovini česta su hapšenja, u posljednje vrijeme baš smo ih se nagledali u medijima; pompezna, bombastična, spektakularna, s kodnim i literarnim imenima, kao naslovi knjiga i nekih velikih priča, s lisicama na rukama, pred kamerama, tempirana, dogovorena… i uglavnom hapšenja Bošnjaka.

Možda je jasno, ali nije zgoreg ponoviti, jedni imaju hipoteku genocida, drugi UZP-a, a trećima treba natovariti kriminal na leđa i reći da su kriminalci i kao takvi ne zaslužuju državu i respekt.

Zato se hapse bošnjački premijeri, gradonačelnici, načelnici, direktori, komandanti specijalaca, biznismeni i drugi.

Duge cijevi dolaze ispred bošnjačkih kuća.

Uspješni gradonačelnici, kao što je bivši gradonačelnik Sarajeva, koji se kao ambasador odazvao na poziv Suda i Tužilaštva i vratio s drugog kontinenta, priveden je ponižavajuće, s lisicama na rukama, kao zadnji kriminalac.

A, pitamo li se, jesmo li kad čuli za neko ovakvo pompezno hapšenje u zapadnoj Hercegovini, gdje je npr. fiskalni račun misaona imenica?

Tu im, recimo, nije teško ni doći, jer su i sela u Hercegovini gotovo povezana autoputevima, a dva najveća bosanska grada – Sarajevo i Tuzla, povezana su značajnim dijelom seoskim putem.

Ili, pak, ima li ikakve reakcije na tolika negiranja genocida? To je postalo gotovo pravilo!

Što se tiče recentnih hapšenja, velim da to rade u sprezi dva antibosanska i antibošnjačka elementa, uoči donošenja rezolucije u Ujedinjenim nacijama.

A o kako se velikoj i značajnoj rezoluciji radi, govori činjenica da je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić već danima u New Yorku, okupio je lobiste, stručnjake, uticajne ljude, okupio je na sastanku sve ambasadore zemalja Vijeća sigurnosti, iskomunicirao je ambasadore 120 zemalja članica Skupštine UN-a, mukotrpno radi na tome da se donošenje rezolucije zaustavi.

Ostavio je svoju zemlju koja je u značajnim problemima, jer je svjestan šta znači ova rezolucija, koliki je njen značaj i važnost.

A ministar vanjskih poslova Ivica Dačić je poslao pismo svim srbijanskim diplomatsko-konzularnim predstavništvima u svijetu da “nije moguće korištenje odmora”, zbog potrebe “za aktivnim zastupanjem interesa na različitim nivoima po pitanju rezolucije o Srebrenici i zahtjevu Kosova za prijem u Vijeće Evrope.”

U isto vrijeme, nama su poslali svoje cajke da nas zabavljaju i pamet uzimaju, da nas i u zabavnom smislu vrate na ranije robovske postavke (“Ja sam Jugoslovenka”, orila se pjesma sarajevskom Zetrom, klicali su sa suzama u očima raspamećeni Bošnjaci, uglavnom samo oni), a ovim hapšenjima kosku nam ponovo bacili, k’o biva, sada se svađajte i dodatno raspamećujte, a oni će raditi i posao završavati.

Naravno, i mi im sami dajemo povoda i u mnogome svojim postupcima i stavovima olakšavamo da (nam) tako rade. Valjda ćemo se dozvati i pameti doći. (preporodinfo.com)

Bog da nam providi. 

Tekst odražava stavove autora