Umoljani, planinsko selo koje je izgubilo autentičnost: Šest stanovnika ostaje i tokom zime

  – Umoljani, bosanskohercegovačko selo smješteno na planini Bjelašnici, na nadmorskoj visini od 1.353 metara jedno je od rijetkih planinskih sela gdje se i tokom zime odvija život.

Unatoč velikim snjegovima, koji znaju prelaziti i nekoliko metara, šest stanovnika Umoljana ostaje u selu. Pravi raj za oči ali i odmor za dušu, Umoljani, danas, prema riječima stanovnika, nisu ono planinsko selo kakvo ga pamte. Naime, svoju autentičnost je izgubilo kada je u potpunosti spaljeno od agresorske ruke 1993. godine. 

Obnovljeno je ali ne u svom prvobitnom obliku. To više nisu krovovi sa šindrom, kamene kuće i seoski put, nego moderne kuće od novog građevinskog materijala i asfaltom kroz selo. Imaju uličnu rasvjetu, asfalt, kuće su priključene na električnu energiju.

Kroz prelijepe šumske predjele, netaknutu prirodu, pejzaže, prve naznake jeseni, ali i snježni prekrivač na pojedinim planinskim uzvišenjima ekipa Anadolu Agency (AA) dolazi do Umoljana.

Nesvakidašnji mir i spokoj osjeti se na samom ulazu u selo. Vrijedni stanovnici, unatoč kiši, obavljaju svoje redovne obaveze, brinu se oko stoke ali i pripremaju zimnicu.

Na ulazu u selo dočekuje nas bogata nekropola stećaka, čuvena Umoljanska džamija, koja jedina nije spaljena 1993. godine, Okamenjena aždaha i vijugavi Studeni potok…

Kako kažu stanovnici, postoje dvije verzije kako su Umoljani dobili ime. Jedna kaže da su stočari Humljani iz Hercegovine dolazili ljeti na ispašu sa stokom i tu su neki ostali da stalno žive. Po drugoj je „aždaja izašla iz kanjona Rakitnice, koji je udaljen tri kilometra od sela i prošla kroz Studeni potok vijugajući sa namjerom da pojede stanovništvo“.

Kada su je primijetili, stanovništvo se povuklo na brdo Pošiljak i počeli moliti i umolili su da se aždaja okameni. Sada se na tom mjestu može vidjeti oblik te okamenjene nemani, kaže legenda.

Umoljanska džamija se nalazi na početku sela. Prkosno stoji i svjedoči o jednom vremenu sa specifičnom munarom prilagođenom vremenskim prilikama na ovom području.

Ne postoje pisani tragovi kada je džamija sagrađena, ali se vjeruje da je od nje starija samo Turhan Emin-begova džamija u Ustikolini. 

Omera Bandića zatičemo kako i sa svojih 85 godina kosi travu.

U razgovoru za AA kaže da u Umoljanima živi od rođenja, da je tu odrastao i da ga nikada ne misli napuštati.

„Ovdje sam rođen, ovdje sam proveo djetinjstvo i živim i danas. Ne planiram otići iz sela. Volim biti ovdje. Život u Umoljanima u zimskim danima je jako težak.”, kazao je Omer.

Priča o zimi u selu, kaže da je svaka teška. Pokazuje na kuće oko sebe i dodaje da snijeg zna napadati da se vide samo krovovi na kućama.

Međutim, Umoljani su se mnogo promijenili za osam decenija koliko ih Omer pamti.

Duran Fatić nam priča o Umoljanima nekada i sada.

“O Umoljanima pričati danas je gotovo pa nemoguće. Umoljani nastaju iz pepela. U agresorskoj ofanzivi 1993. godine su potpuno spaljeni, a jedini kuriozitet koji se desio na ovim prostorima i prostorima kojima je prolazila agresorska vojska je ostanak džamije. Ostala je netaknuta. Vjerovatno je božja volja tako htjela. Narod će reći nečija dova”, pojasnio je Duran.

Kako tvrdi, u običaju agresorske vojske je da ruše prvo vjerske objekte na područjima kroz koja prolaze, međutim, u Umoljanima se desilo nešto suprotno.

“Umoljani su selo koje nikada do kraja nije ispitano. Jedno je od najstarijih naseljenih mjesta na području BiH ali i na širem području sarajevske regije”, ispričao je Duran za AA.

U prijeratnom periodu do sredine ’80-tih godina u Umoljanima su ljudi masovno živjeli i privređivali od stočarstva i poljoprivrede. Međutim, ekonomskim migracijama počela su odseljavanja iz Umoljana.

Stanovnici ovog planinskog sela su se zapošljavali u fabrikama, napuštana je poljoprivreda, a u selu su uglavnom ostajali starci.

Mlađi naraštaji su odlazili na školovanje.

“Posljednjih godina selo se obnavlja ali to ambijentalno nije ono selo, oni Umoljani, ono planinsko selo, zbijenog, planinskog tipa. Nije to više krov sa šindrom, nije to više kameni zid, sada su to novi materijali. Nije to više ni nalik na one prijeratne Umoljane”, kazao je Duran.

Govoreći o obnovi u Umoljanima Duran pojašnjava da nije bilo planske obnove i dešava se ovo što se dešava.

“Ovo nije to, ovo nisu moji Umoljani ali bitno je da su stvorene pretpostavke za normalno življenje, seoski turizam…”, ispričao je Duran.

Jedan od najmlađih stanovnika Umoljana koji u selu ostaju i preko zime je 66-godišnji Muharem Fatić.

U Umoljanima živi sa suprugom Džemilom, a bave se poljoprivredom i stočarstvom.

Kako kaže, ko može da radi može i da živi u selu.

“Uslovi su jako dobri za život. Kroz selo je prošao asfalt, imamo uličnu rasvjetu, telefone, komunikaciju sa gradom, zimska služba radi non-stop”, pojasnio je Muharem.

Jesen je nastupila, pao je i prvi snijeg na planinama, a stanovnici Umoljana se pripremaju za silazak u grad. Od 25 stanovnika koji žive u Umoljanima tokom zime u ovom selu ih ostaje samo šest. Ostali se ponovo vraćaju u maju kada Umoljane obasja sunce i kada se priroda počne buditi, piše Anadolu Agency. 

Anadolija